Obljetnicu bloga redovito preskočim, a iskreno, više se datuma i ne sjećam. Neki ljetni dan 2007., znači sve je krenulo prije devet godina. Kad partneri počnu zaboravljati godišnjice,
a) ili nešto nije u redu
b) ili im više nije stalo
c) ili su se više toliko naviknuli jedno na drugo i zavukli se jedno drugom pod kožu da znaju da obljetnice i nisu najvažnija stvar na svijetu.
Moja veza s blogom i nedostatak obilježavanja velikih datuma spada pod ovu treću kategoriju. Nakon devet godina staža, ne mogu se više zamisliti baz ove moje male stranice. Nekad prođu i mjeseci da me nema jer život, ne-virtualne veze i poslovi zahtijevaju punu koncentraciju i vrijeme, ali uvijek joj se vraćam i kad me nema, fali mi.
A kao i u svakoj vezi, osvježenja i inspiracija uvijek dobro dođu. Nekad, kad ugledam nešto lijepo ili otkrijem nešto što mi po estetici i senzibilitetu leži, dobijem sasvim novi elan, smislim 300 novih postova, skiciram najambicioznije planove na svijetu i kad osvane novi radni dan, obično sve zaboravim. Ovaj novi nalet energije i zaljubljenosti u blog koji se srećom poklopio s periodom kad mogu dosta biti doma mogu zahvaliti švedskoj blogerici Lindi Lomelino s bloga Call me Cupcake. U stanju sam sate hipnotizirano gledati u njene fotografije. Nisu spontane, nisu živahne da ne kažem životne (što inače kod fotografija jako volim), dapače jasno je kao dan da su pomno aranžirane i da ništa nije prepušteno slučaju, ali imaju neku ?arobnu moć koja podsjeća na onu reklamu ‘Nemoj misliti na torticu’.
Čak i one objavljene usred ljeta odaju neku zimsku atmosferu, što vjerojatno proizlazi iz skandinavskog podneblja iz kojeg Linda potječe. Nakon tjedana pregledavanja njenog Instagrama, poželjela sam te fotografije držati i u papirnatom obliku i naručila si jednu od njenih kuharica. Još je nema na engleskom, ali Francuzi su bili ažurni pa je Journal d’une food styliste sada među najnovijim dodacima mojoj koleciji kuharica (koja bez obzira na to što sam dio preselila u Pantarul već postaje jako velika i mislim se kako da je reorganiziram). Knjiga je posebna po tome što uz prekrasne recepte i fotografije ima i dio koji sam bavi baš samom fotografijom hrane – procesom aranžiranja i stiliziranja, što je meni osobno jako zanimljivo. Ne stignem se baš više fotografijom baviti koliko sam mogla prije, ali i dalje mi je to strašno zanimljiva tema. I tako, listajući Journal d’une food styliste, uhvatio me neki novi elan za blog i sve što ima veze s njim pa sam poželjela nešto iz te kuharice i pripremiti.
Puna je divnih kolača i recepata za slatko, ali nisam imala vremena za puno petljanja po kuhinji niti dovoljno brojnu publiku za pošteni kolač pa mi je oko zapelo na nečemu brzom, jednostavnom i sezonskom. Sigurno ste već negdje naišli na recept za uštipke/prikle/fritule s jabukama, pa evo još jedne verzije. U originalu su prikle samo posute šećerom u prahu, ali s obzirom na jabuke i cimet, činilo mi se idealnim spariti ih s karamelom, točnije dulce de lecheom.
Za 15-20 kom:
- 100 g naribane jabuke
- 150 g glatkog brašna
- 1,5 žličica praška za pecivo
- 0,5 žličice cimeta
- prstohvat soli
- 45 g smeđeg šećera
- 75 ml mlijeka
- 1 jaje
- suncokretovo ulje za prženje (cca 500 ml)
Za posluživanje:
- šećer u prahu i/ili karamel / dulce de leche
- Prosijte brašno u zdjelu pa mu dodajte prašak ze pecivo, cimet, sol i šećer.
- Dodajte zatim mlijeko i jaje i pomiješajte tako da dobijete jednoličnu smjesu.
- Umiješajte i naribane jabuke.
- Ugrijte ulje na 180°C (toplo preporučam nabavku kuhinjskog termometra, s njim nema pogađanja kad su u pitanju slatka pržena tijesta kao što su prikle ili krafne).
- Uzimajte po žličicu tijesta i ubacujte u ugrijano ulje. Pržite 4-5 komada odjednom otprilike 3 do 4 minute redovito okrećući.
- Ocijedite uštipke na kuhinjskom papiru , pospite šećerom u prahu i poslužite još tople s karamelom.
