Rozulin (rozolin, rozolinu, liker od ruže) ili obožavaš ili mrziš – sredina je rijetka.
Nikad neću zaboraviti poluzgorženi izraz lica jednog dubrovačkog gospara koji je po prvi put u Pantarulu pomirisao kupicu rozulina. Kako mu je sve te godine izmicao, nisam sigurna, ali očito njegovom senzibilitetu miris ruže spada isključivo u parfumeriju.
Ali postoji i jedan sasvim drugi spektar degustatora. Oni koji uzmu kupicu [na slici nije kupica jer smo usred selidbe i u stanu kupica nema], pogledaju boju kao što se promatra kako vino lomi svjetlost, zatvore oči, pomirišu i tek onda gucnu jedan mali, kratki gutljaj – jer rozulin se tako i pije, malo pomalo, s puno uživanja.
Tako je sa svim čega nema na bacanje – jer latice posebne vrste ruže koja se koristi u slastičarstvu nije lako u današnje vrijeme ni naći ni nabrati. Riječ je o vrtsi ruže stolisnice, lat. Rosa centifolia koja se u Dubrovniku naziva vonjača (vonjati – mirisati) ili hlapača (miris hlapi pa otud ime). Važno je da ruža nije ničim kemijski tretirana kako bi bila sigurna za jelo. A jednom kad je izvadite iz alkohola – bit će neprepoznatljiva. Kad sam vas lani pitala što je na slici (a u pitanju su bile latice ruže u krupnom planu nakon dva tjedna u alkoholu), mahom su vam nalikovale na – kiseli kupus!
Starinski recepti pripremaju se na vrelini Mediterana – latice i cukar u teglu pa na sunce dva mjeseca, sve dok cukar ne izvuče sve arome iz latica ruže. Mračna verzija koju vam danas nudim ona je kako rozulin i sama radim (nemamo balkon niti mjesto na kojem bi tegla mogla bez opasnosti po nečiji život stajati dva sata, a kamoli dva mjeseca) i po okusu nimalo ne zaostaje za onim osunčanima.
A kad dočekate da se rozulin “učini”, tj. da bude gotov, onda ga slobodno možete ubaciti u sve dalmatinske slastice – divno se slaže s medom, suhim smokvama, grožđicama, bademima, orasima, lovorom i jagodama. O rozati i pinci da ne govorimo – ako nema rozulina u ormaru, njih i ne počinjem praviti.
ROZULIN – LIKER OD RUŽE
- 150 g latica mirisnih ruža (Rosa centifolia, dubrovački: hlapača, vonjača)
- 500 ml blaže rakije ili votke (75%)
- 700 g kristal šećera
- 500 ml vode
Latice pažljivo pregledajte, operite i osušite. Ako naiđete na laticu koja nije posve svježa, uklonite je.
Složite ih u bocu i prelijte alkoholom.
Bocu čvrsto zatvorite i ostavite dva tjedna na tamnom mjestu.
Skuhajte sirup od šećera i vode na laganoj vatri – pomiješajte šećer i vodu u loncu i čim se šećer otopi, uklonite ga s vatre. Pustite sirup da se ohladi pa ga prelijte preko latica.
Promiješajte i procijedite kroz gazu ili vrlo sitno cjedilo kako bi se uklonili bilo kakvi zaostali komadići ruže.
Ostavite na tamnom mjestu još dva mjeseca, dok se okusi posve prožmu.
3 komentara
Divno ?
Draga Ana-Marija, kako si u prethodnom postu objavila recept za Rožatu (koju ja obožavam i jedem je samo kada sam u Dubrovniku), odmah sam se bacila u izradu Rozulina (tip istarski). Naime, našla sam neke recepte na internetu i nešto “iskemijala”. Već nekoliko dana su latice “nekih” mirisnih crvenih ruža sa šećerom u rakiji na sunčanom balkonu. Nadam se da će uspjeti…jer mi treba za Rožatu!
Lorena iz Istre
divno:) baš sam se obradovala ovoj “modernijoj” verziji pravljenja rozulina. Hvala ti.