Volite recepte, putovanja, knjige i lijepe stvari u životu?
I ja.
Dobro došli. Baš mi je drago da ste tu.
Ja sam Ana-Marija, po struci profesorica i prevoditeljica, ali u praksi kombiniram jezike i hranu, često i u istom radnom danu. Što se jezika tiče, poučavam engleski i francuski online i prevodim, a s gastro strane sam krenula kao blogerica. Taj se start u međuvremenu pretvorio u uređivanje online magazina Da mi je nešto slatko… , a usto sam i autorica četiriju kuharica i suvlasnica restorana Pantarul i take-outa Pantarulić u Dubrovniku.
Volim jednostavnu hranu u kojoj sastojci mogu doći do izražaja, obožavam jela koja kuhaju moja baba i mama, ali uvijek volim probati i nešto novo. Glavni kriterij? Da bude ukusno. (a i da nema previše gnjavaže – to je uvijek dobar bonus)
Što ćete na blogu i u magazinu naći?
Ako me zaintrigiraju, ne bježim od složenijih recepata, ali većina stvari s bloga jednostavna su i brza jela za koja ne morate izdvojiti previše vremena. Nešto zgodno što možete pripremiti na brzinu za ručak u utorak, ali i zanimljive ideja za druženje s prijateljima. Biram jednostavne, a efektne recepte tako da i sebi i vama uštedim vrijeme. Tu je i poneki izvještaj s putovanja ili nešto drugo lijepo što me u životu veseli, a moglo bi i vama biti od koristi. Volim da sve ima svoj smisao i lijepu priču, a veseli me i dobra fotografija i mrva stila u svemu što se radi.
Provjerite na brzinu sve to što sam nabrojila:
- U danu vam nedostaje minuta, a ipak biste nešto fino stavili na stol? – Probajte nešto od ovoga ili ovoga.
- Impresionirali biste svekrvu nekim dubrovačkim asom iz rukava? -Ako vam engleski nije stran, zavirite u ovu knjigu.
- Rado biste se družili u opuštenoj atmosferi, sve pripremili unaprijed i u super hrani uživali s obitelji i prijateljima? –Ovdje i ovdje je nekoliko ideja, a ovdje knjiga puna ukusnih zamisli.
Ako vam se sviđa što vidite na ovim stranicama, imate neko pitanje ili želite surađivati sa mnom, javite mi se preko kontakt forme ili me potražite na Facebooku, Instagramu i Pinterestu.
A najbolje bi bilo da se pretplatite na newsletter – tako ste sigurni da vam novi postovi neće promaknuti.
Za još malo behind the scenes, zavirite u ovaj intervju na Journal.hr.
To je bila kratka verzija. Slijedi ona nešto duža.
S vama sam zajedno na ovom blogu od 2007., kad je veza bila modemska, fotografija amaterska, a zajednica ljudi okupljenih oko tada malobrojnih gastroblogera prepuna duše. Tu dušu i povezanost sa čitateljima nastojim koliko god je moguće održati i danas.
Baš se zato moja kuharica Pantarul doma vrti oko teme prijateljstva i druženja za stolom.
Blog Da mi je nešto slatko… nastao je u jedno kasno studenstsko ljeto, u trenutku kad sam otkrila da su blogovi u inozemstvu najnormalnija stvar i pomislila: “Pa zašto ne bih i ja?” S vremenom se oko bloga okupio lijep broj čitatelja, a ja sam se nepovratno zarazila potragom za novim kombinacijama okusa, stiliziranjem i fotografijom hrane.
Završila sam magisterij engleskog i francuskog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zatim radila nekoliko poslova vezanih za struku, a onda mi se nakon nekoliko uspješno obavljenih stylinga za časopis Dobra hrana pružila prilika da radim kao urednica tada posve novog istoimenog portala.
Ali uvijek ima neki ali… Uredski posao s radnim vremenom od 9 do 5 nije me baš ispunjavao pa sam se s još nekoliko kolega otisnula u poduzetničke vode i zajedno smo otvorili školu stranih jezika. Iako se danas fino možete odšetati u Mihanovićevu na tečaj, školica je u početku bila isključivo online karaktera. S obzirom na to da je taj način rada značio da svojim učenicima mogu održavati nastavu s bilo koje točke na kugli zemaljskoj, nakon 10 godina života u Zagrebu spakirala sam kofere, uzela jedinu biljku koja je preživjela godine suživota sa mnom i vratila se na jug, u rodni Dubrovnik.
A razlog za selidbu bješe… ljubav (otrcano?)
Ljubav prema:
- Milanu, mom mužu koji se tu nekad spominje kao V.I.P. (prije selidbe pet smo godina bili u vezi na daljinu)
- hrani. Zajedno s prijateljem Đurom Šiljugom bacilli smo se u još jedan poslovni pothvat i otvorili restoran pod imenom Pantarul. Cijelu priču o tome naći ćete ovdje.
U međuvremenu, nakon 2 i pol godine rada (i milijun odbijenih poziva na kavu ili u izlazak), 2014. sam izdala What’s Cooking in Dubrovnik, kuharicu posvećenu tradicionalnoj dubrovačkoj kuhinji. U njoj je 120 recepata, a svaki je popraćen uvodnom pričom i fotografijom tako da nema zabune oko toga kako bi jelo trebalo na kraju izgledati. Osim toga, knjiga je prošarana i pričicama o tome kako se u Dubrovniku živi i jede te popraćena ilustracijama – ne bi smjela biti dosadna – i silno me veseli što putuje na sve krajeve kugle zemaljske. Kuharica je iste godine dobila i međunarodnu Gourmand International nagradu i do danas je unatoč ludom ritmu Hrvatske pošte otputovala na sve kontinente.
U svibnju 2019. izdala sam i drugu kuharicu Pantarul doma / Pantarul at Home (dostupna su dva izdanja: na hrvatskom i na engleskom). Ova je knjiga sasvim drukčija od prve i idealna je za one koji se vole družiti za stolom, ali bez prevelike strke i stresa. Naime, svih je 110 recepata prikladno za barem djelomičnu (ako ne i cjelokupnu) pripremu unaprijed. Odaziv je zasad toliko prekrasan da mi ta knjiga donosi hrpu veselja – na dnevnoj bazi!
Treća je kuharica nastala vrlo spontano, u zimu 2020., a u središtu su joj sva božićna veselja što je jasno iz njezinog naziva: Sasvim mala božićna kuharica. Dio kuharice možete prelistati ovdje. Logičan nastavak bila je Sasvim mala uskrsna kuharica u kojoj je najbolji mogući recept za pincu kojim ćete razveseliti ne samo sebe nego i susjedstvo.
A kako trenutačno provodim dane?
Zajedno s mužem i našim prijeteljem&partnerom Đurom vodim Pantarul i Pantarulić, uvijek nešto pišem – bilo novu kuharicu ili tekstove za Da mi je nešto slatko… magazin, povremeno prevodim te i dalje u manjoj mjeri održavam online nastavu. Tu i tamo ćete me naći u Pantarulu kako radim na nekom od naših novih projekata, ali kako je većina mog dijela posla digitalne prirode, imam sreću da mogu puno vremena provoditi s našom djevojčicom.
U glavi mi je uvijek više ideja nego što je u danu vremena za realizaciju i jedva čekam da ih sve s vama podijelim.
Nadam se da ćete uživati u receptima, pričama i fotografijama, javite se, mahnite, svakako zavirite u magazin i do tipkanja!
17 komentara
Kasno, ali casno se javljam…jednog jutra prije dvije godine mislim da je bila nedjelja uzviknula sam ajme da mi je nesto slatko, pa sam to i napisala kad ono blog Ana Marije. Stvarno sta je, je, sve sta sam napravila sve je vrlo ukusno govorim o slatkim stvarima ne o spizi jer sam tu vec na svoju ruku. Uglavnom zasto sam se tek sada javila jer mislim da imate puno tajnih obozavatelja. Sve nam se svidja, recepti ali i komadicki komentara, pjesnickih raspolozenja, slicica u prici i ukratko samo tako dalje sa puno ljubavi, naprijed
Draga Meri, ja sam jako sretna s ovim kasnim, ali časnim javljanjem ツ Ne mogu vjerovati da je netko stvarno došao nakon što je to naslijepo ukucao u google ツ genijalno!
Trudit ću se da vam i dalje ovdje bude lijepo – puno hvala što ste se javili ツ
Torta od sira me dovela k Vama i tu sam dosta dugo.Ona me “oborila s nogu” kao i cijeli blog!Divno je kad čovjek ima petlju prionuti na nešto što voli radit s guštom a ovdje preko Ana Marije svi guštamo!
Draga Luna, baš vam hvala, najdraže mi ja kad znam da svi guštaju ツ
evo odmah poslije TV emisije pozurio sam da pronadjem Dami je nesto slatko,jer ste me bas zaintrigirali, a razlog je sto volim slatko,sto volim da kuham,sto volim da experimentisem sa hranom i dotjeravam ju na svoj nacin,u mnogocemu smo slicni, samo naprijed…..drago mi je zbog Vas….pozdrav od Ivana
oprosti ispravak da mi je nesto slatko,
Čestitam na krasnom blogu. Danas sam ga tek otkrila, ali kažu da za dobre stvari nikad nije kasno 🙂 ima krasnih recepata i ne znam od kojeg bi prvo počela. Hvala vam na trudu koji ste uložila i iskustvu koje ste podjelila i dijelite s nama svima. Pozdrav iz kišne Rijeke!
Draga Sandra, jako mi je drago da Vam se blog sviđa. Samo uživajte i kuhajte i ako gdje zapne, javite 🙂
Draga Anamarija,
najprije čestitke, predivno je ovo sve što radiš, uživam u svemu što pišeš, a i kupila sam knjigu pa je dajem gostima na uvid i jako im se sviđa 🙂 puno pozdrava, Lucijana Leoni
Draga Lucijana, baš vam hvala! 🙂 Drago mi je da je knjiga našla put do vas i da se sviđa vašim gostima. Nadam se da se vidimo bar negdje u prolazu 🙂 Veliki pozdrav!
Dolazile mi pred mjesec dana stare prike iz Splita pa reko da ih iznenadim nečim
nestandardnijim, ukucam juha od buče i izađe mi vaš recept s cimetom, svi su prste lizali, sad ga već dorađujem po svom guštu, malo đumbira i šačica oraha, ukratko igram se…
Hvala, kad me put nanese doli, sad znam u čiji ću restoran navratit!:-)
Usput, i literarni stil je vrlo dopadljiv…:-)
E, to je najbolje – kad neki recept počnete dorađivati takod a vama paše 🙂
Drago mi je da je ekipa uživala i svakako se nadam da ćete nas posjetiti u Dubrovniku 🙂
Puno pozdrava s krajnjeg juga!
Pratim vas dugo, ne baš redovito, čak smo i kolegice po struci i samo želim reći da mi je divno sve što skuhate i spečete..svojevremeno sam napravila one danske kolače po vašim receptima i davila se u njima..bilo je to prije par godina. Samo tako nastavite!
Draga Ivana, puno hvala! Nadam se da je i nova tura danskih kolača dobro prošla 🙂
pozdrav!
u vezi poveruna-da li se peku samo zeleni i zašto i da li bi htjeli prodati 20-tak sjemenki;volim vrt i baš me zanima okus poveruna
Koliko znam, poveruni su uvijek zeleni, takva je sorta. Nažalost sjemena nemam jer nemam svoj vrt. Možda jedan dan… 🙂
Više me zanima putni dio bloga i sviđa mi se ono pto sam našao 😉