Sushi

„Jeđi me, jeđi me…“ – prepoznajete to? Ako ne, natrag fino u 2. srednje, zagrijte stolicu, pročitajte Držićevog Dunda Maroja za lektiru pa se vratite. Zezam se. Bit ću vaš šalabahter. Tim je riječima Pomet, lukavi snalažljivi sluga-hedonist, opisivao jednu bogatu gozbu punu prepelica, jarebica i svakojakih drugih delicija koje su u njegovim očima bile toliko slasne da su „progovorile“. To je bilo u 16. stoljeću.

U 21. stoljeću, točnije prije mjesec dana, jedan je glumac (ne pitajte kako se zove, ali znam da voli pojesti) na dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta istim riječima poprilično humoristično opisao sushi. Kad zamislite jednu vagu i s jedne strane sve te Pometove golubice, jarebice i prepelice koje se kupaju u vlastitiom sokovima u kojima su se pekle, a s druge nekoliko smotuljaka sushija, teško da će vam baš sushi pjevušiti „Jeđi me“.

Ipak, čini mi se da smo ovih dana kolektivno kao nacija i kao planet pretjerali s „Jeđi me“, a novogodišnji partyji su već sutra. Treba nešto i sutra pojesti. Bit će dobrih starih jela koja se čekaju cijelu godinu (francuska salata, anyone?), ali možda ne bi bilo loše presitim gostima pružiti i neku laganiju opciju – ako ništa, ono bar za predjelo, pa onda nakon toga udrite po odojcima, jarebicama, prepelicama, puricama i inim bombicama.

Sushi je možda malo pomodna stvar tu kod nas, ali u Japanu ga tamane odavno i to ne bez razloga. Na tanjuru se doima jako elegantno, a prednost mu je što ga možete puniti čim volite (u obzir dolaze riba, morski plodovi, povrće, a ako ste prema svemu tome skeptični, može i piletina). S obzirom na to da nemam baš toliko povjerenja u zagrebačku ribu da bih je jela sirovu, ovaj je sushi napravljen s dimljenim lososom.

Prvi sam put sushi probala u Londonu (istu ovu kombinaciju s dimljenim lososom) i poprilično mi se svidio. Onda su cure na forumu podijelile male tajne velikih majstora na tu temu, darling je izrazio želju da ga proba i ja sam za njegov rođendan zasukala rukave i po prvi put napravila sushi. Stvarno nije komplicirano. Na rođendanu je ženski dio populacije bio skloniji eksperimentima, a muški su zaključili da nije sushi za njih (pogotovo jedan koji je onako obilato – unatoč upozorenjima – krenuo u pohod na ljuti wasabi).

Prije nego što se upustite u zamatanje, bacite oko i na pokoji filmić na youtubeu, takve praktične stvari uvijek je dobro vidjeti iz prve ruke, a ovdje ga Japanci motaju na poziv jednog vašeg klika.

Dakle: korak 1 – shopping
a) Bio&Bio
b) veliki lanci, na policama s egzotičnom hranom, najčešće marka Blue Dragon

Treba vam:
– mali podmetač od bambusa za motanje -10kn Bio&Bio
– riža za sushi (koja bi se mogla zamijeniti i običnom rižom, ali kratkog zrna)
– rižin ocat
– Nori alge (najjednostavije je kupiti već popečene)
– bijeli šećer
– dimljeni losos (ili neka sirova jako svježa riba)
– wasabi pasta (jarko zelena ljuta pasta koja se dobiva od jedne vrste hrena)
– sojin umak
– ukiseljeni đumbir (ja sam ovaj dio preskočila)

RIŽA
Cca 400 g riže za sushi
3 šalice vode
1 žličica soli
1 žličica šećera
3-4 žlice rižinog octa

Rižu shuhajte prema uputama na pakiranju, tj. prvo je dobro isperite u hladnoj vodi i to nekoliko puta sve dok se sav škrob s nje ne ispere – voda treba na kraju biti bistra. Stavite rižu kuhati u manje vode nego inače, kuhajte je poklopljenu povremeno miješajući.

Kad se skuhala, dodajte joj sol i šećer rastopljene u rižinom octu i miješajte dok se ne prohladi da se ne stvore grudvice.

Uzmite podložak od bambusa, na njega stavite jednu algu. Mokrim rukama (tako vam se riža neće lijepiti za prste) rasporedite ravnomjerno malo riže po cijeloj površini alge (na kraju daljem od sebe ostavite malo prazno).

Na kraj bliži sebi stavite željeni dodatak (ribu, povrće itd.), premažite s vrlo malo wasabija pa zarolajte uz pomoć podloška od bambusa pazeći da alga ne pukne. Ako se zadnji kraj alge ne zalijepi sam od sebe, blago ga navlažite vodom pa onda zalijepite.

Režite rolice na šnitice debljine cca 2 cm. Poslužite uz sojin umak, ukiseljeni đumbir i wasabi.