Salata od pomadora

by Ana-Marija

Dogodilo se i to, jučer je stigla jesen. Zašto je to baš bilo neophodno, ne bih vam znala reći, ali čovjek se mora pomiriti sa situacijom. Ili ne?

Ma ipak ne – mislim da bismo svakako trebali pokušati ukrasti još koji sunčani dan i pretvarati se da je ljeto, zime nem neće nedostajati. Moj skromni doprinos tim ljetnim Potemkinovim selima neka bude ova tako obična, a većini ljudi draga salata. Ona je za mene jelo br. 1 ovog ljeta, nekako nam se češće nego inače nalazila na stolu i nekako sam je jela s više gusta nego prethodnih godina. Jesu li to znakovi starenja?

U svakom slučaju, godinama mi ova salata nije bila baš po volji jer je gotovo i nezamisliva bez maslinovog ulja koje je meni bilo upravo to – nezamislivo. E onda su došle sve ove djevičanske i kontradjevičanske vrste maslinovog ulja, ja sam zaključila da to i nije nešto od čega se završava na hitnoj pomoći i odmah je i ova salata pala u milost.

Sigurna sam da svatko od vas ima neku svoju verziju u kojoj ima različitih glavnih i sporednih uloga poput krastavaca i paprika, ali meni je najdraža ova gotovo do kraja ogoljena verzija s pomadorama (za koje je presudno da budu punog okusa, a ne ono nešto anemično što se prodaje u trgovačkim lancima) i malo kapule. Neki dodaju i ocat, meni je draže bez. Ljepota salate je u tome što nema strogih pravila – ona je kao slikarsko platno koje možete oslikati sasvim po vlastitom ukusu.

Evo sad i „recepta“. Odaberite najružnije pomadore na placi – bit će najukusnije. Operite ih pod mlazom hladne vode koju ste otvorili taman malo previše, dovoljno da vas isprska dok stignete oprati te dvije pomadorice. Ostranite im onu točku s vrha, narežite ih na barčice. U međuvremenu pojedite jednu barčicu da vidite je li sorta pomadore kakva se vama sviđa. Jest? Nije? Treba probati još jednu. Može.

Uzmite jednu sasvim malu kapulicu iz stražnje police, one koja krije domaće stvari za koje neupućeni ukućani i ne slute da se tamo nalaze. Presijecite je popola, maknite koru i pustite suzu za sve nepravde ovoga svijeta. Sad jednu polovicu narežite na što tanje, gotovo prozirne polumjesece, a drugu zamotajte u foliju i spremite u frižider da sutra ne morate ponovno plakati nad sudbinom svijeta. To ćete prekosutra.

Uzmite najstariji i najdraži pjat koji imate, pomiješajte sve te barčice i polumjesece (koja romantika u tanjuru) i krenite se pretvarati da ste Jackson Pollock. Malo maslinovog ulja lijevo, malo desno, jedna točka ovamo, još jedan mlaz tamo. I onda završni dodir. Plus, pljus, pljus, malo krupnije morkse soli. Sve to malo izmiješajte i ako se osjećate naročito avangardno, dodajte par listića rukama iščupkanog svježeg bosiljka. Ma ni Pollock vam nije ravan.

You may also like

0 comment

JLo 09/11/2011 - 13:03

S guštom sam pročitala – recept za salatu s pomidorama! 🙂

Reply
Ana-Marija 25/11/2011 - 14:59

ja je uvijek s gustom jedem 🙂

Reply

Leave a Comment