Ruku na srce, nisam baš previše potkovana kad je azijska kuhinja u pitanju. Sviđa mi se, ali ne znam puno o njoj. Prvi sam se put s kuhinjom istoka susrela na – Zapadu! Prije otprilike 7 godina bila sam u Nizozemskoj, u posjetu obiteljskim prijateljima koji tamo već dugo žive. Muž je Mostarac, žena Nizozemka, žive u gradiću blizu Amsterdama i imaju troje prekrasne plavokose naoko sasvim nizozemske djece koja kad progovore (hrvatski), progovore s mostarskim naglaskom. Žive u kućici tipičnoj za nizozemske gradove smještenoj u mirnoj ulici među jednako tako nizozemskim kućicama opskrbljenima lijepim (uvijek očišćenim) prozorima koji gledaju na ulicu i kroz koje možete vidjeti što se u kući događa (dušu dalo za znatiželjne susjede).
Primili su me kao da sam njihova vlastita kći – čekala me lijepo uređena soba i što je najvažnije, njihova dobra volja da mi od Nizozemske pokažu sve što stane u tjedan dana. Vidjela sam svega zanimljivoga, prošla kroz nekoliko gradova, vidjela hrpu muzeja, Amsterdam prepješačila uzduž i poprijeko, ali najupečatljiviji mi je ipak ostao njihov kućni život. Zajednički doručak koji je glavni i najobilniji obrok dana – piju se kava i čaj, čitaju novine i komentiraju vijesti, djeca skaču mami i tati po glavi, jedan hoće maslac od kikirikija, drugi pahuljice, treći samo što ne padne sa stolice. Nigdje nervoze ni užurbanosti, uživa se u hrani i osjeća se neka tiha sreća zjedništva. Prošla je od toga ipak pokoja godina, ali još se sjećam atmosfere tih njihovih zajedničkih obroka.
Nekoliko večera smo naručili iz lokalnog indonezijskog restorana i to je bio prvi put da jedem nešto egzotično u azijskom smislu. Sjećam se pohanih jaja, ljutog sambala, čipsa od račića (krupuk), nečega što je nalikovalo na sarmice bez kupusa. Za mene je to bio jedan sasvim novi svijet. U njihovoj sam se kuhinji prvi put uživo susrela s wokom i shvatila da me poprilično intrigiraju te egzotične kombinacije.
Odonda je prošlo dosta vremena, azijsku sam hranu isprobala na različitim mjestima, u fuzijskim i nacionalnim restoranima i svaki put je sama pomisao da recept stiže iz tog dijela svijeta pomalo golicala maštu. U filozofiji i suvremenoj literaturi se često govori o pojmu Drugoga (s velikim slovom), pojmu koji predstavlja onoga koji je drugačiji od nas i koji je na neki način naša suprotnost. U druga područja ne bih ulazila, ali u kulinarskom su smislu za mene Azijci definitivno Drugi. O toj kuhinji ne znam dovoljno, a jako me intrigira. Privlače me neke lude kombinacije, a istovremeno sam prema njima jako oprezna. Dosad sam na svu sreću imala samo ugodna iskustva (pažljivo sam studirala jelovike prije nego što bih se za nešto odlučila) pa se taj oprez pomalo smanjuje.
Prošle se nedjelje toliko smanjio da sam čak odlučila i u vlastitoj kuhinji rekreirati jedno jelo na kojem moji dragi skoro pa živi otkad radi gdje već radi. Kao i obično, par klikova po internetu i ako tražite na pravim mjestima, odgovor gotovo da se sam pojavi. Tako se pojavilo i nekoliko recepata za slatko-kiselu piletinu. Uzela sam od svakog što mi se činilo najbolje i Kina je stigla za naš stol. Kao i obično, u ovoj se vrsti recepata koriste pileća prsa, ali što se mene tiče to je tako bezličan komad mesa da ga nastojim što više izbjegavati pa umjeto njega koristim file zabatka – to već ima nekakav okus i više nalikuje na ono što bi trebalo biti – meso. Jedini mi je sudac, kao što to često biva, bio Mirko koji je bio vidno oduševljen rezultatom pa ako ste raspoloženi za malo egzotike u kuhinji, mislim da je ovo poprilično siguran izbor (kod nas je ponovno na meniju sljedeći tjedan).
PILETINA
600 g piletine (filetiranih prsa ili file zabatka)
1+2 češnja češnjaka
sol i papar
mljevena čili papričica
UMAK
30 g šećera
40 g smeđeg šećera
60 ml sojinog umaka
Žlica soka od limuna
2 češnja češnjaka (protisnuta)
cca 2 cm naribanog svježeg đumbira
60 ml vode
3-4 žličice škrobnog brašna (može i obično)
Pripremite i odmjerite sve sastojke unaprijed.
Prepolovite uzduž češanj češnjaka pa njim natrljajte filete piletine s obje strane. Posolite, popaprite i pospite željenom količinom čili papričice s obje strane.
Ispržite piletinu tako d dobro prumeni (ako imate, može na gril tavi). Maknite je s vatre i izrežite na kokcive veličine zalogaja. Ostavite po strani.
U wok stavite obje vrste šećera, sojin umak, sok od limuna, češnjak i đumbir pa stavite na srednje jaku vatru dok ne dođe do vrenja. Smanjite vatru i dodajte vodu u kojoj ste razmutili škrobno brašno.
Dodajte piletinu izrezanu na kockice i kuhajte na srenje jakoj vatri dok se umak dobro n zgusne i sok sva piletine ne bude oložena umakom.
Poslužite uz rižu.
12 komentara
Komentari sa stare adrese:
7.1.2010 1:34:49 | Neregistrirani korisnik [damijenestoslatko]
mislim da je onaj kikkoman, ali bit ce ok bilo koji
5.1.2010 16:02:09 | Neregistrirani korisnik []
Super je,a koji točno umak od soje koristiš?ima ih nekoliko na tržištu
10.12.2009 17:12:30 | damijenestoslatko
bas me to veseli!!! 🙂 dobar tek retroaktivno… 🙂
8.12.2009 22:26:06 | Neregistrirani korisnik []
Upravo sam u procesu kuhanja i ne mogu se dočekati da dovršim pa da onda idem komentirati…SUPER SUPER SUPER!:) Sad sam još u napasti da nutra ubacim ananas ali mislim da bi m se dragi odrekao, strpit ću se do sutra da čujem komentare pa da onda predlažem daljnje eksperimente:)
21.11.2009 16:20:08 | Neregistrirani korisnik [dokolica]
Jao draga, nije me bilo dugo, ali vidim da si ti (za razliku od mene) jako vrijedna. Ova ti piletina izgleda božanstveno. Prekrasno! Naprosto mami svojim izgledom, a sigurna sam i ukusom! Svaka čast.
9.11.2009 23:58:07 | damijenestoslatko
hvala vam svima, nisam stigla redovito odgovarati na komentare, kao ono vas preko 20 ovdje pa necu onda svakom ponaosob >) u svakom slucaju, jako me veseli sto je ovaj moj mali izlet u kinu tako dobro prosao kod vas…. za sticky date pudding moze okrugli kalup promjera 24-26 cm. Pozdrav i sretno s pecenjem! (sasvim razumijem poriv za preciznim objasnjenjem!!! )
9.11.2009 19:51:24 | Neregistrirani korisnik [%00]
pokušavam napraviti tvoj sticky date pudding, ali ne piše mi koliku i koju posudu / kalup koristiti za pečenje što me kao uvjerenog štrebera i kukavicu sprječava u izvođenju nauma. pomagaj
9.11.2009 19:36:04 | Neregistrirani korisnik [%00]
obožavam kinesku kuhinju, ali trebalo mi je puno dok sam se odvažio doma raditi. prvi put sam je probao, gle čuda, u kini i od tada me vuče želja otići opet u aziju – kina, japan, vijetna, tajland, svejedno
9.11.2009 12:44:09 | Neregistrirani korisnik [%00]
izgleda prekrasno i jako sočno! i ja sam oduvijek htjela probati tu slatko-kiselu piletinu, ali mislim da će pričekati dok ne kupim wok 🙂
9.11.2009 9:41:49 | Neregistrirani korisnik [%00]
Meni je ovo super. Zapravo jako sam brzo prihvatila ovakve kombinacije, i kiselo-slatko mi je potalo bas uobicajeno. Zagrizeni kinezoljupci znaju da kazu da se u Kini ne jede to sto se na zapadu preyentuje kao kinesko. Mada i Kina je onolika, sigurno ima ogromnih razlika od regije do regije… Kako god, ja sadrzaj ovog tvog tanjirica OBOZAVAM i rado bih ga privukla sebi! Slicice su ti lepe.
8.11.2009 20:22:58 | etnolog
Meni je pravi duh istočne kuhinje u vegetarijanskim jelima…
8.11.2009 15:55:43 | Neregistrirani korisnik [%00]
prikladan tekstić i jelo za dosadnu nedjelju popodne…kao i obično, ugodno oku, nepcu i uhu…:)
8.11.2009 10:50:09 | Neregistrirani korisnik [%00]
A ono malopre sam ja – Marija 🙂
8.11.2009 10:45:51 | Neregistrirani korisnik [%00]
Ja ovako i slicno bas cesto pravim i bas kao i ti dosla sam do njega tako sto sam pokusala da ozivim kod kuce jelo iz restorana 🙂
7.11.2009 23:15:21 | Neregistrirani korisnik [%00]
Došla sam vidjeti oblačić! 🙂 Fakat je tu. 🙂 Sve je super, i priča, i recept i fotka! Vali
7.11.2009 21:31:38 | Neregistrirani korisnik [%00]
To sam bila ja – Andrea
7.11.2009 20:16:10 | Neregistrirani korisnik [%00]
Već sam komentirala fotku danas 😉 tako da znaš što me oduševilo! 🙂 Ja sam luda za azijskom kuhinjom, indijska mi je broj jedan ali u stopu je prate kineska i japanska. Isto ne mogu reći da sam veliki znalac ali pomalo čitam i isprobavam. 🙂
7.11.2009 20:08:07 | Neregistrirani korisnik [%00]
e samo da se potpisem, kad vise ne pise nista osim neregistrirani korisnik, dakle donji komentar s pitanjem je moj…..grcka_mitologija p.s. znas da ja uvijek imam pitanja ;))))
7.11.2009 20:02:34 | Neregistrirani korisnik [%00]
e bas mi se svidja ovo……imam sve sastojke osim djumbira….a da li bi mogao onaj djumbir iz vrecice da ne uzimam cijeli korjen? nekako nikako da kupim taj djumbir, jer sam jednom probala ušećereni i nije mi ostao u lijepom sjecanju, bio mi je pre prejak, tako da ga nekako izbjegavam, ali mislim da ovo vjerovatno ne bi bilo to bez djumbira…… a i ovo cu pravit samo za sebe, jer moji ukucani nisu skloni eksperimentiranju slatko – kiselih kombinacija…..a i pileća prsa su zapravo manje više jedino meso koje ja jedem…..komotno bi mogla u vegeterijance…. :)))) da ne duljim vise……lajkam ovo veri mač :)))))
7.11.2009 17:48:04 | rokada1
sjajno
pozzzz
7.11.2009 12:39:31 | bosonoga76
zasluženo si u izboru za blog! od fotografija, recepata, priče… sve je savršeno! a i isprobala sam neke recepte… njami! ;-))
7.11.2009 12:14:31 | Neregistrirani korisnik [%00]
Jedva čekam da ovo probam napraviti, obožavam slatko-kiseli umak! Nego, a kako bi se moglo izvesti da u ovo ukomponira svo ono povrće kaj oni znaju stavljat – bambus, ananas, paprika, luk…? To bi se onda samo ubacilo u umak ili misliš da bi se trebalo prvo malo zdinstat?
7.11.2009 8:55:12 | aquamarina
Uuuu na ovo me mama navukla još kad sam bila mala! Negdje je našla recept a mi usisali ko blesavi.
Glas of kors:-)
7.11.2009 8:37:39 | Neregistrirani korisnik [%00]
Izgleda jako dobro.. i jednostavno za spremiti..
7.11.2009 8:35:09 | wolfina
veoma zanimljiv recept, jednostavan i lagan. ali ova pohana jaja su me zainteresirala… glasić za tebe, ostajem ti vjerna! 😉 paw print by wolfina
7.11.2009 1:05:03 | Neregistrirani korisnik [%00]
super izgleda
7.11.2009 0:00:25 | Neregistrirani korisnik [%00]
mmmm ovo je jako dobro i jako volim :). Imala sam prilike isprobati takodjer na zapadu i slazem se sa svime sto si napisala vezano za Azijsku kuhinju, te kombinacije su uvijek i dio moga razmisljanja , a do sada nekako uvijek dobre kada ih netko drugi pripremi. Ovaj tvoj recept cu zasigurno isprobati. Slike su ti prekrasne !
6.11.2009 23:28:35 | jean-pierre
e da mi je nešto slatko!pozdrav
Izgleda lepo, a nesumljam ni u ukus;pravim odma..
Nadam se da je bilo po ukusu 🙂
Nisam redovni posjetitelj bloga, no odlučila sam isprobati ovaj recept i moram priznati da je umak zaista grozan. Iako sam stavila manje šećera od savjetovanog, ispao je grozno presladak, dok su tri žlice gustina definitivno previše. Ovome na slici nije bio ni blizu.
Žao mi je čuti da vam recept nije dobro ispao. Možda je problem u tome što ste stavili tri žlice, a ne tri žličice gustina?
grozan recept jer je umak užasan.
Nemamo svi isti ukus 😉
[…] Piletina na mandarinski: http://damijenestoslatko.dobrahrana.jutarnji.hr/slano/piletina-na-mandarinski […]
Haha, ja evo, guglam neku ideju za večeru, i čitam ovo, i smijem se. Živim u Nizozemskoj i sve mi je to vrlo poznato. Kuće, prozori, hrana…
Danas sam resila problem rucka, brzo a lepo ? Hvala
Jučer sam večerom zadivio cijelu obitelj, a nisam baš neki kuhar 🙂
Bilo je taman za nas četvoro, sve smo pojeli i prejeli se. Radio sam točno po receptu, jedino sam procjenio da treba malo više vode..
Hvala!
Svaka čast, baš me ovaj komentar razveselio! 🙂