Buzara mame Tanje

Ruku na srce, na ovom blogu se nisam baš ubila pišući o morskim plodovima, a i drugu ruku na srce, nisam se baš ubila ni kuhajući jela s njima, a to je ustvari sramota za nekoga tko se rodio dva metra od mora. Tko prizna, pola mu se prašta pa sad kad ste mi to oprostili, sad vam mogu priznati još nešto, a to je da nikad još nisam skuhala buzaru, ovo što vidite na slikama je buzara koju je skuhala mama i koju smo slistili brzinom munje [nakon toga smo trebali ići na turu kajakom, ali sva sreća to je odgođeno za dan poslije jer bi nakon toga objeda kajaci bili daleko od brzine munje]. Nakon dva priznanja, sigurno ste mi sve oprostili (pola+pola). A kao iskupljenje za sve te moje grijehe objasnit ću vam kako to mama pravi buzaru.

3 kg svježih mušula (dagnji)
maslinovo ulje
1 srednji ili veći ljubičasti luk (kapula)
3 veća češnja češnjaka (protisnuta)
koncentrat rajčice
peršin
1 čaša bijelog vina
krušne mrvice

Očistiti mušule. (vidi dolje)

Staviti mušule (sve odjednom ili u više navrata) u široku teću na jaku vatru samo nekoliko minuta tako da se otvore i da puste more.

U drugoj (isto što široj) teći na maslinovom ulju zažutiti luk i onda dodati češnjak.

Prebaciti mušule na zapršku od luka (ne treba ih pomno cijediti, ali ako ne želite da bude preslano i prerijetko, nemojte dodavati baš svu morsku vodu iz prve posude).

Podliti čašom bijelog vina i pustiti da vino malo ispari.

Dodati koncentrat rajčice. Krenite s dvije žličice pa dodavajte dalje ovisno o tome koliko crven toć volite. (koncentrat možete razmutiti i u vinu iz prethodnog koraka)

Dodati peršin i nakon dvije-tri minute dodati krušne mrvice (što više dodate, to će toć biti gušći).

Napomene:
–    Za čišćenje je najjednostavnije uzeti jednu veću kantu (npr. od Jupola), napuniti je vodom, u nju staviti mušule i štapom miješati tako da se napravi centifuga. Promijeniti vodu dva tri puta dok prljavština ne nestane [ovo zvuči kao reklama za Ariel]. Ako nemate kantu, očistite mušule nožićem jednu po jednu (puno mukotrpnije). Mama dodaje da ih baš ne treba očistiti kao pločice u banji, ali da treba imati na umu da to kasnije ide u toć. Eto, sad ste upozoreni.
–    Ako prilikom čišćenja neke mušule isplutaju na vrh, pokupite ih i bacite jer bi mogle biti pokvarene.
–    Buzara se ne kuha dugo – na početku tek toliko da se mušule otvore, a na kraju onoliko koliko je potrebno da dobijete željeni toć. Dugim kuhanjem gube na okusu.
–    Količine su u ovom receptu poprilično odokativne i bitno se ravnati prema vlastitom ukusu. U nas doma se ne pretjeruje s lukom i morskom vodom, ali toć je uvijek narančast od koncentrata i dosta gust.
–    Za predjelo – cca ½ kg mušula po osobi, a za glavno jelo – cca 1 kg mušula po osobi.
–    Ne zaboravite kupiti dosta kruha jer je u ovom slučaju toć pola priče.