Aromatično pečeno pile u umaku

Znate li onaj osjećaj zadovoljstva koji vas obuzme kad se s osobom koju dobro poznajete samo pogledate i već znate što misli, tj. znate da misli isto što i vi?  Takva vam ja prijateljstva volim – ona u kojima ne mora biti previše buke i galame, u kojima nije problem ako osoba pored vas šuti cijelo popodne i u kojima  jedan mig preko puta stola katkad govori više nego cijeli roman.

Na svu sreću, meni najbliže prijateljice i drage osobe upravo su takve – u istom trenutku mislimo slično, ako ne i isto, razumijemo se bez riječi i tišina nikad ne predstavlja problem. Tako, kad se s Mirkom šetam po supermarketu, znam da mu srce čezne za prolazom u kojem se nalazi piletina pa nekad kao slučajno spustim jednog pilića u košaru.  A kad listam kuharicu u potrazi za novim brzim receptom za ručak i ne znajući se odlučim za onaj za koji se moja mama odlučila nedugo prije. Telepatija neke vrste.

Prije otprilike mjesec dana listala sam kuharicu „Francuska kuhinja“ autorice Joanne Harris i tražila što bih brzo i ukusno mogla pripremiti za ručak. Svidio mi se jedan recept koji sam malo prilagodila i mislim da će postati ono što Englezi zovu „keeper“ – recept koji se ne zaboravlja već se uvijek ponovno pojavljuje na stolu. Zanimljivo je u svemu tome što je isti recept mama pravila prije mene (ja to nisam znala) i prilagodila ga na gotovo isti način (ni to nisam znala). Očito da ne pada jabuka daleko od stabla (ako je stablo jabukovo, dodao bi Hugo iz stare televizijske igre).

Ovo je vrlo zgodno jelo ako imate piletinoljupca pored sebe – priprema nije zahtjevna, ukusno je i poprilično brzo. Najbolji dio svega je što na kuhanje možete sasvim zaboraviti dok se meso krčka u pećnici i posvetiti se drugim stvarima. Pravila sam ga dosad dva puta i oba je puta sve nestalo s tanjura pa mislim da vam mirna srca mogu predložiti ovu modificiranu verziju. Slike krajnjeg proizvoda nema jer smo bili jaaaaako gladni, ali nisam dala da me to pokoleba u dijeljenju ovog recepta pa samo zamislite još malo bjelkastog umaka preko ovoga i to je to.

1 glavica češnjaka
1 pile
svježi ružmarin
cca 50 g pancete, narezane na tanke šnite
pola limuna narezanog na ploške
sol i papar
krumpir
žlica brašna
prošek
sitno nasjeckani peršin
po želji muškatni oraščić

Odvojite režnjeve češnjaka, ogulite im suhu koru, stavite ih u manju posudu, prekrijte vodom i poklopljene kuhajte cca pola sata.

U međuvremenu pećnicu zagrijte na 200 °C, pažljivo odvojite kožu s prsa pileta pa između ugurajte koju plošku limuna, pancete i ružmarina, a onim što ostane napunite unutrašnjost pileta. Posolite i popaprite pile. Krumpir narežite za pečenje.

Kad se češnjak skuhao, izvadite ga i sačuvajte vodu u kojoj se kuhao pa zatim režnjeve češnjaka zavucite pod kožu pileta i u njegovu unutrašnjost.

Pile i krumpir stavite u vrećicu za pečenje, prelijte uljem, vrećicu zatorite i probušite na nekoliko mjesta pa stavite peći u pećnicu. (20 min za svakih pola kilograma težine) Kad vidite da je ulje unutra počelo krčkati, smanjite na 180 °C.

Kad je piletina gotova, izvadite je iz pećnice i prelijte malo ulja u kojoj se piletina pekla u zasebnu poudu u kojoj ćete skuhati umak. Stavite na laganu vatru. U malo vode u kojoj se kuhao češnjak razmutite brašno pa to prelijte preko ulja neprestano miješajući kako se ne bi stvorile grudvice.

Umak razrijedite željenom količinom prošeka i vode u kojoj se kuhao češnjak. Posolite, popaprite, dodajte peršin i po želji muškatni oraščić.

Pile razrežite na komade, odstranite grančice ružmarina, ploške limuna i češnjeve češnjaka pa meso  stavite u umak i kuhajte tako sve zajedno par minuta na posve laganoj vatri. Poslužite toplo uz pečeni krumpir.