Oprostit ćete mi, ali mislim da ću neko vrijeme postove započinjati s pozivom da se priključite e-mail familiji (za virtualni stol bonkulovića možete sjesti ovdje). Dobro došli.
A sad ću vas upoznati jednom meni tako dragom bonkulovićkom. Dobre su šanse da već i znate za nju jer mi se čini da svi mi koji volimo dobar (slatki) griz obično jedni druge nekako i pronađemo.
A Biljanu Milinu zvanu Biba nije teško pronaći – glavna je i odgovorna za gulozarije koje izlaze iz kuhinje pupnajske Konobe Mate na Korčuli. Neću je predstavljati službeno niti nadugo i naširoko – zasad vam je dovoljno da kuha čarobno, a za one koji žele znati više ovaj će tekst biti dobar početak.
Bibu sam upoznala kad smo otvorili restoran, 2014., čini mi se odmah u proljeće. Došla je sa širokim osmijehom i zgodnom platnenom bursom Konobe Mate. Tek s ovim odmakom vidim koliko je to bila lijepa gesta dobrodošlice u ugostiteljski svijet. Nama lijenčinama trebalo je puno više da odemo do Pupnata i u Bibinoj smo kuhinji uživali (i to kako) tek ovo ljeto, ali o tome neki drugi put.
Sad vam zapravo želim ispričati kako me tijekom prosinca svojim objavama na Instagramu Biba toliko puta natjerala da zastanem i dobro pročitam opis ispod fotografije.
Praline od badema, macarons od maslinova ulja i naranče, keksi s mermeladom od brusnica i ruby čokoladom, zelene kiflice s makom, praline s bruštulanim kakaovcem, mini mini stollen… Bilo je toga još, ovo mi samo ovako na prvu pada na pamet.
Biba rastura kombinacijama, pomislila sam toliko puta, a onda mi je palo na pamet da djelić te čarolije njezinog adventskog kalendara podijelim i s vama. Zamolila sam je za dva recepta od kojih sam stigla napraviti samo jedan (drugi čuvam kao as u rukavu za neke manje užurbane dane) i za par odgovora na pitanja koja su mi se motala po glavi. To što je usred strke i isporuke božićnih kolačića našla vremena da sjedne i odgovori mi ovaj mi post čini još dražim.
Odakle ideja za adventski calendar i otkad to radiš (čini mi se da ovo nije prva godina)?
Ima jedno petnaestak godina da sam počela raditi hrpu božićnih kolačića, za rodbinu, prijatelje, susjede. Svaku godinu su kutije bile sve brojnije. Uvijek više vrsta i ono natjecanje same sa sobom, koliko kora će imati mađarica ili koji medenjak će biti najmekši, koji keksić najprhkiji.
Tko to sve pojede?
Sada uglavnom prodajem, zna se dogoditi da za doma i ne ostane previše. Otkad prodajem, počela sam s objavljivanjem na netu, da ljudi vide što nudim, a onda je nekako došla ideja da to bude moj adventski kalendar.
Nema Božića bez… Sad sam shvatila da nisam napravila vanilin kiflice ove godine, možda umijesim sutra 😀
Praviš li ove godine neki desert baš za kraj božićnog objeda? Neku tortu ili nešto slično?
Za kraj božićnog objeda imam par torti koje vrtim – ljubimice od beze kora s orasima/mindelima i kremom, torte od rogača i naranče, torte od naranče i mindela… Sve su stari recepti iz Dikine Dalmatinske kuhinje, sve su bez brašna i jako fine.
Što tvoja obitelj najviše voli od svega što si ove godine napravila?
Favoriti – mužu i ćeri bajadera, sinu medenjaci i prhki keksići, mami pandoleti od rogača. Svak nešto drugo voli.
Tvoj osobni favorit ove godine?
Meni su ove godine favorit vanilice, ne smijem ih ni probat.
Dok kuhaš, vrti li se neka muzika u pozadini?
Muzika obavezno, najčešće radio, HRT 2, ili Tom Waits, Beth Hart. Ako sam njahorasta, onda Inger Marie Gundersen.
Što te najviše privuče nekom receptu?
Volim iskušavati razne recepte, a svaku godinu pripreme počnu listanjem kuharica i surfanjem dok mi nešto ne upadne u oko. Njemački i talijanski, uglavnom tradicionalni kolačići su mi najdraži.
A mene su jako privukli Bibini kušinići s marcipanom.
Slaba sam na marcipan, što mogu (dobro se to vidi po ovom receptu za stollen). A ovi su divno jednostavni i praktični – odmah sam napravila duplu dozu (količina koju vidite na fotografijama dobije se od duple količine sastojaka).
Ujedno su to i jedini keksi koje sad dosad napravila. Medenjake ne brojim jer su za ukrase i poklone. Ovih dana planiram još napraviti raffaello, londonere, prutiće od naranče iz kuharice What’s Cooking in Dubrovnik i tijesto za prhke kekse s lješnjacima od kojeg ćemo Karmen i ja izrezivati razne oblike. Ako se nađe neočekivani sat viška, možda i rum kuglice.
KUŠINIĆI S MARCIPANOM
- 120 g maslaca sobne temperature
- 50 g šećera u prahu
- 1 vanilin šećer
- 2 žumanjka
- 100 g marcipana narezanog na komadiće (kockice od cca 1 cm)
- 250 g brašna
- prstohvat soli
- naribana korica 1 naranče
- 100 – 150 g šećera u prahu za uvaljati kušiniće*
Dobro istucite maslac, šećer u prahu i vanilin šećer. Dodajte žumanjke, zatim marcipan, koru naranče i sol. Umiješajte brašno.
Dobiveno tijesto omotajte u prozirnu foliju i hladite barem pola sata.
Zagrijte pećnicu na 160 °C.
Oblikujte valjke promjeracca 2 cm, a zatim ih sijecite na jednake komade (duljine cca 3-4 cm i složite na pleh prekriven papirom za pečenje. Pecite cca 12 minuta** i dok su još topli, uvaljajte ih u šećer u prahu.
*Ovo je jedino u čemu nisam poslušala Bibu. Iako je uvriježeno da se keksići valjaju u šećer u prahu, ja vanilin roščiće i slične kekse volim uvaljati u kristal šećer.
** U mojoj pećnici pekli su se više od 15 min – pratila sam ih mirisom!
