Anatomija savršenog tramezzina

Ono kad se vratiš s posla, umoran, malo gladan, a opet ne baš toliko da bi se bacio na neko žeš?e kuhanje pa onda zapravo ne pojedeš ništa. Ali uto se dogovoriš s prijateljicom da skokneš do nje. I ona ti napiše “Nemoj ni slu?ajno ništa jesti prije nego što budeš dolazila.” Pa je bespogovorno poslušaš. Teško žabu u vodu natjerati.

A ona te do?eka s najboljim mogu?im tramezzinom. I još ti poslije ispohuje bazgu i donese je pred tebe s kuglicom sladoleda od vanilije. Poslije prvog radnog dana nakon povratka s mini godišnjeg bolje ne može.

Upute ravno iz njene tipkovnice:

  1. Kruh za tramezzine
  2. Maslac tanko na obje strane
  3. Pa prepržena panceta 3 trake
  4. Na nju šnita sira (gouda, mozzarella ili pecorino po volji)
  5. Pa onda delikates pure?a šunka tanko rezana 2 šnite
  6. Pa list salate (kristalka)
  7. Pa namrvljene Fete Salakis pola kockice
  8. Pa 2 tanke šnite avokada malo posoljenog
  9. I 2 cherry raj?ice na tanke šnite
  10. Preklopiš, popržiš s obje strane na teflonskoj tavi
  11. Pa izvadiš i razrežeš po pola na dva trokuta.

Tom sendvi?u ne bih ništa ni dodala ni oduzela.

5 Comments

  1. <3 a ti njoj donoses kutiju baklava..bolje ne moze 🙂

  2. Dodati se stvarno nema ništa, sve, ama baš sve je tu ….. jedino možda par pitanja:
    1. šta među tim jakim okusima radi avokato sa svojom nježnom aromom, jel ga se uopće osjeti i da li kombinacija ispunjava tvoj prvi kriterij: da sastojci dođu do izražaja;
    2. gauda, mozzarella ili pecorino….. pa koja kategorija u stvari, jer su to tri potpuno različite vrste za različite namjene;
    3. list zelene salate nakon prženja sa obje strane: jel još jestiv;
    4. pureća šunka: čemu ona služi uz jaku, mirišljivu i predivnu aromu prepržene pancete
    5. zašto Feta Salakis uz još jedan drugi sir?
    Pratim tvoj uspiješni blog sa velikim interesom, uvijek ražim perfektne sastojke koji, baš kao i kod tebe moraju doći do izražaja da zadovolje moje nepce koje me u 35 godina kuhanja nikada nisu izdale. Nadam se, u stvari, vjerujem da ćeš uzeti moje komentare kao stimulativne.
    Pozdrav,

    • Zaboravila sam u tekstu napisati – najvažniji sastojak tog sendviča i razlog zašto sam o njemu uopće pisala jest dobra volja prijateljice da te nahrani najbolje što zna i da ti od srca iznese nešto na stol kad si umoran i previše iscrpljen da kuhaš sam. Hvala na komentaru!

  3. Draga Anamarija hvala ti na odgovoru koji sam tek danas pročitala.
    Dakle, imaš pravo, kad je riječ o prijateljstvu onda se sve može dodati, ništa nije suvišno, sve se uklapa i nadopunjuje, jer …… prijateljstva su mali dragulji koje treba čuvati i njegovati, pa kad treba i sa prepunim tramezzinom, čak …. baš sa tramezzinom.
    Oprosti, ovaj put je moje razmišljanje bilo kratkovidno i fokusiralo se isključivo na kombinaciju sastojaka, a bit je bila sasvim nešto drugo. U pravu si, u ovom slučaju ovo je najdivniji sendvič na svijetu i uopće nije važno što je u njemu.
    Jedan flop za mene koja nisam shvatila bit, a baš za mene svugdje i sve zavisi od točke gledanja. Baš za mene koja njeguje svoje male dragulje širom svijeta već 40 godina. No, cijeli život se uči, a ja sam u mojoj 55-toj i te kako žedna novoga. Ti si me ovdje podsjetila na nešto esencijalno što je moja površnost previdjela. Hvala

    • anamarija

      Draga Edita, oprosti, evo i ja užasno kasnim s odgovorom na komentar, nije me bilo na blogu neko vrijeme pa sad odrađujem nadoknade.
      Nema potrebe za isprikom, bitno je samo da na sve strane ima dobre volje 🙂
      Veliki pozdrav i sve naj-naj iz Dubrovnika!

Leave a Comment