Anatomija savršenog tramezzina

by Ana-Marija

Ono kad se vratiš s posla, umoran, malo gladan, a opet ne baš toliko da bi se bacio na neko žešće kuhanje pa onda zapravo ne pojedeš ništa. Ali uto se dogovoriš s prijateljicom da skokneš do nje. I ona ti napiše “Nemoj ni slučajno ništa jesti prije nego što budeš dolazila.” Pa je bespogovorno poslušaš. Teško žabu u vodu natjerati.

A ona te dočeka s najboljim mogućim tramezzinom. I još ti poslije ispohuje bazgu i donese je pred tebe s kuglicom sladoleda od vanilije. Poslije prvog radnog dana nakon povratka s mini godišnjeg bolje ne može.

Upute ravno iz njene tipkovnice:

  1. Kruh za tramezzine
  2. Maslac tanko na obje strane
  3. Pa prepržena panceta 3 trake
  4. Na nju šnita sira (gouda, mozzarella ili pecorino po volji)
  5. Pa onda delikates pureća šunka tanko rezana 2 šnite
  6. Pa list salate (kristalka)
  7. Pa namrvljene Fete Salakis pola kockice
  8. Pa 2 tanke šnite avokada malo posoljenog
  9. I 2 cherry rajčice na tanke šnite
  10. Preklopiš, popržiš s obje strane na teflonskoj tavi
  11. Pa izvadiš i razrežeš po pola na dva trokuta.

Tom sendviču ne bih ništa ni dodala ni oduzela.

Što kažete na ovo?

5 komentara

Loreta Barać 11/06/2013 - 15:01

<3 a ti njoj donoses kutiju baklava..bolje ne moze 🙂

Reply
Edita Sugar 12/06/2014 - 17:43

Dodati se stvarno nema ništa, sve, ama baš sve je tu ….. jedino možda par pitanja:
1. šta među tim jakim okusima radi avokato sa svojom nježnom aromom, jel ga se uopće osjeti i da li kombinacija ispunjava tvoj prvi kriterij: da sastojci dođu do izražaja;
2. gauda, mozzarella ili pecorino….. pa koja kategorija u stvari, jer su to tri potpuno različite vrste za različite namjene;
3. list zelene salate nakon prženja sa obje strane: jel još jestiv;
4. pureća šunka: čemu ona služi uz jaku, mirišljivu i predivnu aromu prepržene pancete
5. zašto Feta Salakis uz još jedan drugi sir?
Pratim tvoj uspiješni blog sa velikim interesom, uvijek ražim perfektne sastojke koji, baš kao i kod tebe moraju doći do izražaja da zadovolje moje nepce koje me u 35 godina kuhanja nikada nisu izdale. Nadam se, u stvari, vjerujem da ćeš uzeti moje komentare kao stimulativne.
Pozdrav,

Reply
anamarija 14/06/2014 - 15:08

Zaboravila sam u tekstu napisati – najvažniji sastojak tog sendviča i razlog zašto sam o njemu uopće pisala jest dobra volja prijateljice da te nahrani najbolje što zna i da ti od srca iznese nešto na stol kad si umoran i previše iscrpljen da kuhaš sam. Hvala na komentaru!

Reply
Edita Sugar 06/08/2014 - 22:51

Draga Anamarija hvala ti na odgovoru koji sam tek danas pročitala.
Dakle, imaš pravo, kad je riječ o prijateljstvu onda se sve može dodati, ništa nije suvišno, sve se uklapa i nadopunjuje, jer …… prijateljstva su mali dragulji koje treba čuvati i njegovati, pa kad treba i sa prepunim tramezzinom, čak …. baš sa tramezzinom.
Oprosti, ovaj put je moje razmišljanje bilo kratkovidno i fokusiralo se isključivo na kombinaciju sastojaka, a bit je bila sasvim nešto drugo. U pravu si, u ovom slučaju ovo je najdivniji sendvič na svijetu i uopće nije važno što je u njemu.
Jedan flop za mene koja nisam shvatila bit, a baš za mene svugdje i sve zavisi od točke gledanja. Baš za mene koja njeguje svoje male dragulje širom svijeta već 40 godina. No, cijeli život se uči, a ja sam u mojoj 55-toj i te kako žedna novoga. Ti si me ovdje podsjetila na nešto esencijalno što je moja površnost previdjela. Hvala

Reply
anamarija 27/06/2015 - 20:11

Draga Edita, oprosti, evo i ja užasno kasnim s odgovorom na komentar, nije me bilo na blogu neko vrijeme pa sad odrađujem nadoknade.
Nema potrebe za isprikom, bitno je samo da na sve strane ima dobre volje 🙂
Veliki pozdrav i sve naj-naj iz Dubrovnika!

Reply

Ostavi komentar