Slanutak na marokanski način

Kad je dragi čuo što je taj dan za ručak, u očima mu je bila nevjerica „Još jedan eksperiment?“ kao da je pitao bez riječi. Ali je nakon prvog tanjura zatražio još jedan i onda još izjavio da mu je ova nova verzija draža od klasične. Recept mi je mailom bila poslala jedna kolegica s prvog ciklusa radionica francuske kuhinje pa sam ga ja izgubila pa sam na kraju na internetu pronašla ovu verziju, a nešto slično bilo je i kod Gastrodive.

Nisam sigurna koliko je ovo autentično marokansko jelo. Morat ću pitati Adela, prijatelja Marokanca, ali nisam htjela pretjerivati zadnji put kad smo razgovarali jer sam ga već gnjavila da mi pronađe dobre internetske stranice sa sjevernoafričkim receptima. Provjeru autentičnosti ovog variva ostavit ću za sljedeći put

Prema onome što Wikipedija kaže marokanska se kuhinja često smatra jednom od najraznovrsnijih u svijetu, a to može zahvaliti brojnim utjecajima (tu nalazimo elemente berberske, španjolske, portugalske, maurske, bliskoistočne, turske, hebrejske, mediteranske te afričke kuhinje)

Ono što je karakteristično za marokansku kuhinju je obilato korištenje začina. Koriste brojne začine koje su stoljećima dopremali iz raznih krajeva svijeta, ali služe se maslinama, limunima, narančama, šafranom i mentom koja se uzgaja u njihovom podneblju. Što se mesa tiče, najčešće se konzumira piletina, iako je puno omiljenija nešto skuplja janjetina, poznat je njihov couscous, a najpopularnije piće svakako je zeleni čaj s mentom. Njegovo ispijanje jedan je od duboko ukorijenjenih rituala u marokanskim obiteljima, a tehnika lijevanja čaja zna biti od jednake važnosti kao kvaliteta samog čaja. Čaj se toči s poprilične visine, a posluže vam ga besplatno ako uz njega zaključujete posao (pomalo kao naša TV prodaja – kupite ovo i ovo i dobit ćete sasvim besplatno još treću bespotrebnu stvar.)

Ono što će vjerne posjetitelje ovog bloga sigurnno zanimati je činjenica da se slatko obično ne poslužuje na kraju obroka. Jedna od najpoznatijih marokanskih slastica su tzv. gazelini rogovi za koje recept već neko vrijeme čeka u mom folderu pod nazivom “isprobati”

malo ulja
1 luk
korijen celera
žličica kima
kocka (povrtna, goveđa, koju želite)
1 pakiranje pelata
400 g slanutka
100 g graška
sok i korica ½ limuna
malo kardamoma (po želji)
korijandar ili peršin za posipanje

Večer prije stavite namakati slanutak.

Ugrijte ulje i na njemu zažutite luk i celer (5-10 min) pa dodajte kim.

Dodajte pelate i slanutak i goveđu kocku razmućenu u 400 do 500 ml vode.

Kuhajte 10-ak min pa dodajte grašak, limun te kardamom i kuhajte dok slanutak i grašak ne omekšaju.

Poslužite s malo peršina ili korijandra te za dodatnu egzotiku s naanom

… i svakako svratite opet ovih dana, nadam se da ću imati nešto jako veselo za vas

Verzija za ispis