Znate kako je kad krenu obaveze, nema se baš previše vremena za ono čim bi se čovjek htio baviti… Da se mene pita, puno bih radje danas bila pravila neke fine kolače (ili spavala!) nego na faksu čekala da prođe vrijeme tijekom rupe u rasporedu. A s obzirom na to da je moje današnje kuharsko postignuće (juha, lešo meso i pire) vjerojatno nešto s čim većina zna izaći na kraj, nećemo sad o tome. Posvetit ćemo se slađim stvarima, točnije podijelit ću s vama nekoliko zgodnih saznanja koja sam pronašla u novoj kuharici o čokoladi.
Prema legendi iz Popol Vuh-a (ne pitajte me što to znači jer ne znam, to je naslov mita o postanku svijeta kod drevnih Maja) prvo piće na bazi kakaa bilo je božanskog podrijetla. Junak Hun Hunahpu spavao je s djevicom Xibalbom što je razljutilo stanovnike pakla koji su zbog toga odrubili glavu nesretnom Hunu Hunahpu-u i objesili je na jedno osušeno stablo. I gle čuda – stablo je ponovo oživjelo i počelo je davati plodove. Kao što se da naslutiti, bila su to zrna kakaa. E onda je ex-djevica razgovarala s glavom junaka koji joj je (ovo nije moja izmišljotina nego pravi prijevod iz knjige) pljunuo u ruku i tako osigurao njenu plodnost. Otada ispijanje kakaa čini dio rituala prije samog vjenčanja. Mladoženja i mlada, kao i njihovi roditelji nazdravljaju čašom kakaa.
Osim pri vjenčanju, kakao je imao i veliku važnost pri dolasku prinova na svijet i to u obredu koji je nalikovao na krštenje. Male Majiće su čistili od grijeha pomoću grane okićene cvijećem kakaovca, a potom umočene u besprijekorno čistu izvorsku vodu . Osim toga, Maje su i pokojnike ispraćali u znaku kakaa – brojne vaze koje su pronađene u kraljevskim grobnicama nose na sebi sliku ili simbol kakaovca.
Znači, rađali su se, vjenčavali i umirali uz kakao – pa i nije to tako loše.
Dođe mi da skoknem po jednu Milku.
