Kiwano

Tresla se brda, rodio se miš.

Uzmemo li da se svjetska populacija može podijeliti u tri skupine: one koji organiziraju i planiraju, one koji žive kako vjetar puše i one neke koji bi bili između ta dva pola, za sebe volim pretpostaviti da sam u ovoj trećoj skupini s naginjanjem ka prvoj. Što se obaveza tiče, plan smatram korisnom izmišljotinom (iako ne baš primjenjivom u svakoj životnoj situaciji) i život bez njega bio bi mi malo kaotičan pa obično znam što me otprilike čeka u određenom danu, tjednu pa čak i mjesecu (nisam još došla do stadija da kao Staljin imam petoljetke). Opet, kad su u pitanju neke druge, ljepše stvari lijepo je znati da je plan – da nema plana.

Ipak, ima jedna situacija u kojoj svi planovi padaju u vodu (ako ćemo iskreno, ima ih više, ali nećemo u nepotrebne digresije), a to je ona kad mi se pred očima pojavi nova namirnica za koju po mogućnosti nikad nisam čula. Upravo se to dogodilo s ovom voćkom koju vidite na slikama. Bila sam u Intersparu, obavila cijeli onaj planski dio kupovine i došla do dijela s voćem i povrćem. Ta-dam – pred očima mi se pojavilo nešto šareno, neobično i jestivo. Cijena? 12 kn. Da se preživiti. Naravno, prije nego što sam uopće promislila što ću s njim, kiwano je sletio u moju košaricu. Onda je doma na crnom stolu strpljivo čekao u društvu jedne muškatne tikve da ja istražim sve što se o njemu na internetu istražiti da.

Što sam saznala?

• Pripada porodici krastavaca
• Znat ćete da je zreo kad je žutonarančaste kore, poput ovog na slici
• Podrijetlom je iz Afrike, a njegova je konzumacija vrlo rasprostranjena u Zimbabweu
• Jede se tako da se reže na poprečne ploške (suprotno od ovoga kako je narezan na slici) i da se zelena tvar podijeljena opnama usisava.
• Jedini recept koji uključuje kiwano, a bio mi je bar malo primamljiv jest ovaj, ali u zimsko vrijeme nisam bila raspoložena za slastice te vrste.

A što mislim?

Vraćam se na početak – tresla se brda, rodio se miš. Očekivala sam da će iz tako lijepe i šarene kućice izaći nešto što će okusom biti barem upola primamljivo kao izgledom, ali poprilično sam se razočarala. Sluzava zelenkasta unutrašnjost ima nekako razrijeđen i blijed okus, recimo poput vrlo bljutavog kivija. Vjerujem da je gel za poslije sunčanja na bazi aloe vere otprlike jednako ukusan. Kad se još usto sjetim da ljeti po cijeni ove jedne voćkice mogu dobiti cijelo kilo sočnih, slatkih bresaka, padne mi mrak na oči, ali bar za sljedeći put imam plan: kiwano ostaje na polici. 🙂