Dubrovački kolač

Ima nekih riječi koje mi iz ovog ili onog razloga jednostavno ne leže (nekad i nema razloga, npr. riječ „trbuh“ jednostavno smatram glupom, bez ikakvog argumenta). Ili loše zvuče, ili meni imaju neku negativnu konotaciju ili su ružne ili pomalo seljačke.  Među onima koje su mi se zamjerile svakako su „maćeha“ i „očuh“ – dvije riječi koje meni jednostavno zvuče užasno. Da ih bar zamijene nekim drugima i dobroćudnijima.  Vjerujem da moja averzija prema njima seže još u vrijeme kad sam čitala bajke i kad su maćehe i očusi [btw, množina zvuči još gore] redovito bili neki grozni likovi koji su maltretirali nesretnu dječicu i na kraju završavali kobno (pravo im budi).

A prava je šteta što nema bolje riječi jer sam ustvari išla napisati kako moj očuh ima jednu veliku vrlinu (pa mi je usput po tko zna koji put ta riječ  zazvučala grozno) – dao bi vam sve na ovom svijetu. Jedan je od onih koje ne mogu zamisliti da bi zadržali nešto za sebe, a ne bi s nekim podijelili – radilo se o hrani ili bilo čemu drugome. Nekad se on malo i zanese pa kad se iz Dubrovnika vraćam u Zagreb i poželim sa sobom ponijeti koji neprskani limun ili ljutu naranču ili grančicu ruzmarina, na stolu me dočeka po vrećica jednog i drugog, a na potezu od njegovog radnog mjesta do doma nastrada svaki grm ružmarina na koji naiđe. Da me službenici na check-inu ionako ne gledaju poprijeko zbog mojih kofera koji graniče s pokretnim ugradbenim ormarima [oksimoron namjeran], ponijela bih ja sve to sa sobom, ali ovako se ipak ograničim na pokoji limun i naranču i na jednu vrećicu ruzmarina.

Tako sam prije desetak dana sa sobom u Zagreb donijela nekoliko ljutih naranača. Nisam baš imala jasnu ideju što s njima, ali htjela sam ih ipak uzeti, tek toliko. Onda sam vidjela da će, ne poduzmem li nešto, naranče propasti pa me usred najnemogućijeg trenutka kad su me čekala dva prijevoda i još neki poslovi koji su nemilosrdni kad je vrijeme u pitanju, uhvatila silna inspiracija za kuhanje i sinula mi je ideja. Kolač kojemu će leitmotiv biti Dubrovnik. Naravno, prijevodi su odmah postali manje hitni i ovi poslovi puno manje bitni i ja sam se zaputila pravac u kuhinju. Rezultat mog mućkanja bio je vrlo zadovoljavajući i s užitkom sam ga tamanila ovih dana. (zamotan u prozirnu foliju kolač može izdržati tri do četiri dana)

Ako se pitate gdje naći ljute naranče, možete ih zamijeniti i običnima, a ako nemate neprskane, onda preskočite korak kuhanja u kori. Isto tako, ako nemate rozulin za pravljenje sirupa, vrlo dobra (i provjerena) zamjena za sirup jest med blagog okusa, kao što je npr. bagremov.

• 400 g ljutih naranača
• 3 jaja
• 200 g smeđeg šećera
• 150 g rastopljenog maslaca
• 1 burbon vanilija
• 100 g mljevenih badema
• 30 g škrobnog brašna
• 100 g glatkog brašna
• prstohvat soli
• ½ žličice sode bikarbone

Za sirup (dovoljno za 4 do 5 šnita kolača):

• 4 žlice rozulina (likera od ruže)
• 3-4 žlice šećera
• malo šećer vanilije

Neoguljene ljute naranče stavite u kipuću vodu i kuhajte sve dok ne omekšaju (cca 30 min).

Izvadite ih, pustite da se ohlade, odstranite koru, izvadite koštice i 200 g sameljite u blenderu (po želji možete ostaviti i malo kore, recimo od pola naranče pa sve zajedno samljeti).

Kalup za pečenje kruha dužine 20 cm obložite papirom za pečenje i ugrijte pećnicu na 180 °C.

Pomiješajte dobivenu kašicu, jaja, šećer, maslac i šećer vaniliju.

U drugoj zdjeli pomiješajte suhe sastojke pa ih dodajte u gornju smjesu.

Izlijte u kalup i pecite cca 50 min. Provjerite nožem je li pečeno (ako nož zabodete u kolač i na njemu nema ljepljivih tragova smjese, kolač je pečen).

Pustite kolač da se ohladi, a prije posluživanja pripremite topli sirup za prelijevanje: pomiješajte rozulin, šećer i šećer vaniliju i kuhajte na laganoj vatri dok se šećer ne rastopi i dok se sirup malo ne zgusne.

Poslužite uz čaj narezano na šnite i prelijte još toplim preljevom.

Verzija za ispis