Dubrovački kolač

by Ana-Marija

Ima nekih riječi koje mi iz ovog ili onog razloga jednostavno ne leže (nekad i nema razloga, npr. riječ „trbuh“ jednostavno smatram glupom, bez ikakvog argumenta). Ili loše zvuče, ili meni imaju neku negativnu konotaciju ili su ružne ili pomalo seljačke.  Među onima koje su mi se zamjerile svakako su „maćeha“ i „očuh“ – dvije riječi koje meni jednostavno zvuče užasno. Da ih bar zamijene nekim drugima i dobroćudnijima.  Vjerujem da moja averzija prema njima seže još u vrijeme kad sam čitala bajke i kad su maćehe i očusi [btw, množina zvuči još gore] redovito bili neki grozni likovi koji su maltretirali nesretnu dječicu i na kraju završavali kobno (pravo im budi).

A prava je šteta što nema bolje riječi jer sam ustvari išla napisati kako moj očuh ima jednu veliku vrlinu (pa mi je usput po tko zna koji put ta riječ  zazvučala grozno) – dao bi vam sve na ovom svijetu. Jedan je od onih koje ne mogu zamisliti da bi zadržali nešto za sebe, a ne bi s nekim podijelili – radilo se o hrani ili bilo čemu drugome. Nekad se on malo i zanese pa kad se iz Dubrovnika vraćam u Zagreb i poželim sa sobom ponijeti koji neprskani limun ili ljutu naranču ili grančicu ruzmarina, na stolu me dočeka po vrećica jednog i drugog, a na potezu od njegovog radnog mjesta do doma nastrada svaki grm ružmarina na koji naiđe. Da me službenici na check-inu ionako ne gledaju poprijeko zbog mojih kofera koji graniče s pokretnim ugradbenim ormarima [oksimoron namjeran], ponijela bih ja sve to sa sobom, ali ovako se ipak ograničim na pokoji limun i naranču i na jednu vrećicu ruzmarina.

Tako sam prije desetak dana sa sobom u Zagreb donijela nekoliko ljutih naranača. Nisam baš imala jasnu ideju što s njima, ali htjela sam ih ipak uzeti, tek toliko. Onda sam vidjela da će, ne poduzmem li nešto, naranče propasti pa me usred najnemogućijeg trenutka kad su me čekala dva prijevoda i još neki poslovi koji su nemilosrdni kad je vrijeme u pitanju, uhvatila silna inspiracija za kuhanje i sinula mi je ideja. Kolač kojemu će leitmotiv biti Dubrovnik. Naravno, prijevodi su odmah postali manje hitni i ovi poslovi puno manje bitni i ja sam se zaputila pravac u kuhinju. Rezultat mog mućkanja bio je vrlo zadovoljavajući i s užitkom sam ga tamanila ovih dana. (zamotan u prozirnu foliju kolač može izdržati tri do četiri dana)

Ako se pitate gdje naći ljute naranče, možete ih zamijeniti i običnima, a ako nemate neprskane, onda preskočite korak kuhanja u kori. Isto tako, ako nemate rozulin za pravljenje sirupa, vrlo dobra (i provjerena) zamjena za sirup jest med blagog okusa, kao što je npr. bagremov.

  • 400 g ljutih naranača
  • 3 jaja
  • 200 g smeđeg šećera
  • 150 g rastopljenog maslaca
  • 1 burbon vanilija
  • 100 g mljevenih badema
  • 30 g škrobnog brašna
  • 100 g glatkog brašna
  • prstohvat soli
  • ½ žličice sode bikarbone

Za sirup (dovoljno za 4 do 5 šnita kolača):

  • 4 žlice rozulina (likera od ruže)
  • 3-4 žlice šećera
  • malo šećer vanilije

 

 

Neoguljene ljute naranče stavite u kipuću vodu i kuhajte sve dok ne omekšaju (cca 30 min).

Izvadite ih, pustite da se ohlade, odstranite koru, izvadite koštice i 200 g sameljite u blenderu (po želji možete ostaviti i malo kore, recimo od pola naranče pa sve zajedno samljeti).

Kalup za pečenje kruha dužine 20 cm obložite papirom za pečenje i ugrijte pećnicu na 180 °C.

Pomiješajte dobivenu kašicu, jaja, šećer, maslac i šećer vaniliju.

U drugoj zdjeli pomiješajte suhe sastojke pa ih dodajte u gornju smjesu.

Izlijte u kalup i pecite cca 50 min. Provjerite nožem je li pečeno (ako nož zabodete u kolač i na njemu nema ljepljivih tragova smjese, kolač je pečen).

Pustite kolač da se ohladi, a prije posluživanja pripremite topli sirup za prelijevanje: pomiješajte rozulin, šećer i šećer vaniliju i kuhajte na laganoj vatri dok se šećer ne rastopi i dok se sirup malo ne zgusne.

Poslužite uz čaj narezano na šnite i prelijte još toplim preljevom.

Verzija za ispis

Što kažete na ovo?

0 komentara

Cranberrie 13/03/2011 - 23:07

mmmmmmmmmm… već vidim da je ovo nešto za mog mužića…
usput – udavio se u bademima i lješnjacima – morala sam sakrit preostali mali dio 😀

Reply
Ana-Marija 14/03/2011 - 18:08

super 🙂 recept coming soon

Reply
Snježa 13/03/2011 - 23:12

Slažem se da su to ružne riječi ali ne mora značiti. I meni je moja maćeha bila dobra (zamisli iz Dubrovnika je) a brata kojega mi je ona rodila ne bih dala za ništa na svijetu!
Kolač mi djeluje vrlo zanimljivo! Hm, ljute naranče:)

Reply
Ana-Marija 14/03/2011 - 18:09

ma neee… ja sam samo govorila o tome kako su rijeci bezveze, a macehe i ocusi znaju biti divni ljudi, znam ja iz prve ruke 🙂

Reply
Ivana 14/03/2011 - 0:10

baš sladak post u ovaj kasni sat. I inspirativan ;-), iako neću baš sad ići peći kolače, voda mi je krenula na usta 😉 Nego, u stvari htjedoh se nadovezati na ove “čudne” riječi. Jedna od takvih na koju ja redovito okidam od smijeha je krava – iz nekog čudnog razloga, ta mi je riječ urnebesno smiješna. Eto, večeras (noćas) neću o ružnima ;-)) Imaj se dobro, a kolač ću nastojati isprobati prvom prilikom jer baš takve volim!

Reply
Ana-Marija 14/03/2011 - 18:10

krava? e vidis meni je ta sasvim neutralna, ali u svakom slucaju rijeci koje izazivaju osmijeh su ultrapozeljne u svakom zivotu 🙂 mene u zadnje vrijeme nasmijava “vrč”…

Reply
Snasha 14/03/2011 - 8:19

Da se maćeha i očuh bilo kako drugačije zovu, opet bi nastale konotacije kao za ove dvije riječi. Što zbog bajki, a što zbog same činjenice da to nisu pravi roditelji.

A što se trbuha tiče, meni je puno gore kad čujem drob, ja sam iz Slavonije i kod nas se riječ drob koristi u sasvim drugom smislu.

Kad već pišemo o riječima, ja bih voljela da u hrvatskom jeziku postoji jedna riječ za braću i sestre, kao ‘siblings’ u engleskom ili ‘Geschwister’ u njemačkom.

A sad komentar za kolač: nikad nisam probala gorke naranče, ali vjerujem da su ukusne kad ih ti pripremiš.

Reply
Ana-Marija 14/03/2011 - 18:12

ne slazem se bas sasvim, nekad ti roditelji koji nisu “pravi” u bioloskom smislu znaju biti puno bolji i vazniji od “pravih” tako da, sto se mene osobno tice, nije stvar u konceptu nego bas u samoj rijeci.

a slazem se da nedostaje “siblings” kao i “grandparents”… morat cemo se pozaliti HAZU…

Reply
Nevena 14/03/2011 - 10:14

Ajme, prvo pomislih “evo ga, pain d’épices!” :))), ali nije, nego je ovo još bolje! Znaš, jednom prilikom sam napravila sličan kolač iz nekog tal. časopisa, trebalo je skuhat neprskane klementine, pa ih smiksat s bademima, jajima i šećerom i sve stavit peć. Iskreno, nije mi se baš svidio kad se spekao, premekane mljackave i skoro pa se raspadao, mislim da sam možda dodala ipak gustina iili brašna bilo bi bolje. Svakako, naranče obožavam, i slatke i ljute i crvene i svim mogućim slatkim i slanim kombinacijama tako da ovo radim ubrzo. Lijepe čiste fotke, lajkam. 🙂

Reply
Ana-Marija 14/03/2011 - 18:14

ma fotke nisu nista prema onoj tvojoj od jucer, a sto se samog kolaca tice, polazisna tocka mi jest bilo nesto toga tipa, ali sam u procesu dosta toga izmijenila jer mi nije ulijevalo povjerenje.

Reply
dubravka 14/03/2011 - 11:07

i tebi i ujki saljem veliki poljubac:-)

Reply
Ana-Marija 14/03/2011 - 18:14

a sto mi je drago tebe vidjeti ovdje! nadam se da se uskoro vidimo i uzivo. prenijet cu mu pozdrave, poljubac i tebi!

Reply
Tamara 14/03/2011 - 11:56

super post, s nestrpljenjem iščekujem svaki tvoj 🙂
Ovaj kolač mi djeluje totalno sočno i beskrajno mirisno, jako mi se sviđa recept

Reply
Ana-Marija 14/03/2011 - 18:15

hvala :)) a kolac je stvarno aromatican, sto zbog ljutih naranaca, sto zbog rozulina

Reply
Ana-Marija 14/03/2011 - 18:13

drago mi je da su vam dobro sjeli! 🙂 stavit cu uskoro recept na blog pa ih peci mladenu, fotkala sam ih jucer tako da moze za koji dan

Reply
Ana-Marija 14/03/2011 - 18:16

ma i ja ocuha najcesce zovem “mamin muz”, ali me onda nekad blijedo gledaju pa pitaju: “milis ocuh?”, a ta me rijec tao nervira.

Reply
nela 15/05/2011 - 15:52

poočim! Zvuči mi lipo kao i “pobratim”. Nešto kao nije mi brat, ali je više od prijatelja. A poočim je kao- mamin i MOJ IZBOR.

Reply
Ana-Marija 16/05/2011 - 22:28

istina :))) puno bolje nego očuh!!

Reply
Deni 01/01/2012 - 12:43

Ovo super izgleda i spremam se isprobati ali imam pitanja: zašto se naranče moraju kuhati u kori ako su nešpricane?znači da su špricane,onda se ne kuhaju prije? ne bi li trebalo biti obrnuto? i gore piše 400 g naranče,to su 2 naranče kod mene…
piše da se 200 g samelje u blenderu a sa drugih 200 g, što ??

Reply
Ana-Marija 12/01/2012 - 18:24

Oprosti što malo kasnim s odgovorom:
Kuhaju se da malo omekšaju (a ovdje špricane ne dolaze u obzir), a u kolaču se koristi 200 g pulpe i po želji dio kore. Ostatak kore baciš.

Reply
Deni 01/01/2012 - 12:44

E da,i sve najbolje u novoj 2012.godini….

Reply

Ostavi komentar