Volim biti doma. Volim svoj mini stan, svoj kau?, stol, radni kutak, veliku policu s koje knjige samo što ne popadaju i naro?ito svoju kuhinju. U zadnje vrijeme ?ituckam o dizajnu i ure?enju i kroz tu?e tekstove i objašnjenja što bi trebalo, a što ne, zapravo shva?am da smo od našeg malog prostora izvukli maksimalno što se moglo i da smo iz nužde ure?enja malog prostora slijedili važan postulat: estetika + funkcionalnost. Pri tome uop?e nije presudna cijena – neke su stvari s Hreli?a (voljela bih da ih je i više, ali Hreli? mi je sad malo daleko, a u Dubrovniku nažalost ni?ega sli?nog), neke iz supermarketa, neke su ru?ni rad, a neke pronalasci s interneta, sve u svemu vrlo šarolik mix.
Naro?ito je kod ure?enja kuhinje bilo važno da sve ima svoju funkciju i da ni?ega ne bude ni viška ni manjka. Dugo ve? planiram post u kojem bih vam pokazala kako je kuhinja na kraju ispala, ali zbog jednog stupa koji u stvarnom životu izgleda dobro, a na fotkama sve kvari i od njega se zapravo ništa ne vidi nikako da to i u?inim. E, u toj mojoj kuhinji sve je pomno isplanirano tako da bude nadohvat ruke i da se to?no zna što ?emu služi.
Kad tako postavite stvari, vrlo je važno imati nekoliko pravih komada za kojima ?ete mo?i posegnuti i zatvorenih o?iju i koji vas ne?e iznervirati baš kad vam se žuri. Sve one neke simpati?ne stvari koje vas oduševe kad ih vidite na polici, ali zapravo ?e vam poslužiti jedanput godišnje – ako i toliko – treba spremiti daleko/visoko (set za mini pite, spiralizator, termometar za pe?enje mesa, anyone?) a prostor koji je lako i brzo dostupan ostaviti za uporabne predmete koji se koriste na dnevnoj bazi.
Jedan od najvažnijih u toj kategoriji svakako je oštar nož – što god krenuli pripremati, prije ili poslije bit ?e potrebno nešto prerezati. Ako je nož premalen, neprikladnog oblika ili ne-daj-Bože tup, primarna ?e mu funkcija biti da vas nervira, a tek onda sve ostalo ?emu bi trebao služiti. Davno sam se okanila tupih noževa, ali od prošlog tjedna u mojoj polici (onoj koja je prva pod radnom plohom i iz koje je najlakše izvu?i bilo što što ti ?esto treba) spava najoštriji ljepotan dosad, poklon slovenske firme Oštar rub (Oster Rob).
Kad sam sva oduševljena mužu pokazala kako je unutar kutije došao i flaster za hitne slu?ajeve (jako padam na te simpati?ne geste), on je samo pogledao nož, nasmijao se i rekao: ‘Da se time porežeš, ne bi ti pomogla ni cijela kutija flastera.’ Touché. Ukratko, planiram jako paziti prste.
Japanci su poznati po oštricama koje sijeku ne samo povr?e , ribu, meso, nego i zrak, a kao što sam nau?ila ?itaju?i o ovom nožu, postoji i razlog za to: u Japanu se oštrina noža smatra preduvjetom za svježinu i vrhunski okus. Filozofija je jednostavna – što manje oštetiš teksturu namirnice, to ?e joj okus biti bolji. Ima logike.
Ovaj nož (ZDP 189) ima sve preduvjete da bude pravi svestrani kuhinjski (i profi!) nož: oblik oštrice može se prilagoditi namjeni pa se istim nožem reže meso i ribu i sjecka vo?e i povr?e (u maloj kuhinji štedi mjesto i umjesto nekoliko noževa koristi jedan). Osim toga, pri?a o estetici i funkcionalnosti s po?etka prisutna je o?ito i kod ovog noža – zaklju?ni izgled oštrice (koji je takav zbog ru?nog kovanja posebne vrste ?elika) u Japanu se zove kuro-uchi, a zapravo je vrlo prakti?an jer se zbog udubljenja povr?e manje lijepi za samu oštricu. Kod svih ovih širih noževa jako volim i to što nasjeckani materijal lijepo mogu ukrcati na oštricu i prenijeti u lonac ili posudu ili gdje mi ve? treba.
U ovih nekoliko dana ZDP 189 sam najviše testirala na sjeckanju raznog povr?a za kašice. Moja gospo?ica zasad najviše voli (pardon, najmanje ne voli) bundevu i batat pa se ZDP 189 najviše njima i bavio. Majstor kova? Osamu san vjerojatno nije imao kašice na umu daju?i nožu onaj zadnji touch. Ali upravo u tome i jest ljepota pravog višestranog kuhinjskog komada – prilagodljiv je za sve što ti treba.
Kad budem malo više kuhala i neke ozbiljnije odrasle stvari, javit ?u vam kako se ponaša s mesom i ribom. Jedino što nikako ne preporu?ujem jest da s njim režete išta koš?ato. U restoranu nam je jedanput chefu jedan od pomo?nih kuhara zbog neke kosti uništio oštricu vrlo kvalitetnog noža. Ekipa iz Oštrog ruba ju je popravila i to vrhunski, ali bolje sprije?iti nego lije?iti. A da bi se sprije?ili i porezani prsti koje sam ve? spominjala, nož ima prakti?nu drvenu koricu. Mislim da je to službeno sve što meni od noža treba.
