predrasuda ž
1. proširen i ustaljen, unaprijed postavljen stereotipan sud zasnovan na nedokazivim tvrdnjama i lažnim autoritetima [rasna ~]
2. zaziranje od čega utemeljeno na drugačijim običajima ili navikama (prema vrstama jela, u izboru jestive/nejestive hrane itd.) [imati/nemati ~; bez ~]
Dakle, predraduda pod 1 je ono što ja najčešće imam prema stvarima koje se besplatno dijele – besplatne novine (=hrpa reklama, malo trača i možda jedna korisna informacija u 20 stranica), besplatan uzorak (= zašto bi mi besplatno davali nešto što valja? ili ako slučajno i valja sigurno je besramno skupo pa očekuju da ću se putem uzorka navući), besplatna degustacija (= ovo sigurno nitko ne kupuje pa se nadaju da će se možda svidjeti 1/500 osoba koje probaju ne bi li prodaja porasla), besplatna demonstracija masaže (u Vašem domu! – da stvar bude gora = nikad ih nećete istjerati iz stana) pa naposljetku i besplatne knjige (= da u njima ima išta pametno za pročitati, nosile bi naljepnicu s cijenom koju kasnije jedva odlijepite i uvijek ostane ono malo ružno za što se lijepi prašina). Kako ja vidim situaciju: ako je besplatno, nešto fali/ne valja ili ćete platiti poslije.
Ali kao što definicija kaže, predrasuda je proširen,unaprijed postavljen (a samim tim često i netočan) sud. Tako sam lani tijekom mjeseca knjige kupila neku knjigu u Algoritmu ( ne pitajte me koju jer pojma nemam – meni bi tamo trebalo zabraniti ulaz jer ne znam zadržati novčanik u torbi…) pa sam pogodite: besplatno uz nju dobila jednu malu rozu kuharicu koja je nosila naslov Kafkina juha. „Tipično za nešto besplatno“, pomislih…
Ali bila sam sasvim u krivu.
Knjižica u sebi nosi 14 recepata napisanih u raznim stilovima tj. onako kako bi ih na svoj prepoznatljiv način napisali svjetski poznati pisci. Nisam još pročitala sve, ali među onih nekoliko koje jesam, a sve u skladu s mojom ljubavi prema francuskom jeziku i svemu ostalom, pro?itala sam Tiramisu a la Proust. U kvalitetu njihovog recepta nisam sigurna pa nakon književnog intermezza slijedi provjereni recept…
… Iako pomodnost i udobnost kavane najčešće jesu u obrnutome razmjeru, jednog studenog dana u ožujku našao sam se na bulevaru Beaumarchais, u kavani čiji su vlasnici, iz svog sjedišta nesumnjivo daleko od dijela grada u kojem sam se našao, uspjeli pronaći zlatnu sredinu, tako da lokal nije nudio ni otmjeni stil ni udobnost. Mješavina smeđih sofa, svijetlog drva i crvenih zidova izgledala je kao dio jedinstvene cjeline, pošiljke pristigle iz svijeta koji nema pojma o svijetu kojem se nudi. Plod svega bijaše toliko dobro prostudirana prosječnost da je svima gromoglasno objavljivala svoju nazočnost. Zagledan u capuccino koji su mi poslužili u odbojnoj visokoj bijeloj šalici, a čija se površina kaotično pjenila, bez imalo osjećaja za mjeru posuta čokoladom, s tugom sam se zamišljao nad činjenicom da dob sada od mene zahtijeva da se zaustavim i odmorim kad tijelo to traži, a ne kad mi oči privuče nešto ili netko čemu nije moguće odoljeti. Ipak, čim sam otpio gutljaj toplog napitka, u glavi mi se ukazalo sjećanje: čokoladni prah na pjeni mog capuccina pretvorio se u kakao na površini tiramisua koji sam prvi put kušao jedne večeri u vrtu u Combrayu, gdje je moj otac priredio večeru dobrodošlice nekadašnjem veleposlaniku u Rimu koji se s kćeri nedavno bio vratio u naše susjedstvo.
[…]
Ovaj put zatvorih oči i otpih raskošan gutljaj napitka, uviđajući da to što tražim ne obitava u capuccinu već u meni. Toplo piće bijela pokrova bijaše moj vodič u podzemnom svijetu, a pomoći će mi da oslobodim sidro koje te teško dohvatljive uspomene drži čvrsto ukotvljene u dubinama moje svijesti.
Razgovarasmo odvojeno od drugih. Zakriven krizantemama i znajući da nitko ne vidi kako smiješno po svoj prilici izgledam, skupih hrabrost, odlučivši zaprositi je na licu mjesta, no kad zaustih, ona mi u usta stavi punu žličicu te čudesne mješavine pa ušutjeh. Nikada u životu nisam tako prihvatio nešto u usta, osim od majke kad mi je davala lijek prije no što bi me poljubila za laku noć. Dok gutah taj rajski pripravak, uvidjeh da me je posve prožela neviđena hrabrost. Moram je navesti da shvati što osjećam. „Proživljavam nešto što još nisam osjetio“, rekoh, no prije no što uzmognuh nastaviti, oglasi se ona.“ Znam, svima je tako prvi put. Kuharovu tiramisuu jednostavno nema premca. Otac kaže da nes je već spasio od tisuću međunarodnih sukoba i da bez njega ne bismo održali mir u Europi. Madame Verdurin već je pokušala sve ne bi li se domogla recepta no Otac ga nije dao čak ni milanskom vojvodi“. Moji osjećaji prema njoj bijahu toliko snažni da mi se zavrtjelo u glavi, pa sam pomiješao i misli i govor, više ne znajući točno što sam izgovorio,a što tek pomsilio. Osjeća li ona što prema meni? I protiv volje uskliknuh „Moram znati!“. Ona nastavi „Već ćete doznati. Kuhar uvijek počinje od kave, svježe i jake, ali rashlađene na ledu, da se piškote ne raspadnu, te savoiarde koje redovito šalju iz Italije. Njih natopi kavom, okrene ih pa položi u zdjelu kao temelj budućeg djela. Tajna je u tome što kavi uvijek pridoda amaretto, koji mu je pri ruci dok radi“. Jedva sam se održavao na nogama. „Zatim uzme jaja i odvoji žumanjke pa ih pomiješa sa šećerom i tako stvara podatnu kremu. Od bjelanjaka istuče snježni stožac“. Da bacim se s te snježne planine. „Potom ponovno sjedinjuje te dvije mješavine“, oh to blaženo sjedinjenje, „a tek zatim dodaje sir malo-pomalo, te na koncu još malo amaretta. Nakon toga kremastu smjesu rapoređuje po piškotama i nastavlja tako sloj po sloj, piškote pa krema, djelo završavajući kremom, koju iz sita posipa kakaom u prahudobro pazeći da mu ne promakne ni jedan jedini centimetar“ Na te riječi zateturao sam natrag i onesvijestio se.
Kafkina juha: cjelovita povijest svjetske književnosti u 14 recepata
Algoritam, 2006.
A ako vas zanima otkud tiramisu vuče korijene evo nešto i o tome…
U 17.st u Sieni na sjeveru Italije je napravljen desert sličan tiramisuu povodom posjete vojvode Cosima di Medicija III (1642. – 1723.) koji je recept sa sobom odnio u Firencu gdje je kasnije bio jako popularan među mladim engleskim intelektualcima.
U početku je tiramisu bio desert s kremom na bazi jaja, a mascarpone se počeo koristiti nedavno, u 20.stoljeću. Staru verziju kolača su, kako legenda kaže, rado jele venecijanske kurtizane koje su trebale „nešto da ih podigne“ (tal. tirami su – otud ime) u kratkom vremenu između brojnih ljubavnih sastanaka.
Sada je toliko popularan da na internetu možete pronaći stranice koje vam nude preko 80 različitih recepata za tiramisu, a sad evo pak onoga koji ja koristim.
TIRAMISU
500 g mascarponea
4 žumanjka
1 vanilin šećer
100 g šećera u prahu
250 ml vrhnja za šlag ili 3 vrećice šlaga
crna kava
rum ili amaretto
mlijeko
piškote (domaće po mogućnosti)
žlica kakaa u prahu
Skuhati kavu i pustiti je da se ohladi.
Na pari miješajte žumanjke sa šećerom u prahu dok se smjesa ne zgusne (10-15 min) – ne skraćujte ovaj korak jer kasnije o tome ovisi čvrstoća kreme.
Istucite slatko vrhnje.
Kremu ohladite, primiješajte joj mascarpone i slatko vrhnje.
Napravite mješavinu za namakanje piškota od mlijeka, kave i ruma.
Složite red piškota pa red kreme pa opet piškote i opet kremu.
Pospite tiramisu kakaom i dobro ohladite (najbolje preko noći).
2 komentara
Komentari sa stare adrese:
27.11.2009 19:27:13 | damijenestoslatko
dragi nereg. korisniče, ne moras biti tu. nitko te (bar se nadam:) ) nije vezao za ekran i prisilo da citas moje dosadne, nepotrebne i bizarne tekstove. ima hrpa drugih stranica s golim receptima i vjerujem da ces u njima uzivati, ako ne znas gdje su, javi se mailom pa ti mogu proslijediti koji link. pozdrav! 🙂
27.11.2009 18:30:38 | Neregistrirani korisnik []
Imas dobre recepte i lijepo je vidjeti te da voliš kuhinje ali strahovito zamorno pišeš. Teško mi je razabrati rečenice o kuhanju , kada je sve dosadno naklapanje o koječemu i ničemu. Tipa ovo sa predrasudom i kupovanju “neznam koje” knjige???. Dosadno i nepotrebno. Previše je teksta o bizarnim stvarima. Sedačan pozdrav
2.2.2009 19:00:13 | damijenestoslatko
priprema jaja mora biti na pari, inace ces dobiti prerijetku kremu koja nece biti cvrsta i dobit ces tekucinu umjesto kolača. što se tiče piškota, napravi kombinaciju koja ti najviše paše, ja ti tu uistinu ne mogu pomoći jer ja to svaki put radim od oka. sretno s pripremom! 🙂
2.2.2009 18:37:43 | Neregistrirani korisnik []
hvala ti,onda ću poduplati sastojke 😉 hmm,ovaj dio sa jajima baš mora biti na pari?zanima me koja je razlika…ne,kava je ok,i amaretto bi stavio,samo me zanimalo koliko toga staviš u posudu,dosad nisam radio sa mlijekom…jer obično se piškote samo lagano sa jedne strane umaču u kavu?no dobro,to su već nijanse
2.2.2009 18:16:30 | damijenestoslatko
u jednu posudu staviš malo vode da provri, na tu posudu staviš drugu u kojoj su jaja i šećer i miješaš tako sve dok se jaja ne zgusnu. mješavinu mlijeko, rum, kava ja uvije napravim prema ukusu onih koji trebaju jesti tiramisu. Stavi onako kako voliš – ako ti kava ili rum nisu mili, možeš čak i preskočiti! Od ovoga dobiješ 6-8 komada tiramisua, ovisi koliko velike narežeš.
2.2.2009 16:10:54 | Neregistrirani korisnik []
super izgleda,e sad kako to miješaš žumanca na pari,objasni mi malo…i koliko ide čega u onu mješavinu mlijeko,kava,rum…koliko se od ove smjese dobije porcija tiramisua(otprilike)…thx!
3.2.2008 9:11:28 | damijenestoslatko
bas mi je drago da ima nseto izvodljivo bez pecnice za tebe 🙂 ni za krafne ti ne treba pecnica pa navali 🙂
3.2.2008 7:39:45 | chatonne
ah, pa ovo je recept za mene, nisam ni primjetila…obicno s tugom pogledam te tvoje kolace 😉
3.2.2008 7:27:32 | chatonne
ma nikakav, sto da ti kazem 🙁 😉
2.2.2008 10:30:28 | damijenestoslatko
@sveisvasta: drago mi je da ti se svida
@dokolica: nisam ti ja dovoljno “napasna” za novinarku, ali pisati volim… 🙂
@sens_ : hvala 🙂
@chatonne: neću ne brini, a ti požuri s pećnicom. kakav je to život bez pećnice? :)))
2.2.2008 4:26:48 | chatonne
nadam se da neces maknut recepte s bloga, trebat ce mi kad dobijem pecnicu 😉
1.2.2008 23:15:35 | sens_
ovo je krasno
1.2.2008 22:45:26 | dokolica
Lijepo napisano…jesi li razmišljala o novinarskom pozivu (samo da nije žutio;). Prekrasno napisano a i recept je super.
1.2.2008 20:18:00 | sveisvasta2
ZANIMLJIV KOLAC..MLJAC…DOBAR BLOG…
1.2.2008 15:29:47 | damijenestoslatko
drago mi ej da ti je po ukusu :))) kako ti je bilo na radionici? knjižica je stvarno zgodno štivo, meni osobno je najdraži pastiš a la Jane Austen. Ako ne pročitaš prije nego što se nađemo, napravit ćemo posuđivačku trampu kuharica 🙂
1.2.2008 14:31:36 | callirhoe
Genijalan tekst i još bolji recept 🙂 Meni tvoje slatkarije nikako da dođu na meni, jer uvijek prvo moram smisliti nešto slano (a tu te uvelike kopiram, kao što znaš) pa ne ostane vremena… Vidim da ću morati u Algoritam po rozu knjižicu, ne kao izvor recepata (ne bih se upuštala u neprovjerene), nego da imam nešto lijepo za čitanje prije spavanja!
1.2.2008 11:58:53 | damijenestoslatko
@snovidjenja: onda je krajnji čas da se to promijeni 🙂
1.2.2008 11:43:32 | damijenestoslatko
@issa: i ja 😉
@chatonne:istina, evo javno priznajem da sam bila u krivu 🙂
@margaritas: lijepo rečeno 🙂 hvala ti na lijepom komentaru i pozdrav i tebi…
@podvojena: stiže sutra 😉
1.2.2008 11:42:48 | snovidjenja
Mljac…vidim da se topi u ustima…Baš dugo nisam jela tiramisu…
1.2.2008 7:51:43 | podvojena_licnost
jedva čekam karnevalski, uostalom kao i sve tvoje postove 🙂
31.1.2008 23:07:25 | margaritas
obožavam tiramisu..
prekrasne recepte začinjene lijepim tekstom svaki nam puta prostreš na stol..
lijep pozdrav ostavljam
31.1.2008 22:54:04 | chatonne
evo vidis, nikad ne znas kakvo se blago nalazi u malim stvarima 😉
31.1.2008 22:12:48 | issa
ajmeee..ja obožavam tiramisuuuuu;-)
31.1.2008 21:44:58 | damijenestoslatko
@pasteta: muti se i meni cesto pred ocima i to sve zato sto imam dioptrijicu, a ne da mi se nositi leće/naočale 🙂
31.1.2008 21:37:24 | damijenestoslatko
@kisnadjevojcica: 😉
@gledamzvuk: predbacivati?! pa ne dobivaju se kila gledanjem 🙂 ako se o tome radi…
a dragi će biti pozdravljen još večeras.
vidim da si dobre volje 🙂 neka, neka 🙂
@bani84: neće recepti nigdje pobjeći – samo ti slikaj da ja imam što fino gledati :)))
31.1.2008 21:34:23 | pasteta
Isuse, od miline ne vidim tekst, muti mi se pred očima :)))…kad dođem k sebi, pročitat ću :))
31.1.2008 21:21:37 | bani84
A joj, de ti malo uspori malo sa tim receptima, pa ne stignem ja i raditi i slikati i još isprobati svaki taj tvoj recept, a ti ih stalno objavljuješ!! 😉 😉 Šalim se naravno!
31.1.2008 21:21:28 | gledamzvuk
Ovdje se uvijek “virtualno počastim”!!! hahahaha!!! izvrstan blog.već ti je i moja ženska počela predbacivati…hahaha..pozdravi dragog…!..al samo pozdravi!..hahaha!drago mi je da ti se sviđa moj blog…
31.1.2008 21:01:30 | kisnadjevojcica
NJAMI
31.1.2008 20:45:07 | damijenestoslatko
ne boj se kave (ne volim je ni ja!) – prije nego što počneš umakati piškote u mješavinu ruma, kave i mlijeka, probaj malo je li ti se sviđa. ako ti se čini prejako, dolij još malo mlijeka i to je to. nemoj dopustiti kavi da te terorizira 🙂
drago mi je da ti se post sviđa. ubrzo će i jedan karnevalski 🙂
31.1.2008 20:43:04 | podvojena_licnost
oduvijek sam htjela probati tiramisu, ali ne znam bi li mi se svidio jer ne volim kavu… preostaje mi jedino da isprobam pa ću saznati… inače jako lijep post… 🙂
31.1.2008 20:23:43 | damijenestoslatko
zvono je u drugom redu s lijeva, mislim treće ili četvrto od vrha… snaći ćeš se već 🙂
31.1.2008 16:50:05 | Felicije
I ja se javljam za ovakav besplatni tiramisu i isto tako me nećeš moći otjerati iz stana dok god ga ima. Već se oblačim. Još samo cipele. Jeli ono gornje zvono ili donje? Gornje prošli puta nije radilo pa smo nosili čiste vilice i tanjure opet doma….
31.1.2008 15:32:56 | damijenestoslatko
@bundy-fan: puno hvala! 🙂
@pjegavi: ma ima milijun verzija tiramisua, uglavnom svi imaju neku svoju 🙂
@sponzoras: i to slatka povijest 🙂
@bomba-estrogena: potrudit ćemo se 🙂 pozdrav i tebi… 🙂
31.1.2008 15:04:40 | bomba-estrogena
nije me dugo bilo pa da te pozdravim. nadam se da će tvoj blog opstati još koju godinu da imam šalabahter za kolače :)))
31.1.2008 14:56:21 | sponzoras
Priznajem da dugo nisam znao za tiramisu.Al jednog lijepog srpanjskog popodneva netko me je ponudio tim čarobnim desertom. Sve ostalo je povijest…:-)
31.1.2008 13:58:18 | pjegavi
moj muž obožava tiramisu, ja ga radim skroz drugačije i ne ispada loše
31.1.2008 13:50:05 | bundy-fan
predobar ti je blog
samo tako nastavi
pozzzzzzzzzzzzzzz
[…] kave mi jednostavno ne leži (na cijeloj ovoj stranici jedini kolač u kojemu se spominje kava jest tiramisu), a što se TV-a tiče, stvar je u tome da ga nemam naviku paliti. Volim pogledati dobar film i […]