Dobra hrana i proteklih mjesec dana u slikama

Pisala i brisala nekakav uvod pet puta, a to je znak samo za jedno: treba ravno u glavu. Za one koji ne znaju, imam super vijest. Moj omiljeni časopis o hrani dobio je sestru u obliku weba: ničim izazvana – osim dva editoriala koja smo zajedno prije toga bili napravili – Mila, urednica tiskanog izdanja Dobre hrane pozvala me da se ‘nešto dogovorimo’. Znala sam da bi moglo biti problematično to što me tri ljetna mjeseca neće biti u Zagrebu pa sam usred strke i zbrke pakiranja kofera (khm, prili?no velikih…) i obavljanja svega što čovjek već treba obaviti kad ga negdje neće biti dulje vrijeme ipak nekako ugurala tu jednu kavu ne bismo li se nekako dogovorile što ćemo i kako dok me nema.

Mila (koja je btw, jako mila) se malo motala kao mačak oko vruće kaše i onda mi predložila da budem urednica weba Dobre hrane. Kad sam brzinskim skeniranjem njezinog izraza lica i gestikulacije eliminirala mogućnost toga da me zeza, mogu vam reći da sam bila prilično šokirana time da je prijedlog bio upućen baš meni. Ali kad sam shvatila da bih se legitimno i to usred radnog vremena i usred ureda mogla baviti onim što me ionako veseli i zaokuplja i u slobodno vrijeme: wow.

 Šok je bio obostran. Njihov što sam pristala, moj što su mi to predložili.

Preko ljeta smo se nešto načelno dogovarali mailom i telefonom, ali posao se zahuktao kad sam stigla u Zagreb i tako vam ja sad već mjesec dana navijam budilicu svako jutro (na što moja donedavno isključivo prevoditeljsko-nastavnička glava nije bila navikla) i idem na posao kako bih se bavila svojim hobijem.

I mogu vam reći da je super. Čeka me jako puno rada i učenja, ali okružena sam zabavnim i kreativnim ljudima (zvuči kao floskula, ali fakat nije – evo dokaz, ovo mi je kolegica jučer poslala g-talkom: jel’ tebi lol izgleda ko čovjek koji se utapa? _____lol_______) i dani mi na poslu brzo lete.

S obzirom na ovaj novi razvoj događaja, blog isto formalno seli (kud mama, tud i on, kao pravo poslušno dijete), ali to vama neće uzrokovati nikakvu pomutnju. Dobra stara domena damijenestoslatko.com nekim će vas magičnim automatizmom (koji su mi programeri potanko objasnili, a ja vas time daviti neću) i dalje voditi na blog i sve ostaje onako kako je i bilo.

Eto, umirala sam od želje da vam tu vijest saopćim prva i to baš ovdje, ali taj plan nisam baš provela u djelo onako kako sam htjela. Svejedno, sad znate ?

A protekli je mjesec bio iznimno slastan.

Kako je cijeli post protekao u ispovjedničkom tonu, ostavljam i jednu Instagram ispovijest.

Pripremala sam editorial o kruškama…

… u kojem je bila i ova torta s kruškama u crnom vinu…

… koju je fotografirao Vjeko…

…dok smo u međuvremenu Tonči i ja snimali video o crumbleu od krušaka.

 Za koji dan direkt iz šume Suzana je donijela gljive…

… pa se Mila skrila…

… a ja sam ih smjestila u rizot (planiram ga ponoviti i staviti recept).

 U međuvremenu je nebo u Zagrebu bilo krasno…

… a ispekla sam i tortu za koju mi je u zadnji čas jedna prijateljica dala sastojke, a druga recept…

…pa se nisam osramotila i u ured došla na rođendan bez torte.

Proslavila sam ga bez neke velike strke…

… i danima se predozirala narančinima (manija još traje).

 Pa sam pojela još koji kolač u najboljem društvu…

… i onda opći pomor. Pripremila vam tri klasična recepta od ribe

koja uskoro stižu u postovima koji će biti onakvi kakve vam obično črčkam.