Scones

Imala sam vam namjeru pričati o nečemu sasvim desetom, o nečemu za što vam trebaju četiri sastojka i žlica, o nečemu što je prošli vikend kad mi je došlo par prijateljica da proslavimo rođendan nestalo brzinom svjetlosti. Htjela sam vam o tome pričati jer sam se još jednom, upravo zbog tog rođendana, uvjerila da su jednostavne stvari ujedno i najbolje. Učinila sam taj dan dvije stvari za koje mi je mama izričito rekla da ih ne radim: eksperimentirala sam na dan kad dolaze gosti i počela sam kuhati u nepripremljenoj kuhinji. Bez obzira na oba neposluha, torta je bila ok. Treba napomenuti da sam pola dana slagala četiri sloja biskvita i dvije kreme koje su proklizavale jedna preko druge, a torta je na kraju bila samo to : ok. S obzirom na uloženi trud, trebala je biti : wow. Ali ne, ona je bila čisto : ok.  Bez obzira što je bila vizualno zanimljiva, okusom me baš nije oborila s nogu pa sam zaključila da nema potrebe da vas davim s njom. Ima bržih, jednostavnijih i ukusnijih stvari. Koji dan kasnije za druge goste napravila sam browniese koje sam doslovce sklepala u 15 minuta i oni su bili puno više nego ok. Kad usporedim onu tortu s njima, browniesi vode jedno 200 : 0.

Razlog zbog kojeg vam ne pišem o toj jednostavnoj stvari za koju vam trebaju četiri sastojka  i jedna žlica jest taj što tu malu divotu nisam stigla slikati, a nemam vam običaj podastrijeti tekst bez slike. Prema tome, tu kombinaciju bogom danu za partyje čuvam kao asa u rukavu, a danas se bavimo drugom temom koja se krije pod naslovom scones.

Scones su mala peciva koja su podrijetlom iz Škotske, a jedu se u UK-u, SAD-u, Australiji i na Novom Zelandu. Brzo su gotova, a dobro podnose i zamrzavanje pa ih možete ispeći, gurnuti u zamrzivač i po potrebi grijati u pećnici (jako zgodno za brzi doručak). Onaj sitni grammar nazi koji čuči u meni ne može odoljeti, a da vam ne spomene da se riječ « scones » može izgovarati na dva načina : kao [skonz] i [skounz].

Često sam na njih znala naletjeti na internetu i u raznim kuharicama i uvijek bih promislila : « dobro, sljedeći put » i na kraju ih nikad nisam napravila. Sve do ovog ljeta. Nešto što je primarno namijenjeno doručku ja sam napravila u osam sati navečer ( ?!), a najbolji dio je uslijedio sutradan kad sam se spustila u vrt slikati rezultat. Zbunjeno-zabavljeni izraz lica mog susjeda koji me ugledao s aparatom nad sitnim pecivima i žlicom mermelade bio je … kako da to kažem ? Neprocjenjiv 🙂

Za 12 do 15 kom

• 500 g glatkog brašna
• 2 žlice kukuruzne krupice
• 2 žlice praška za pecivo
• 2 žlice šećera u prahu
• 1 žličica soli
• 110 g maslaca
• 300 ml mlijeka
• 1 jaje
• maslac i marmelada (za posluživanje)

1. Ugrijte pećnicu na 180 °C i pleh obložite papirom za pečenje.
2. Prosijte brašno u posudu pa mu dodajte kukuruznu krupicu.
3. Dodajte prašak za pecivo, šećer i sol pa zatim dodajte maslac. Utrljajte ga prstima u brašno dok mješavina ne počne nalikovati krušnim mrvicama.
4. U sredinu mješavine dodajte mlijeko i vilicom pomješajte sastojke.
5. Rukama umijesite tijesto pazeći da ne pretjerate s mješanjem. Trebate dobiti tijesto srednje čvrstoće. Po potrebi dodajte još mlijeka ili brašna – tijesto se ne smije lijepiti.
6. Na lagano pobrašnjenoj površini izvaljajte tijesto na 3 cm debljine.
7. Izrezujte krugove promjera 5 cm i stavite ih na papir za pečenje.
8. Lagano istucite jaje pa njim premažite dobivene krugove. Pecite ih 15 – 20 min dok ne poprime zlatnu boju

Napomena:

– po želji u tijesto možete ubaciti šaku žutih ili crnih grožđica, sušenih brusnica, sitno sjeckanih sušenih marelica, datulja ili suhih šljiva.

– Englezi ovo jedu s kombinacijom vrhnja i marmelade – ako je netko probao nek’ mi javi kakvog je to okusa.