Antonjete

Nisam baš sigurna kako da započnem ovaj post, a da ne zvuči kao da stiže s propovjedaonice. Naime, htjela bih vam reći nešto što ste čuli već milijun i jedan put:  da je poanta Božića i okolnih mu blagdana u ljudima, a ne u stvarima. Stvar je u tome da sreću i tiho zadovoljstvo treba podijeliti s onima koje volite, pa bilo to uz nijednu, jednu ili deset vrsta kolača, uz fetu sira ili cijelog pečenog odojka, uz bor nacrtan na komadu papira ili uz jelku koja ide do stropa. Ako su uz vas dragi ljudi, sve će to biti sporedno.

U to sam se ove godine uvjerila još dok sam bila u Zagrebu, prije nego što sam doputovala doma u Dubrovnik za blagdane. Nemam baš običaj kititi svoj Zg-stan i rijetko išta pečem dok sam gore jer računam na to da Božić kreće onog momenta kad avion sleti u Čilipe, kad mama dođe po mene na aerodrom, kad se vozimo do doma i kad s prekrasnog vidikovca na stari grad pukne pogled od kojeg vam zastaje dah, a o kojem u Zagrebu mogu samo sanjati gledajući slike zalaska sunca na zaslonu mobitela.

Ove godine bilo je nešto drugačije. Zahvaljujući svojim prijateljicama koje sve odreda peku slasne kolače, Božić se u moje srce uvukao puno prije nego što je avion poletio. Dogovor je bio sljedeći: od nas pet svaka će napraviti dva puta po 20 keksića za ostale. Matematika je vrlo jednostavna – ispečete dvije vrste keksa, a doma se vratite s njih osam. U teoriji je sve izgledalo sjajno, ali, naravno, ponestalo je vremena pa sam sve to radila dan prije ugovorenog druženja. Novi eksperimentalni keksi završili su u smeću jer su se toliko tužno spljoštili i pretvorili u neke jadne palačinke da nije bilo šanse ni da ih sama pojedem, a kamoli odnesem nekome na poklon. Umjesto njih nabrzinu su morali uskočiti mendiants, koji su inače divna stvar, ali nisu bili ono što sam zamislila, a keksi br. 2 bili su upravo ovi za koje ćete danas dobiti recept.

Dakle, prošlu nedjelju našle smo se kod Matee i uz liker od kave, bruschette, paštetu od tune, mekane kiflice, smokve i topli čaj samo što se nismo raspukle od delicija, ali i od želje da jedne s drugima podijelimo sve što se novo dogodilo u mjesec dana koliko se nismo vidjele. Kad sam se vratila doma u stan koji je mirisao po orasima i cimetu, bilo je i službeno: stigao je božićni duh, a sve zahvaljujući tih nekoliko sati provedenih u tako dobrom društvu.

Vjerujem da je velikom dijelu vas ovaj recept poznat pod nazivom „polumjeseci“, ali kod nas doma se iz meni nepoznatog razloga ovi kolačići zovu Antonjete. Još u zagradi u našoj kuharici piše „tete Drage“. E pa, tete Drage,  tko god vi bili, puno vam hvala, ovi su vam kolačići sjajni.

Za 80 sitnih kolačića

TIJESTO

• 190 g šećera
• 190 g maslaca
• 5 žlica brašna
• 190 g mljevenih oraha
• 5 bjelanjaka

PREMAZ

• 5 žumanjaka
• 190 g šećera

KREMA

• 90 g maslaca
• 1 burbon vanilija
• 190 g šećera
• 125 ml mlijeka
• 190 g mljevenih oraha

POSIP

• 100-150 g mljevenih badema

TIJESTO

1)      Lim za pečenje veličine pećnice (cca 30×30 cm) obložiti papirom za pečenje.

2)      Ugrijati pećnicu na 160°C.

3)      Pjenasto umutiti šećer i maslac.

4)      Dodati brašno i mljevene orahe.

5)      Istući snijeg od bjelanjaka i pažljivo ga rukom umiješati u dobivenu smjesu tako da bjelanjci ne splasnu.

6)      Dobiveno tijesto izliti u pleh i žlicom rasporediti tako da se dobije (vrlo) tanki sloj.

7)      Peći cca 25-30 min dok tijesto blago ne porumeni (ne smije se prepeći jer će ostati presuho).

PREMAZ

1)      Istući žumanjke i šećer i njima premazati topao kolač.

2)      Peći cca 10 min na 160°C.

KREMA

1)      Istući maslac i burbon vaniliju.

2)      Šećer prokuhati s mlijekom i preliti preko samljevenih oraha.

3)      Kad se smjesa šećera, mlijeka i oraha posve ohladi, pomiješati je s tučenim maslacem. Ako je krema prerijetka, dodati još malo mljevenih oraha.

4)      Dobivenom kremom premazati posve ohlađeno tijesto pa zatim sve posuti bademima.

5)      Rezati na kockice veličine 2,5 x 2,5 cm i čuvati u hermetički zatovrenoj kutiji.

I najvažnije: pojesti s nekim do koga vam je stalo 🙂