Da mi je nešto… slatko, ma… može i slano! Koliko puta (dnevno) to promislite/kažete? Ako vam se, kao i meni, takve misli često motaju po glavi, nadam se da će vam recepti i dogodovštine iz mojih kuharskih početaka dobro doći. Kad mame nema blizu, čovjek se mora snaći sam… Neki od pokušaja ispadnu prosječno, neki bolje od toga, a neke radje neću ni spominjati. Ovih zadnjih će valjda s vremenom biti sve manje i manje, a ja ću vam ovdje (koliko mi to obveze budu dopuštale) nastojati što vjernije prikazati ove ostale.
Eto toliko od mene zasada. Nastavak slijedi 🙂
0 comment
komentari sa stare adrese:
1.10.2007 19:30:20 | damijenestoslatko
Hvala lijepa 🙂 A što se korizme tiče, daleko je to … S obzirom da nisam baš neki karakter što se kolača tiče, vjerojatnije je da ću si za korizmu zadati neki malo realističniji cilj 🙂
1.10.2007 18:07:28 | Pearl
pa da zaželim dobrodošlicu…jedna glupa fora: hoćeš pisati i u korizmi ili ćeš se toga odreći? ;o)