Sjećate se prošli ispred kraljevskog dvora i vidjeli stražare i na kraju završili u ludoj Christianiji? E pa to je bio zadnji dan našeg boravka u Copenhagenu, a mene su tabani cijelo vrijeme svrbili da jedno jutro otiđemo na doručak negdje gdje ima pravog danskog peciva. To sam si bila zamislila još u kauču u Zagrebu, čim smo kupili karte i čim sam počela malo istraživati o tome što se u Danskoj jede (bila sam ja napravila toliki popis da bi za isprobavanje svega toga trebalo brat bratu mjesec dana – puno se toga s popisa moglo preskočiti, ali dansko pecivo ne).
Navodno se u Copenhagenu na nekoliko mjesta može pojesti dobro dansko pecivo, ali s obzirom na ostatak naših planova za taj dan odlučili smo se za Lagkagehuset u ulici Torvegade. Lagkagehuset je lanac pekarnica/slastičanica u Copenhagenu (ima ih petnaestak) i ne biste vjerovali koliko je to mjesto prometno (nije ni čudo s obzirom na to kakav asortiman kruha i kolača nude). Kad uđete, morate uzeti listić s brojem kao da ste došli u banku (ja to naravno nisam primijetila, ali je prodavačica bez obzira na moj propust vrlo ljubazno ispunila sve moje muzičke želje za tipično danskim proizvodima i pratećim objašnjenjima). Nije bilo lako odlučiti pa sam uzela i koje pecivo više nego što je trebalo, a Milan me čekao za visokim stolicama do prozora, zadovoljno miješajući espresso koji je konačno bio po njegovom guštu i pružajući mi toplu čokoladu koja je davala sve naznake da će biti po mom guštu.
Gledajući kroz prozor na šarene kuće koje su se načičkale duž kanala, sve smo prvo podijelili po pola, a onda istovremeno zagrizli prvo pecivo. Pa istovremeno uzdahnuli, pa rekli „mmmm“ pa onda “uuuuu” pa “aaaaa” pa „ajme“ pa „uh“ pa „ah“ pa opet „mmm“ i tako ukrug sve dok nismo dovršili jednu po jednu vrstu. Svo to ajmekanje bilo je uzrokovano savršenim topljenjem peciva u ustima – mekano, slojevito, napunjeno nadjevima koji su puni okusa i ne preslatki. Jednom riječju, savršeno. Ne mogu se sad baš sjetiti jesmo li o čemu razgovarali u tom trenutku jer smo se samo bili usredotočili na male škartoce pune užitka koji su ležali pred nama na pultu. Probali smo pecivo s vanilijom, s bademima, s cimetom, s laganom pekarskom kremom i neko koje je imalo jedan vrlo zanimljiv i mrvičast sastojak koji nažalost nisam uspjela dešifrirati. Treba li napomenti da sam se poslije svog tog degustiranja osjećala kao bumbar od 1m69? Mislim da ne (sva sreća da smo to otkrili tek zadnjeg dana – a ima jedna i na Strogetu, ne znam kako nam je uspješno izmicala tri prethodna dana.
Možda vas zanima što je toliko posebno u tom pecivu? Prvo i osnovno, lijepo je ući u pekarnicu u kojoj vrhunac ponude nisu „kroasan“ i „buhtla“ od tijesta za kruh (dragi naši pekari, ako mislite da je stvar u obliku u koji zarolate tijesto, I’ve got major news for you: nije.) Drugo, to je pecivo napravljeno od tijesta za koje se treba malo pomučiti, ali se debelo isplati. Dansko pecivo u neku ruku nalikuje lisnatom tijestu jer se isto radi od tijesta koje se premaže maslacem pa se više puta preklapa i valja, a zbog toga se postupka tijesto lijepo napuše tijekom pečenja. Pravi se na jednak način kao i pravi kroasani i može biti napravljeno u najrazličitijim oblicima – rolice, trokutići, kvadrati, pletenice, smotuljci…
Ako znate ponešto o francuskoj kuhinji i slastičarstvu, onda znate da se kroasan, pain au chocolat, pain aux raisins i slične slatkarije na franuckom zovu viennoiseries [vjenwazRi] (franc. “bečko pecivo”), a isti je slučaj i u Danskoj gdje ovu vrstu peciva nazivaj wienerbrød. Dansko pecivo pa iz Beča, kako to? Priča kaže da su 1850. g. radnici u danskim pekarnicama i slastičarnicama započeli štrajk pa su vlasnici morali zaposliti stranu radnu snagu. Dođoše Bečani i kako baš i nisu bili upoznati s tradicionalnim danskim pekarskim proizvodima, išli su linijom manjeg otpora pa su samo nastavili raditi isto što su radili i doma u Beču. Kad su Danci prestali štrajkati, uzeli su ovu bečku bazu, još je malo obogatili jajima i maslacem i nastalo je ono što se danas u mnogim jezicima naziva danskim pecivom.
Ili da skratimo priču: mljac.
Nije mi vrag dao mira pa sam po povratku probala i sama napraviti nešto slično. Ne dajte da vas zastraši metoda pripreme – nije to ništa strašno (samo morate par sati biti doma), a kad se sve onako lijepo napuše, napuše se i vaš pekarski ego (malo splasne kad shvatite da nije to baš identično onome što ste grickali gledajući šarene kuće uz kanal, ali svejedno – isplati se jer je rezlutat mekan i prekrasno aromatičan).
Za dvije pletenice:
TIJESTO
- 30 g svježeg kvasca
- 180 ml mlijeka
- 350 g brašna za dizana tijesta
- 50 g šećera
- Korica naranče
- Prstohvat kardamoma
- 1 burbon vanilija
- 2 jaja
- 350 g brašna za dizana tijesta
- Prstohvat soli
PREMAZ OD MASLACA
- 220 g maslaca
- 30 g brašna
- Uzdignite kvasac na toplom mjestu u malo mlijeka sa žlicom šećera. (sve o tom procesu: u postu o buhtlama)
- Kad se kvasac aktivirao, dodajte ga u brašno pa dodajte sve ostale sastojke i umijesite u glatko tijesto (može i miskerom, a ako se jako lijepi, dodajte još malo brašna) – trebat će vam cca 5min.
- Prekrijte zdjelu s tijestom plastičnom folijom i stavite u hladnjak na pola sata.
- Napravite premaz od maslaca: pomiješajte maslac i brašno mikserom.
- Izvadite tijesto iz hladnjaka, razvaljajte ga u pravokutnik koji kad ga gledate stoji okomito i dvije donje trećine premažite maslacem. Preklopite nenamazanu (gornju) trećinu preko sredine pa namazani donji kraj preko svega toga . Tako preklopljeno tijesto stavite na pola sata u hladnjak.
- Na pobrašnjenu površinu izvadite tijesto tako da su mu otvoreni krajevi s lijeve i desne strane. Razvaljajte ga tako da opet dobijete pravokutnik (koji opet stoji uspravno), preklopite lijevu stranu preko sredine pa desnu presko svega toga i vratite u hladnjak na pola sata.
- Ponovite postupak još dva puta.
(Video iz kojeg će vam sve biti jasno pogledajte ovdje)
NADJEV
- 100 g marcipana
- 4 žlice šećera
- 1 burbon vanilija
- 110 g maslaca
- 1 jaje
- Korica limuna
- 3 žlice brašna
- U blenderu pomiješajte marcipan sa šećerom, vanilijom i maslacem pa mikasajte dok ne dobijete mrvice.
- Dodajte jaje i koricu limuna pa miskajte dok se ne poveže.
- Na kraju dodajte brašno i kratko miskajte, samo dok se ne upije.
Za izradu pletenice:
- Podijelite tijesto na dva dijela. Izvaljajte svaki od njih u oblik pravokutnika. (odmah ih stavite na papir za pečenje da poslije ne bude muke s prenošenjem pletenice u pleh)
- U sredini pravokutnika ostavite četiri prsta tijesta, a ove dijelove sa strane narežite na kose trake (ne bojte se, neka slobodno budu tanke, poslije ljepše izgleda).
- Na sredinu jednog pravokutnika stavite pola nadjeva pa preklapajte trakice tijesta jednu preko druge da dobijete pletenicu (poučan video: ovdje).
- Ostavite pletenice da se dižu na toplom sat do dva dok gotovo ne udvostuče volumen i dok postanu mekane na dodir.
- Pecite na 200°C 10 min pa smanjite pećnicu na 180°C i pecite još 15-ak min.
Napomene:
- Ovo tijesto možete puniti nadjevom po želji ili voćem.
- Ako ne želite mijesiti svoje tijesto, a sviđa vam se nadjev, brzinska varijanta može biti ovo punjenje + lisnato tijesto (nije isto, ali će zadovoljiti brzinsku želju za slatkim)
19 komentara
Opet lep post i dobar recept! Viđala sam davno kad moja mama pravi pitu od lisnatog testa, maže margarin a pre preklapanja popraši brašnom. Kad je tako pravila baš je ličilo na Dansko pecivo:-)))
to bi trebalo biti to, samo bih ja svakako umjesto margarina preporucila maslac, daje nepogresivo dobru aromu 🙂
Kao degustator ove pletenice mogu reci da je fenomenalna 🙂
donijet cu ja i nove pokusaje na degustaciju 🙂
Mmmmm, miriše kroz kompjuter. Stvarno dobro!
e da bar monitori prenose mirise 🙂
Divan post, procitala sam sa uzivanjem!
Pecivo ti je super ispalo.
Testo koje pravim za ovo pecivo se razlikuje od tvog po tome sto radim samo sa vodom i ne aktiviram kvasac na klasican nacin, nego ga samo razmutim u hladnoj vodi (posto treba da se liste umesto da se naduvava i da dobije rupice – takav je recept a i nesto mi je logicno tako).
Testo razvljam na pravougaonik pa puter isecem na plocice i njime pokrijem dve trecine testa.
Drugi nacin je da se deblje plocice putera uvaljaju u brasno pa malo istuku oglagijom ili necim drgugim zgodnim, tako spljoste pa naredjaju na razvuceno testo. Lenja sam da vadim i bespotrebno prljam metlice od miksera. :))))
pozz
probat cu i ovako! imam jednu francusku kuharicu u kojoj je metoda slicna ovoj koju opisujes pa cu vidjeti sto ce dati bolji rezultat 🙂 hvala na konstruktivnom savjetu!!! 🙂
Zaista krasno, krasno pecivo, bravo za ovu domaću izvedbu, a punjenje marcipanom je samo točka na i (obožavam ga) 🙂
Danska peciva slove kao fenomenalna i drago mi je što ste guštali u njima. Kad usporedim to sa našim pekarama, dođe mi da plačem 😀 :/
i meniiii… kad bi bar netko kod nas otvorio postenu pekaru 🙁
Uživam u tvojim postovima o Copenhagenu, to mi je davna želja. Pecivo krasno izgleda jedino što baš ne ljubim marcipan.
ima i tome lijeka – punis ga necim sto volis 🙂 drago mi je da ti se postovi svidjaju 🙂
joj, što ja obožavam ovakva peciva :), obično kad odem u Trst, najrpije si popijem ” caffe’ latte”, a onda uzmem njihov brioche koji me dosta podsjeća na dansko pecivo, dizano lisnato tijesto. nedavno sam radila “chifel alla viennese”, kroasan od dizanog lisnatog tijesta dosta brzo gotov, varijacija na temu, i oduševila se, još kad ima korice naranče i komadiće tamne čokolade… e tome ne mogu odoljeti 🙂 prekrasna ti je pletenica apsolutno, memoriram recept. 🙂
joj, ta mi tvoja rutina iz Trsta jako dobro zvuci 🙂 Ja se nadam da ce taj isprobani recept brzo na blog?
Bravo, izazvala si mi zazubice ovim postom, mmm…:)
Probaj iduci put zamijesiti dizano tijesto i ostaviti ga u hladnjaku preko noći, a sutradan napraviti preklapanja i sve ostalo. Kiss! 🙂
hvala na savjetu! kad budem opet imala vremena za ovakve pothvate, probat cu i tako 🙂 kiss 🙂
Draga Tamara, danski kolaci i poslastice su sve samo ne ukusne. Znam po tom jer ovdje zivim 20 godina i imam prilike da ih jedem svaki dan.
Pravi, tradicionalni danski kolaci su ili preslatki da ti zubi utrnu ili neslatki.. npr.. mnogo kolaca i torti ukrasavaju sa slatkim vrhnjem, a da pri tom ne dodaju nimalo secera, znate ono punomasno slatko vrhnje, da osjetite kako vam se masnoca lijepi za nepce?? E bas to koriste, i puno punooo margarina.
Danci su modifikovali dosta svoju slatku tradiciju i dosta uzeli iz drugih zemalja, te je moguce da niste ni jeli danske kolace.
I jos jedno pitanje.. zar se na hrvatskom kaze Copenhagen? Ja sam mislila Kopenhagen, ta cak i na danskom pocinje sa slovom K kao København. 🙂
Što se Copenhagen vs. Kopenhagen tiče, tu si sasvim u pravu. Moj grijeh. Ali što se danskih kolača tiče, ono što sam ja imala priliku probati, bilo je jako dobro. U svim restoranima i u svim pekarnicama u koje sam ušla niti jedan put nisam dobila ništa neukusno, dapače. Da u Zagrebu ima pekarnica poput danskih, mislim da bi mnogo rjeđe pekla kolače kod kuće 🙂
OMG! This looks delicious!