Prvi (ozbiljniji) dan

by Ana-Marija

 

Znate li kako kažu kad se nekome rugaju da je „pošao u svijet bez gaća na guzici“? E pa tako sam vam doslovno(!) i ja. Jutros sam otvorila ormar i shvatila da je moje pakiranje, za koje sam ovaj put mislila da je besprijekorno sistematično, previdjelo jedan sitni element – hlače! (nisam ponijela niti jedne osim za fitness). Već sam se bila krenula nervirati, ali pao mi na pamet TBF i „Ništa mi neće ovaj dan pokvarit…“ pa sam to odlučila promatrati s pozitivne strane – sad je jednostavno neophodno kupiti nove.

Kao prava dama (tj. u suknji) sam se odšetala do King’s Crossa do kojeg mi je jutros trebalo 3,5 minute, a jučer za istu udaljenost samo u suprotnom smjeru oko sat vremena… U podzemnoj sam (naravno) susrela četvero zemljaka – mater familias, dvoje djece i baka uz nezaobilazni „London top 10“ posuđen iz knjižnice planiraju kamo će taj dan. Malo dalje od njih jedna majka sa sinčićem, ortodoksni židovi. Odavno smješnije dijete nisam vidjela –  s kippom na glavi i s duuugim zaliscima trčkara po vlaku, jednostavno vam mora izmamiti osmijeh ako vam slični prizor nisu svakodnevna pojava – a meni nisu (u Zagrebu ne možemo baš govoriti o nekoj multikulturalnoj okolini).

Vrijeme je bilo da se u tom Londonu nešto i pojede. Na putu do škole ušla sam u Sainsbury’s, njihov pandan našem Konzumu i foodijevskim okom ugledala 5-6 sastojaka za kojima uvijek uzdišem kad čitam recepte iz stranih kuharica i razmišljam kako „toga kod nas nema…“ Nemam baš namjeru ovdje vrijeme provoditi za štednjakom pa sam se počastila jednom voćnom salatom (koja je bila začuđujuće dobra, ili sam samo ja bila jako gladna?) i produžila do International Housea, škole u kojoj ću odraditi CELTA-u, Cambridgeov tečaj za nastavnike engleskog. Usput sam uspjela snimiti dvije tri fotografije i bzzzz…ode baterija. Tako mi i treba kad je nisam po noći punila.

Kad sam stigla, probila sam se do svoje učionice kroz more Kineza koji su došli unaprijediti svoje znanje engleskog i tamo zatekla par ljudi koji su izgledali poprilično suzdržano. Kako se približavao početak, učionica se pomalo punila i ljudi su bili sve nasmijaniji. Kao i uvijek u takvim situacijama, društvance je vrlo raznoliko – cca pola grupe živi u Londonu, zatim jedna Amerikanka koja studira retoriku i kreativno pisanje, pa jedna vrlo ugodna žena iz Pakistana koja je doktorica znanosti i predaje na fakultetu, jedan Švicarac koji se bliži tridesetima, a misli da je u tom svom životnom vijeku već stigao popiti svu pamet ovog svijeta,  djevojka iz Škotske koja po završetku tečaja odlazi s dečkom predavati engleski u Vijetnam, jedna Njemica koja predaje u vojsci i jedan pedesetogodišnji Maltežanin koji godinama živi u Londonu, nosi markirane krpice, ima mediteranski razdrljanu košulju i puno srebra i frizuru a la Johnny Bravo (samo je crnokos).

Profesor nam je uistinu vrhunski i čini mi se da će ovo biti dosta naporna četiri tjedna, ali da će se tu moći naučiti puno više nego na ne znam koliko kolegija na fakultetu. Nisam samo sigurna koliko će se sva ta iskustva moći primijeniti po povratku doma jer je kod nas još nepojmljivo da se u svakoj učionici nalazi interaktivna ploča i da najnormalnija stvar bude da nastavnik u razredu sjedi (ne na način kao što bi naši stari profesori zasjeli i nikad se ne pomaknuli, ali neću puno u detalje), ali uvijek je valjda bolje znati nego ne. Sutra popodne odmah krećemo s držanjem nastave imigrantima – za početak me dopala grupa srednjeg stupnja znanja pa ćemo vidjeti kako će stvari teći.

Da ne bi sve stalo na nauci, prošetala sam se nakon nastave po Oxford Streetu, zavirila u Zaru i H&M i zatim pješačila do doma jedno sat i pol. Vjerovali ili ne, karta i ja samo se nekako magično sprijateljile i nisam promašila niti jedno jedino skretanje (uspijem se ja inače zagubiti i do kvartovskog DM-a).

Putem sam , kao pravi turist, zvjerkala naokolo i upijala sve što se upiti dalo i zaista mogu reći da ti Englezi znaju sročiti zanimljive natpise: advertisers will be prosecuted (zvuči puno opasnije nego „zabranjeno plakatiranje“, zar ne?), Dirty Harry – cleaning services (da je Clint znao kako će završiti, pitanje je bi li snimio film…) i jedna misao s plakata obljepljenih po British National Library s kojom vas večeras i napuštam: Today is a gift. That’s why they call it the present.

You may also like

0 comment

Ana-Marija 23/09/2010 - 12:49

Komentari sa stare adrese:

8.8.2009 0:00:05 | Neregistrirani korisnik []
Prvi put citam blog, i prepoznajem sve..London je meni bio nevjerojatno otkrice, takav dozivljaj svijeta nikad nisam mislila da cu imati…Trznice su, uz toliko drugog, famozne. Ako ulovis vremena , skoci do Grenwich Villlagea, i njihove trznice (ukljucen je u voznju temzom, ako jos nisi bila) . Mjesto je jednostavno nevjerojatno. Pozdrav!
11.7.2009 13:12:55 | dokolica
Ova zadnja rečenica mi se jako dopala! Super! :))))) A ne bih odbila niti komad onog krasog kolača…;)))
8.7.2009 21:52:46 | Neregistrirani korisnik [sweet+corner]
super, budemo se dogovorile:)))
8.7.2009 1:36:58 | damijenestoslatko
@Borna: jos se nisam bacila na restorane, ali istrazit cu svakako i ako bude kakvih otkrića, svi će biti obaviješteni 🙂 hvala za preporuku za windsor, pokusat cu pobjeci malo i do tamo onda

@mljac: hahaha, znala sam da ce tebi cheesecake upasti u oko, ja se po povratku doma bacam na isprobavanje onoga tvoga 🙂 hlace sam kupila, a nastavak o ljudima u skoli i praksi slijedi 🙂

@sweet corner: jesam, tu sam sve do 05.08. i bilobi mi jako drago da odemo na kavicu! 🙂
8.7.2009 1:36:44 | damijenestoslatko
@volim-kuhati: apsolutno se slažem! taj dio me jednostavno odusevljava.

@neregistrirani: ajde neka, bas mi je drago 🙂 pozdrav i tebi!

@Ty: flapjack jos nisam probala, ali svakako ce se naci na popisu stvari za isprobati 🙂

@markatunja: ko sto viis nisam ni gace uzela sa sobom! 🙂

@Andrea: ma znam, ali tko bi mislio na stotinu stvari odjednom 🙂 naravno, kakvo bi ja zensko bila da nisam pronasla hlace 🙂 samo sam bila jako umorna pa sam se zaustavila na prvima koje su pristajale. sad barem imam jedne crne koje pale u svim situacijama 🙂

@Borna: jos se nisam bacila na restorane, ali istrazit cu svakako i ako bude kakvih otkrića, svi će biti obaviješteni 🙂 hvala za preporuku za windsor, pokusat cu pobjeci malo i do tamo onda

7.7.2009 22:01:06 | Neregistrirani korisnik [sweet+corner]
uzivaj:) ja dolazim 25.07. u london, pa ako si tamo mogle bi i kavicu popiti:)))
7.7.2009 17:19:59 | Neregistrirani korisnik [mljac%3a)]
znala sam da ce danas biti novi post, vec sam se unaprijed poveselila! 🙂 dakle, odmah vas bacaju u vatru- neka, najbolje je tako. kao sto si i sama rekla, iskustvo ce ti biti veliko, a to da ga neces moci primijeniti… ne brini! moci ces, itekako! doduse, mozda u malo modificiranom obliku, al svakako bolje s njim nego bez njega! super mi je opis mjesovitog drustva u grupi, pisi nam jos o njima.. s kim si se sprijateljila, znaju li za hrvatsku uopce?? 🙂 slikica je primamnjiva, makar se meni jos vise svida ovaj cheesecake, koji nije u prvom planu! i nisi nam napisala jesi li na kraju kupila hlace??
7.7.2009 15:56:25 | Neregistrirani korisnik [Borna]
Draga Ana Marija,
Tako ti zavidim, ali ako uhvatiš malo vremena trka na Waterloo i hvataj vlak za Windsor, mjesto koje će te oduševiti. Usput ako imaš za preporuku neki dobar ne preskupi restoran javi nam.
7.7.2009 15:06:06 | Neregistrirani korisnik [Andrea]
Vidim da je tjedan dobro počeo! Radujem se nastavcima priče! P.S. Sjećaš se što sam napisala na forumu za napajanje fotića, odn. baterije. Treba uvijek imati rezervu u torbici! 😉 P.P.S. I jesi ubola kakve hlače?
7.7.2009 14:33:06 | Neregistrirani korisnik [markatunja]
kad se vratiš hoću detaljan izvještaj iz Oxford Streeta, nadam se da si poslušala profesora i pošla praznih kufera!!
7.7.2009 12:39:50 | Neregistrirani korisnik [by+Ty]
S VESELJEM ĆU PRATITI LONDONSKE PUSTOLOVINE :)….
VELIKI POZDRAV I PROBAJ FLAPJACK AKO VEĆ NISI ?! (melodija okusa)
7.7.2009 11:59:58 | Neregistrirani korisnik []
Već vidim da će mi na ove tekstove curit slina više nego na tvoje recepte. 🙂
Pozdrav iz Splita.
7.7.2009 11:02:22 | volim_kuhati
odlično… izgleda da će ti biti naporno tamo, ali istovremeno ćeš i uživati 🙂 najbolje od svega je multikulturalnost 🙂

Reply

Leave a Comment