Barcelona: deset savjeta za maksimum užitka

(Prije nego što prijeđem na stvar moram vam zahvaliti na svim komentarima, savjetima i prijedlozima vezanima za uređenje kuhinje. Zakon ste. Zahvaljujući komentarima još sam malo preispitala neke odluke i nadam se da će sve biti kako treba. Lijepa je vijest da je skica napravljena, raspored određen, aparati su odabrani i ako majstori održe riječ, sve će biti na mjestu otprilike 10.09.)

A naslov teksta nije zahvala nego Barcelona. Prije desetak dana sam malo pobjegla s bratom preko granice (mada je taj dio  granicom sad kad više nema pečata u putovnici puno manje zanimljiv) i proveli smo tri dana u Barceloni. Odmah da vam kažem: nemojte provesti tri dana u Bareceloni. Nemojte. Puno vam je bolje da ih ondje provedete sedam jer je grad toliko velik i zanimljiv (i raštrkan) da tri dana prolete dok kažeš ‘hola’.

Kako je sve u duhu žurbe, tako ni ovaj post neće biti kronološki niti ću vam opisivati svaku uličicu kojom smo se prošetali. Ovaj put samo par savjeta vezano za to što da, a što ne kad putujete u taj milijunski grad (milijunski u svakom smislu: ima 1,6 milijuna stanovnika, milijun zanimljivosti i po onome što sam vidjela, mogla bih ondje potrošiti najmanje milijun kad bi mi bio na raspolaganju).

1. Potražite smještaj u blizini Plaça de Catalunya – tako ćete biti relativno blizu starom dijelu grada i svim važnim prometnim vezama. Također dobro provjerite koliko vam je hotel ili apartmen udaljen od najbliže metro/autobusne stanice jer je u Barceloni sve na duge staze. Naročito kad je temperatura 35-40 stupnjeva.

2. Ako ste u frci s vremenom, mjesta koja se obično nalaze na svakom turističkom itinereru jesu sljedeća:

• Ramblas (glavna turistička ulica, puna svaga i svačega, a ponajviše cvijeća, u večernjim satima i ocvalog cvijeća u vidu kraljica noći),
• Sagrada Familia (ogromna crkva, djelo arhitekta Gaudija, morate ući unutra, izvana nije ni upola zanimljiva kao iznutra),
• Casa Battlo (kuća u privatnom vlasništvu, projektirao je također Gaudi, pod zaštitom UNESCO-a),
• Park Guell (još jedno Gaudijevo remek-djelo, vrlo visoko na brdu, ali pokretne stepenice čuda čine),
• katedrala,
• Camp Nou (u muzeju je bilo zanimljivo čak i meni, a osobu nezainteresiraniju za nogomet vjerojatno nikad nećete upoznati)

3. Ono što se neće naći na baš svakom itinereru, a ja bih svakako preporučila jest tržnica la Boqueria. Jedna je od najbogatijih i najinteresantnijih na kojima sam bila (u tu skupinu ubrajam još londonski Borough Market i istanbulski Misir Carsisi. Doduše, ovdje vas neće prositi u zamjenu za kupnju rahat lokuma, ali svejedno, la Boqueria očarava). Nalazi se u starom dijelu grana (Barri Gotic), ogromna je, natkrivena, šarena, puna zanimljivih ljudi, sendviča od pršuta, voćnih sokova, sireva, maslina, pralina, egzotičnog voća i riba. Kad ste već tamo, čini mi se da bi bilo super nešto prigristi u Baru Pinotxo. Kažem da mi se čini jer je nas put nažalost odnio u drugom smjeru toga dana. Nazivaju ga jednim od najboljih tapas barova u Barceloni, a ponuda se redovito mijenja. Ako budete imali priliku otići, javite dojmove, ali ako i ne odete u Pinotxo, ne pomišljajte otići s place, a da niste isprobali par vrsta pršuta.

4. Također bih toplo preporučila jedan čisto turistički doživljaj, ali ako ste u dobrom društvu, vrlo simpatičan i besplatan: tzv. čarobne fontane. U ljetno doba priredba glazbe i boja počinje u 21.00 h, ali otiđite malo ranije i nađite svoje mjesto pod Mjesecom na nekim od stepenica koje se terasasto penju prema Montjuicu. Izbor glazbe je ruku na srce očajan (u jednom ekstremu španjolski Klinci s Ribnjaka, a u drugom Na lijepom plavom Dunavu), ali svjetlosni efekti su kičasto lijepi (ne bih si poželjela takvu fontanu u vrtu neke hipotetske vile).

5. Prijevoz: javni prijevoz je izvanredan i nude razne opcije za turiste (boravak od jednog, tri ili pet dana kao i karticu za 10 vožnji po povoljnijim cijenama). Iskombinirate li ga još s aplikacijom Google Maps koja kalkulira najbolji način za dolazak s mjesta A na mjesto B, možete biti vrlo prometno efikasni.

6. Da biste bili efikasniji nego nas dvoje pomalo neupućenih optimista, evo još napomena vezano za ulazak na atrakcije: kupujte karte unaprijed online. U Sagradu Familiju došli smo po najvećoj žegi da bi nam bez pardona pružili crveni papirić na kojem je pisalo da je za taj dan rasprodana. Da, dobro ste pročitali, crkva je rasprodana. Kao utješnu informaciju dodali su i gdje je u blizini dostupan wifi i da možemo kupiti karte za sutra online. To smo i učinili. Ista stvar s Parkom Guell (rekao bi čovjek da smo nešto naučili od nemilog iskustva dan prije, ali očito nismo). Pričekali smo sumrak kad je ulaz u park bio besplatan.

Ako idete u katedralu, isplati se ustati ranije – ulaz se u jutarnjim satima ne plaća, ali kad god išli pazite da ste propisno odjeveni: majica mora imati rukave, muškarci ne smiju imati jako kratke hlače, a minice ne dolaze u obzir. Službena pravila idealan su izgovor za omjeranje ženskih nogu punašnom čuvaru koji stoji na ulazu i vrlo ozbiljno shvaća svoj posao.

Usred dvorišta u Katedrali – duckface

Malo dalje od Katedrale – Isusa koliko voliš

7. Gdje jesti? Budući da je Barcelona grad s više od 6.900 restorana (Tako kaže TripAdvisor) bilo koji popis bit će subjektivan i vrlo proizvoljan pa tako i ovaj moj. Osim toga, brat i ja putovali smo kako normalni ljudi putuju: tražili smo atrakcije pa onda gledali što se u blizini može pojesti (VIP i ja obično tražimo zanimljive restorane pa ako se Eiffelov toranj slučajno nađe u blizini, super, ako ne, bit će prilike). Dakle, evo što smo obišli:

• El Atril – restorančić/tapas bar čiji je vlasnik podrijetlom iz Australije pa se među ostalim kreativnim tapas varijantama nalaze i dvije opcije od klokanova mesa (provjerila sam s jednim drugim Australcem i čini se da su u The Land Down Under mišljenja o konzumaciji nacionalnog emblema podijeljena: dio ih ni u snu ne bi zagrizao u nacionalni ponos, a drugi ga promatraju kao delikatesu i nemaju domoljubnih problema. U svakom slučaju, ugrožen nije.) Probali smo navedenog klokana, pohane banane s aioli umakom, chorizo i kolače.

• Patron -ooogroman restoran. Obično su tako veliki restorani katastrofa, ali ovaj je bio ok. (imam predrasude prema tolikim lokalima i da sam znala da je toliki, vjerojatno ne bismo onamo sjeli). Hrana nije ništa o čemu biste sanjali po povratku u hotelsku sobu, ali sasvim je korektna. Jeli smo pan con tomate (kruh s rajčicama, španjolska verzija bruschetta, mislim da je to moglo dosta bolje), platu suhomesnatih proizvoda (fino), patatas bravas (prženi krumpir s pikantnim umakom, super).

• RAF Bar – jedino mjesto na kojem je usluga bila iskreno simpatična i gdje je konobarica bila stvarno uslužna (na ostalim mjestima bi nam uglavnom ostavili tanjur na stolu i uhvatili crtu). Moderno uređen lokal sa zanimljivim tapas opcijama kao što su prženi wontons s kobasicom, pikantna hobotnica i marinirane srdele na tostu s mermeladom od crvenih paprika. Ako ste za klasiku uz aperitiv poslužuju almendras saladas (slane bademe, recept ovdje).

• El Raco – za one koji ni na putovanju ne pristaju na egzotiku nego se čvrsto drže pizze. Ovo je prostrana pizzerija osvijetljena prirosnim svjetlom i na centralnoj lokaciji. Pizze iz krušne peći imaju neke vrlo zanimljive kombinacije nadjeva pa se isplati provjeriti. Deserti vrlo obilni.

8. Ili… Umjesto da slušate mene koja sam pomalo pala ravno s Marsa u Barcelonu, bolje je da poslušate lokalne stručnjake. U razgovoru s jednim food blogerom iz Barcelone neprosredno prije putovanja dobila sam i preporuke za trenutačno najzanimljivije restorane. Nažalost, ovaj ih put nisam uspjela posjetiti, ali ako se vama posreći, javite:

• Perello 1898 na tržnici Ninot – trgovina s tradicionalnim specijalitetima, naročito onima od bakalara. Cijena po glavi oko 20 eura.
• El tiet – tapas bar, cijena također cca 20 eura po glavi.
• Informal (u Hotelu The Serras) – internacionalna kuhinja s kvalitetnim namirnicama podrijetlom iz Španjolske, 40 eura po glavi.
• Ají – fuzija peruanske i japanske kuhinje (to sam jako htjela probati).

9. A ako se pitate što (jestivo) ponijeti ekipi koju ste ostavili doma, nećete morati previše lomiti glavu. Iz Španjolske možete donijeti vrlo ukusnih suvenira.

• Pršut – najpoznatiji i najcjenjeniji je tzv. pata negra. Vidjela sam ih na svakom koraku pa se pitam koliko bi to specijalnih svinja trebalo biti da bi se proizveli svi ti silni vakuumirani paketići, ali bilo kako bilo, jako je ukusan.
• Chorizo & co (basice) – suhomesnati proizvodi nalaze se posvuda. Ima svakakvih kobasica omotanih u razne začine i sl. Najbolje je probati pa vidjeti što vam se sviđa. Na tržnicama će vas rado ponuditi uzorcima.
• Vino – španjolska su vina na mene ostavila vrlo lijep (i pitak) dojam. Nisam se stigla baš posvetiti istraživanju sorti i butelja, ali sam si priuštila jednu bocu španjolskog muškata. Čeka na neke bolje kuhinjske dane.
• Šafran – Španjolska je jedan od najvećih proizvođača šafrana na svijetu, a nabolji španjolski šafran dolazi iz pokrajine Mancha (blizu Madrida). Sa šafranom je manje uvijek više – male bočice zlata su vrijedne.
• Turrón – neizbježan za ljubitelje slatkog. Slastica nalik našoj mjendolati na bazi meda i badema. Imaju tvrđu i mekšu verziju i s vremenom se razvilo puno varijanti – s bademima, čokoladom, lješnjacima, pisatcijima i suhim voćem… U Barecloni je naročito popularan Turrón de yema tostada napravljen od žumanjaka. Malo podsjeća na našu rozatu (ali samo malo, konzistencija mu je drukčija).

10. Prošetajte se do mora. To je jedino što sam planirala, a nismo stigli. Vjerujem da bi bilo lijepo sjesti na neku plažicu i udahnuti povjetarac s nekog drugog mora.