Evo mene nazad. Nakon prvotnog poriva za preseljenjem u London, trebalo mi je dobrih tjedan dana da prizemljim (avionom je nešto malo više od dva sata, ali u glavi stvari idu sporije) pa je red i da se javim. Nakon toliko vremena izbivanja nekako mi se činilo da bi bilo pošteno napisati ponešto u nečemu o čemu ovdje (pre)dugo nije bilo riječi – kolačima.
Za sve one sretnike koji će se u nekom doglednom vremenu naći u Londonu imam tri preporuke i jednu kontra-preporuku (ovo je izraz u stilu onog „negativnog rasta“ koji tako vole u burzovnim izvješćima).
Krenut ću od najmanje ekskluzivnog prema onome što bi Francuzi nazvali „haut de gamme“ iliti po naški: vrhunskom. Gdje god se u Londonu okrenete, naići ćete na podružnicu lanca pod imenom Pret a manger. To je mjesto na kojem možete kupiti svježe voćne salate od različitih kombinacija voća, prirodne sokove bez konzervansa, domaće pahuljice s jogurtom, sushi, nekoliko vrsta sendviča napravljenih od hrskavog francuza, čašice kreme od karamela ili čokoladnog moussea, energetske pločice od žitarica (jedna se baš simpatično zove bird bar, sva je od sjemenki) te razne kolače poput carrot cakea ili browniesa (oboje provjereno i ukusno). Ono što se meni ipak najviše svidjelo su kroasani s bademima. Možda bi im neki vrhunski slastičar i našao kakvu zamjerku, ali što se mene tiče, točno su onakvi kakvi bi trebali biti, jako podsjećaju na proizvode iz francuskih pekarnica. Nisu za odbaciti ni njihovi čokoladni kolege, kao ni pain au raisins (pecivo od iste vrste tijesta samo s kremom na bazi vanilije i grožđicama.) Pripazite samo, ako su netom izašli iz pećnice, vrlo lako se događa da poželite još jedan (ako već u startu niste kupili dva). Što se cijena tiče, neke su primjerene, a neke baš i ne. Funta i 25 penija za pristojan kroasan i nije tako strašna (ako to isto usporedimo s cijenama u famoznom zagrebačkom Daily freshu), ali 2,50 funte za voćnu salaticu mi se čini previše. Općenito mi je fascinantno kako se tamo za isti iznos novca može kupiti cipele i malo bolji kolač.
Sljedeća postaja: Hummingbird bakery. Ovisi u kojem dijelu grada se nađete, na raspolaganju su vam dvije lokacije. Jedna je na poznatom Portobello Roadu na kojem se nalazi čuvena tržnica o kojoj će biti riječi, a druga je u South Kensingtonu. Starija lokacija je na 133 Portobello Roadu i najbliža stanica podzemne joj je Notting Hill Gate. Ova druga se nalazi u 47 Old Brompton Roadu, a iz podzemne izlazite na stanici South Kensington. Ovo je nešto drugačije od onoga što nudi većina londonskih slastičarni (njihov je repertoar uglavnom sličan onome koji nude pariške) jer su sve poslastice na koje ćete tamo naići ni više ni manje nego američkog podrijetla. Posjetih obje lokacije i gotovo su identičnog unutarnjeg uređenja. Prevladava kombinacija ružičaste i smeđe boje, a u kolačima možete uživati zavaljeni u stolice obložene tamnocrvenim baršunom. Osoblje je ljubazno i nasmijano i dobro se nosi s velikom gužvom (želite li izbjeći pretjeranu gomilu, čini mi se da je bolja opcija ova lokacija u South Kensingtonu). Što ćete tamo naći? Visoke američke torte poput carrot cakea, devil’s fooda te neizostavnog New York style cheesecakea. Ipak, ova je slastičarna najpoznatija po tzv. cupcakes – prodaju ih u kombinacijama svih duginih boja, veselo ukrašene i namještene u izglog tako da vam ruka sama leti prema njima. Ipak, nisam se dala zavesti dječjim bojama i odlučila sam isprobati njihov cheesecake što se pokazalo kao izvrstan odabir. Tekstura mu je takva da kad ga prerežete dobijete onaj „uzorak“ kao na reklamama za sladoled, podloga mu je domaća i nema ni traga onim nepodnošljivim kremama iz kutije koje se tako često osjećaju u kolačima naših slastičarni. Ni govora. Nisam mogla odoljeti pa sam si kupila njihovu kuharicu tako da ubuduće možete očekivati nešto iz njihovog repertoara i na ovim stranicama.
I šlag dolazi na kraju: Ladurée u robnoj kući Harrods (o Harrodsovim food halls nekom drugom prilikom). Za londonsku lokaciju te slastičarne sam saznala zahvaljujući jednoj silno dragoj osobi (o kojoj ću isto jednom od sljedećih prilika). Kao što se po imenu da naslutiti, Ladurée je francuska slastičarna i to ne bilo kakva. Neki će se možda sjetiti posta o megapopularnim macarons – e pa najpoznatiji na svijetu su njihovi i oni koji se prodaju u slastičarnama Pierrea Herméa. U ovu sam slatku Ali Babinu pećinu nosom provirila dva puta. Sve odiše teškim luksuzom , a prostor je podijeljen u dva dijela – vanjski koji je pun svjetla i unutarnji s tamnim namještajem i tepisima, te vrlo kičastim srebrenim kipovima polugolih teta koje izviruju iz zidova.
Namještaj je masivan, stolova nema baš puno, a kad se nađete pored vitrina, ako ste imalo nalik meni, dobro pridržite oči da vam ne bi ispale. Tu ćete u vrhunskoj izvedbi pronaći zvijezde francuskog slastičarstva poput tarte au citron (krostata od limuna), Ispahan (jako razvikan kolač), tartelettes aux fraises (krostate od jagoda), millefeuille au praliné (slojevi karamel lisnatog tijesta s kremom od lješnjaka), financiers, cannelés, viennoiseries itd. Pogled nadesno i imate što i vidjeti: hrpa macarons najrazličitijih okusa, a u ustima se tope poput pahuljica (vrhunskog!) snijega – pistacio, čokolada, vanilija, ruža, slani karamel, kokos, samo poželite i tu je.
Moje je nepce imalo čast uživati u nekoliko tih slatkih kolačića, milefeuilleu au praliné i nečemu uistinu teško nadmašivom – carré chocolat. To je mala ručna bombica u obliku čokoladne kocke koja kad u vašim ustima kalorijski eksplodira donosi cijelu paletu čokoladnih okusa – baza poput macarona, mousse od čokolade, tanki sloj čokoladnog biskvita, krema na bazi čokolade, sve prekriveno čokoladnom glazurom i ukrašeno hrskavom karamel pločicom od čokolade – heart attack food, što bi jedan moj kolega s tečaja rekao. Vjerovali ili ne, nešto se slično može gricnuti u Zagrebu u slastičarnici u Branimir centru pod nazivom carrement chocolat (pitam se otkud im ideja?). Dojam nije baš isti, ali u nedostatku Laduréea, sigurno ću se tamo koji put prošetati ove zime.
Možda čak jednako zanimljivi kao i kolači su klijenti Laduréea – 95% arapa. Žene zamotane, mirišu po teškim parfemima, nose najskuplje torbe koje možete zamisliti i zajedno sa zaručnicima bezbrižno jedu doručak koji košta onoliko koliko neke obitelji na hranu potroše u tjedan dana. Vidi se da u njihovom slučaju novac uistinu nije problem. Tu je i poneki poslovni čovjek s laptopom, a oko svih kruže konobari koji su po mom mišljenju glavna mana ovog mjesta. čini se kao da su upili svu važnost imena Laduré i prenijeli je na svoju malenkost. Dok dočekate račun, onaj carré chocolat vam se već nasložio u obliku dodatnog kila na trbuhu/bokovima/kojoj već problematičnoj zoni, a ne mogu se baš pohvaliti ni nekom ljubaznošću. Ali zbog vrhunskih kolača smo im i to u stanju oprostiti.
Što preostane? Kontra-preporuka. Lanac francuskih pekarnica pod imenom Patisserie-Valerie uistinu ne nudi baš nešto što bi zaslužilo da im se čovjek vrati (vidjela sam ih na dvije lokacije – u Covent Gardenu i South Kensingtonu). Kolači naizgled prekrasni, ali kad ugrizete, to jednostavno nije to. Poželite li nešto te vrste, puno će bolja opcija biti Paul (mislim da sam njih u jednom postu već spomenula, ima jedan blizu Oxford Streeta, jedan u Hampsteadu, a sigurno ih ima još hrpa pored kojih se nisam imala sreću prošetati), naročito njihovi ekleri od čokolade i mini krostate s pekarskom kremom i jagodama. Pouzdano pomažu pri učenju
Da vam pravo kažem, nije bilo lako sve ovo istipkati!
2 komentara
Komentari sa stare adrese:
26.8.2009 20:11:19 | damijenestoslatko
@nemresbilivit: na svakom cosku, tako je 🙂
@jja: onda znas kamo ces kad podjes u london!
@Ivana: ajme divno 🙂 moram priznati da te baguettes nisam probala, ali valjda cu se jednom vratiti na mjesto zlocina pa to nadoknaditi 🙂
@Lily Marlene: nisam bila u 15 – iako sam tamo provela mjesec dana, uz učenje jednostavno nije bilo vremena za sve što sam htjela. Puno hvala na lijepom komentaru, tipkamo se još 🙂
25.8.2009 11:19:57 | Neregistrirani korisnik [LillyMarlene]
He he..imas isti “ukus” kao i ja..mene su u Ladureu smetali konobari i isto tako mi se svidja Pauls…jesi bila u 15 ? nije lose ali je opet daleko od vrhunskog. no svi su jako ljubazni i simpaticni a bogme sam i po zagrebackim razvikanim restoranima placala vise nego tamo za losiju hranu..
inace prekrasan blog..svaka cast..
24.8.2009 13:52:41 | Neregistrirani korisnik [Ivana]
dugo i predugo me nije bilo blizu, ali sada sam nabrzaka preletjela preko tvojih postova i sličica koje izazivaju zazubice. samo da znaš, bijah ljetos u Ladureu i to sa kćeri, jele smo macarons (iako se njoj nisu svidjeli), a da sve bude još bolje, stanovale smo u blizini. Moja se desetogodišnjakinja zaljubila u Eric Kayserove baguettes i croissants… čak smo ih par ponijeli doma u koferu zamotane u plastičnu foliju da nam se ne namrve po odjeći ;-))
17.8.2009 16:17:47 | Neregistrirani korisnik [jja]
odlican slasan post, uzivala sam citajuci ga, mus mi je u svakom gradu posjetiti najbolju slasticarnu….ovo sto si ti pohodila zvuci savrseno!
15.8.2009 19:44:28 | NeMresBilivit
u pret a mangeru sam nekada uzivao… ali od kada ih je kupio mcdonalds ja kao veliki protivnik multinacionalnih kompanija jednostavno se više ne mogu opustiti tamo… ostalo je ok. p.s. pret a manger se ne moze vidjeti svuda vec samo po coskovima.. doduse na svakom cosku :-)))
15.8.2009 13:25:31 | damijenestoslatko
@svezderica: sva sreca da sam u dubrovniku pa me malo manje strah tvojih prijetnji smrću:) harrods….aaaaaahhhh harrods…. 🙂
@makebejka: ma to je jako nalik muffinima samo s kremom na vrhu, a što se tiče kila, moram priznati da sam i ja nabacila jedno dok sam bila tamo, ali to su valjda čari gastro velegrada 🙂 ja sam u potrazi za novim chocolate chip cookiesima jer bih htjela nešto malo drugačiju teksturu, ali drago mi je da su ti se svidjeli! 🙂
@GM: da, da, kartice su pogubna stvar!!! 🙂
@Andrea: ja ne mogu vjerovati da sam istu stvar propustila napraviti u Parizu (to je bilo prije početka mog foodijevskog života) – ali vratit ćemo se mi i istražiti sve!
15.8.2009 13:20:43 | damijenestoslatko
obrazovanje-znanost: u potpunosti razumijem tu zelju, ja sada imam novu – vratiti se 🙂
@mljac: draga, cheesecake ce vrlo brzo biti isproban pa ce recept na blog ako ude valjao (ostala mi je domaca zadaca jos od prije putovanja da isprobam onaj tvoj, ali to cu kad se vratim u zg gdje mogu kupiti aro sir) :-xxx
@mamajac: istina, slatkiše nisam zaobilazila 🙂 pozdrav i tebi!!!
@umijece boli: hvala ti 🙂
@hypatia: evo sad cu ja biti malo vrjednija pa ce i postovi biti češći, nisam nikako imala vremena dok sam bila tamo. pozdrav 🙂
@dokolica: dobar izbor, ja bih se složila!!! 🙂 a ako ti se ikad pruzi prilika, pravac london!
@volim-kuhati: hvala ti draga moja, sad ce brzo novi londonski 🙂
15.8.2009 11:13:09 | 91
Dobro jutro svima! Danas su naši branitelji objavili kronologiju Domovinskog rata 1991.godine.Imate sve u jednom postu šta se sve tada događalo na našem područuju pa ako vas zanima možete doći i pročitati.Pozdrav ostavljam,ugodan dan!
14.8.2009 22:34:57 | Neregistrirani korisnik [Andrea]
Ja ne mogu vjerovati da kad sam bila u Engleskoj (onomad davno) nisam ušla ni u jednu slastičarnicu niti, uopće, pojela jedan kolač! Super post, i meni će nedostajati London na ovaj virtualni način iako se radujem i novim receptima! 🙂
14.8.2009 20:38:30 | Neregistrirani korisnik [GM]
prvo, dobro nam dosla natrag, a drugo odlican edukativno slatki post.
tesko je nakon ovih slicica ne pozeljeti provuci karticu, odletjeti i napojiti osjetila 😉
14.8.2009 15:43:43 | Neregistrirani korisnik [makebejka]
Mene uvijek muče oni njihovi cupcakesi i ne mogu vjerovati da si to preskočila… Ali došla sam do zaključka da je bolje da ne idem u London, jer kad bi si priuštila put do tamo trebala bi unaprijed izdvojiti još toliko novaca samo da mogu jesti, i onda još ispada da ne bi vidjela ni jednu znamenitost ni ništa od grada nego bi samo jela, i vratila se doma dvostruko teža nego što bi otišla i to je još pitanje jel bi s novostečenom kilažom uspjela ući u avion… Prije 3 dana sam probala ispeći chocolate chip cookies po tvom receptu, i ispali si dobri, jedino što sam se preračunala po dužini pečenja pa ih malo prepekala…ali vjerujem da će drugi put biti savršeni. Hvala
14.8.2009 14:22:00 | Neregistrirani korisnik [svezderica]
vjeruj mi, htjela sam te ubit kad sam vidla ove fotke. i jos uvijek to zelim. kako se usudujes stavit sliku ovako neceg bozanstvenog? ubila si me. 🙂 ovaj komentar je vjerojatno zbog nedostatka secera. moje pitanje je zasto nema ovako neceg u zagrebu?? nije fer. bila sam u harrodsu.bozanstveno. 🙂
pozdrav.
svezderica
14.8.2009 14:12:26 | volim_kuhati
a joj, a joj… ne znam što bih prije probala s ovih sličica 🙂 aha, znam – od svega po jedan molim 🙂 p.s. drago mi je da si nam se vratila i da ti je bilo lijepo… čekam nove londonske postove 🙂
14.8.2009 12:30:28 | dokolica
Od svega bih najradije probala “carr? chocolat”! Izgleda fantastično! Mljac. Ali sve što vidim na tvom blogu govori mi da posjet Londonu mora biti nenadmašivo iskustvo!
14.8.2009 10:19:59 | Neregistrirani korisnik [hypatia]
Joj, njami… Dok sam jutros čekala da se učita stranica, molila sam da ima novi post. 🙂 Baš ogladnim od ovoga…
13.8.2009 17:00:05 | umijece_boli
ajme presavrseno izgleda! poslusna
13.8.2009 16:44:13 | Neregistrirani korisnik [mamajac]
Hvala na ovakvom tekstu, vala si prostudirala dobro ponudu slatkisa u Londonu! 🙂
Pozdravi!
Maja
13.8.2009 15:28:31 | Neregistrirani korisnik [mljac%3a)]
da ja tebi pravo kazem- nije bilo lako ovo citati! 🙂 isprintala sam si vec, tako da imam “slatki vodic” po londonu! i jedva cekam recepte (moram li napomenuti da cu ga za cheesecake sigurno traziti?)! :*
13.8.2009 0:07:36 | obrazovanje-znanost
Hvala na ovom prekrasnom postu, iznimno zanimljivom tekstu i primamljivim fotkama! Uživala sam čitajući i gledajući – poželjeh otići do Londona ( davna želja – još me drži !)), sve probati i samo uživati !Pozdrav ti ostavljam!
[…] killed the cat. Nije mi vrag dao mira pa sam ušla u već spomenuti Hummingbird Bakery. To je bio moj prvi susret s tom ružičasto-smeđom mini oazom. Sva sreća pa je bio ogroman red […]