Saga o Copengahenu – dio četvrti + recept za raženi kruh

 

Evo, danas ?emo kona?no nešto i prigristi. Tri dana sam izbjegavala pri?e o hrani kao što skijaši izbjegavaju one štapove na slalomu, a cijelo nam je putovanje zapravo bilo ispresijecano zanimljivim jelima.  Po?et ?emo negdje iz sredine, od ve?ere drugog dana jer mi se taj obrok urezao u pam?enje kao možda „najdanskiji“ od svih koje smo pojeli. Zaslugu za odabir ovog restorana nemam ja, ali mi je jako drago da smo zavirili unutra jer su sva jela bila napravljena od sastojaka tipi?nih za nordijsko podneblje.

Dyrehaven se nalazi u ulici Sønder Boulevard, negdje na pola puta izme?u Carlsberga i glavnog kolodvora, tako da nam je bio vrlo prikladno smješten na putanji od utorka. Kad sam sad pogledala njihovu web stranicu na kojoj se nalaze fotografije snimljene isklju?ivo po danjem svjetlu, u?inilo mi se da to nikako ne može biti isto mjesto na kojem smo mi bili prije desetak dana. Nas je naime ispred vrata do?ekala crna reklama, a i unutra polutama koja je dodatno naglašena izrazito žutim svjetlima postavljenima nisko nad stolovima. Nije Dyrehaven baš velik, ima mjesta za možda trideset ljudi, a kako nije rije? o klasi?nom restoranu, dobar dio njih i ne jede, nego su samo došli na pi?e.

Na prvi pogled mjesto je malo japijevsko, ali nije to onaj ?ir gdje te svi odmjeravaju od glave do pete i provjeravaju jesi li brendiran od grudnjaka do ?izme, nego više onaj neki stav „ja-sam-mladi-intelektualac-i-volim-?itati-knjige-u-lokalu-u-kojem-se-skoro-ne-vidi-prst-pred-nosom“. (Volim i ja ?itati knjige u restoran?i?ima/kafi?ima/gdjegod, ali ovo je mjesto bilo natprosje?no napu?eno (?)?ita?ima). Me?utim, bez obzira na japijevski dojam, svi gledaju samo svoga posla (kakva ugodna promjena) i u principu ti je sasvim svejedno tko sjedi do tebe. (A ljudi sjede prili?no blizu, nekad ?ak i za istim stolom). Tim više što se moj danski svodi na pet rije?i pa ih ionako ništa ne razumijem, a ne vjerujem da su ni oni baš potkovani u hrvatskom tako da ni mi njima nismo bili neka smetnja. Rezime: ne baš ekipa za roštiljadu, ali ni najmanja smetnja za uživanciju.

Za predjelo smo podijelili tipi?ne danske uske svinjske kobasice koje poslužuju s kiselim krastavcima i ge-ni-jal-nu (jeste vidjeli kako me u?iteljica lijepo nau?ila rastavljati na slogove) juhu od cikle s dimljenim sirom, slanim bademima, klicama graha i mentom. Kad bi te kobasice trebalo usporediti s nekom našom, možda bi joj najpribližnija bila ?ajna, ali to je vrlo odokativna usporedba. U kombinaciji s finim kruhom i pokojim krastavcem taman su nam otvorile apetit za crvenu juhu koja je imala idealan balans ja?ine, arome, kremastog i hrskavog. ?ak mi je i ovaj sir tu sjajno sjeo iako ina?e nažalost nisam baš neka Anka-siromanka.

 

Poslije toga nastavili smo standardnom procedurom – ja jedno, on drugo pa se na pola obroka mijenjamo tako da oboje sve probamo. S karte koja nije velika (sveukupno devet stavki uklju?uju?i grickalice i desert) naru?ili smo:

a) prženi losos s pestom od krasuljice, porilukom s kaparima i limunom + krumpirom s ljubi?astim lukom i koprom

b) marinirani srne?i but s pirjanim korijenom turovca (kozje brade), prosenjacima, brusnicama, mrkvom i pe?enim krumpirom.

Iskreno, nisam baš navikla ?itati kartu na engleskom u kojoj ne razumijem svaku tre?u rije?, a ovdje konkretno:

  • Chervilkrasuljica –  za?inska biljka
  • skorzone roots – poslije skužih da vjerojatno nisu znali kako to prevesti, to je na eng. salsify – korjenasto povr?e bijele boje i prili?no blagog okusa (turovac ili kozja brada)
  • hedgehog mushroomsprosenjaci – vrsta jestive gljive.

No i to je bio svojevrstan eksperiment i mogu vam re?i da je na kraju ispao odli?no, naro?ito ova divlja? (ilitiga jelo s dvije nepoznate rije?i). Iako su nazivi prili?no dugi, nije rije? o nekom prenemaganju nego su samo nabrojili što su sve unutra stavili, a kombinacije su fakat vrhunske.  Porcije normalne, naginju ka ve?ima (ne?ete ostati gladni), sve je za?injeno taman koliko treba i izbalansirano tako da nijedan okus ne prevladava. Losos je bio dobar, nemam mu stvarno što prigovoriti, ali mi je od divlja?i zatitralo srce. Bila je tako mekana i slatkasta, a u kombinaciji sa svim navedenim i s umakom od brusnica jednostavno je za prste polizati. That awkward moment kad vam je žao gledati kako nešto nestaje s tanjura…

Desert smo presko?ili jer smo htjeli nešto tipi?no dansko, a na karti je bio samo kravlji sir iz ekološkog uzgoja s chutneyjem (ništa za ?im bih ja rezala vene). Druga su opcija bili browniesi, ali ipak odlu?ismo zaklju?iti dyrehavensku pri?u glavnim jelom.  Dovršili smo još par gutljaja vina iz doma?ih ?aša i siti i zadovoljni krenuli u hotel nakon jako ukusne i prili?no obilate ve?ere poslužene na tanjurima svih boja i oblika.

Osim hrane u ovom je restoranu i osoblje bilo vrlo zanimljivo – i barmen i pomo?ni kuhar vrlo pomno uzgajaju bradu (što se baš u restoranskim kuhinjama rijetko vidi, ali eto, svezao je ?ovjek ?vori? pa je valjda sve ok), a izvanredna jela koja smo probali spremio je kuhar koji mi djeluje jako mla?ahno. Što se vama ?ini, koliko plavokosi može imati godina? (Koliko god imao, kapa dolje za kuhanje.)

Da nam po povratku nostalgija za Copenhagenom ne bi bila prevelika, osigurali smo se navrijeme i kupili svinjske kobasice i crème fraîche u onoj trgovini iz ju?erašnjeg posta. Pokoji Zvijezdin kiseli krastavac, malo cikle s Dolca i doma?i raženi kruh bar su nas na trenutak teleportirali nazad u Dyrehaven. Moj stol je ionako crni, sve sam složila na rasparene tanjuri?e i dojam je bio tu, samo nigdje onog barmena s bradom…

Raženi kruh jedan je od osnovnih elemenata danske kuhinje; recepata za njega ima kao u pri?i, a ja sam odabrala najjednostavniji. I mogu vam re?i da mi je drago da jesam jer ovom kruhu ne bih ništa ni dodala ni oduzela i namjeravam ga opet pe?i prvom prilikom. Bio bi prava poslastica ?ak i sa samo malo dobrog maslaca (btw, danski maslac mi se jako svidio – aromom je sli?an našem, a tek je blago slankast, puno manje nego onaj President koji se kod nas može kupiti).

 

  • 30 g svježeg kvasca (3/4 kocke)
  • Žlica meda
  • 300 ml tople vode
  • 260 g raženog brašna
  • Puna žli?ica soli
  1. Prvo odvojite 70 ml tople vode, rastopite u njoj med i dodajte žlicu brašna pa na kraju kvasac razlomljen na komadi?e. Ostavite na toplom mjestu da se diže 10-ak minuta.
  2. Kad se kvasac uzdigao, pomiješajte ga s brašnom i toplom vodom i umijesite glatko tijesto (trebat ?e vam vjerojatno još 30-ak g brašna da se tijesto ne bi lijepilo. Mijesite ga nekoliko minuta na malo pobrašnjenoj površini (ne treba dugo).
  3. Oblikujte poga?u, stavite je na pleh i prekrijte kuhinjskom krpom. Ostavite da se diže sat do sat i pol dok ne udvostru?i volumen.
  4. Pospite brašnom, zarežite po vrhu i pecite na 220°C otprilike pola sata, dok ne poprimi lijepu sme?u boju.

 

 

 

Verzija za ispis

25 komentara

  1. Diadema Aggelizh

    <3

  2. Ovaj mi je post iz ove serije najbolji! Fantastičan recept, kad sam ga videla oduševila sam se. Ovo su za moj ukus prave putopisne reportaže!
    Pozdrav.

  3. zanimljivi svi dijelovi :)), uvijek me privlačio odlazak samo u sjevernije zemlje, volim mentalitet bez zabadanja nosa gdje mu nije mjesto 😀 mislim da ti fali nula kod kvasca, kockica je 40 g koliko me sjećanje služi 😉

    • i meni se taj mentalitet jako sviđa, kad bi ga bar i na Balkanu malo prihvatili… Hvala ti puno na ispravku netocnog navoda, vec je bilo kasno kad sam ovo tipkala i koncentracija je malo popustila 🙂

  4. Prekrasan post, kao i svi do sada uz obilje divnih fotki. A za recept mi se čini da bih ga mogla uskoro probati. Hm, zanimljivo mi je kod ovog kruha što se samo jednom diže a to mi baš odgovara!

  5. sve izgleda savršeno!tebe se isplati poslat' na put ;)!<3

  6. Obožavam ovakav rustikalni kruh. Bome ste dobro jeli, od pogleda na ovo meso s brusnicama je i meni srce zatitralo, iako nisam neki veliki mesojed, ali vrlo rado bih se nožem i vilicom ili samo prstima bacila na ovo 🙂
    Hvala na odličnom gastro reportu i krasnom receptu!

  7. Oduševljena sam! Kruh radim prvom prilikom jer obožavam ovakve “zdrave” vrste kruha 😀

  8. jedva sam čekala ovaj post, vidim da ste se dobro najeli, meni su sline krenule već na prvoj fotki na one kobasice 🙂
    kruh je sigurno odličan, ja nisam probala ovakav već samo u kombinaciji sa drugim brašnima, zanimljiv dodatak meda u kruhu

  9. svidja mi se ovaj kruh, prije neki dan sam uspjela naci razenog brasna a kvasca naravno ima u frizideru…mislim da cu ovo pripremiti veceras ;). svidja mi se dodatak meda umjesto secera koji se cesto stavlja u bijeli kruh.
    i ovo ne zabadanje nosa u tudja posla je divna stvar koju volim i u becu :). tako jednostavan recept za opustenost i srecu :).
    krasna reportaza i predivne fotografije :). nadam se da ces napisati jos koji post i da ovo nije bio zadnji iz serije o kopenhagenu 🙂

  10. Super Ana-Marija, baš mi je drago za ovo lijepo putovanje i da si sa nama ovako podijelila dojmove. Kako mi je Danska jedna od željenih destinacija sigurno će mi koristiti kada se jednom uputim. Svi postovi su odlični, a u ovome me na kraju dočekao i ovaj fenomenalni kruh. Još sam u “raženoj fazi” 🙂 i sigurno ga pravim !

  11. Kruh je odličan. Umjesto četvrtine raženog brašna uzeo sam bijelo brašno … U pripremi nemaš soli … 🙂

Trackbacks for this post

  1. Saga o Copenhagenu - dio šesti ilitiga fensi-šmensi restorani - Da mi je nešto slatko
  2. Saga o Copenhagenu - dio sedmi + recept za danske kekse - Da mi je nešto slatko

Leave a Comment