Intervju: Jadranka Ničetić, autorica knjige ‘Dubrovački komini’

Ding-dong i otvaram vrata bez previše ?ekanja.

-Do?i amo, u kominu sam.

Milijun puta sli?an scenarij kad do?em u babe i u ?eda. I ta rije? komin – mada je sama ne koristim baš ?esto – za mene nosi hrpu zna?enja i doziva puno onih trenutaka za koje u tom momentu mislite da su obi?ni i svakodnevni, a poslije se ispostavi da su upravo oni  najvažniji i oni koje najbolje pamtimo.

Zato nije ni ?udo da sam se trznula kad sam u izlogu knjižare na Stradunu ugledala debelo, skoro rje?ni?ko izdanje s naslovom ‘Dubrova?ki komini’. Slaba sam na knjige op?enito (to ?e vam potvrditi bilo tko tko je kro?io u moj dnevni boravak), a dvije me teme najviše golicaju: jezik i kuhinja. Logi?an slijed: dva koraka natrag prema Širokoj ulici i pravac u knjižaru.

Kad sam s ljudima iz Grada i zaposlenicima Dubrova?kog arhiva razgovarala o našoj tradicionalnoj kuhinji, uvijek bi mi spomenuli ime Jadranke Ni?eti? i bila sam sigurna da se knjigu koju ve? godinama piše isplati ?ekati. I nisam pogriješila. Moj primjerak je prvo studiozno iš?itala mama, onda smo ga ušuškani protiv zime zajedno studirali V.I.P. i ja, a nakraju je i baba dobila svoju knjigu, knjigu u kojoj je na papiru našla sve ono što je njoj pri?ala njezina mama i što je ona nama prenijela dalje.

Još ima dijelova knjige na koje ?u se vratiti, ali u me?uvremenu sam imala veliku želju i s vama podijeliti to otkri?e. Nešto sam vam iz te knjige i pripremila, ali da danas ne bi sve zajedno bilo predugo, sad vas prepuštam Jadranki, Dubrovkinji koja ve? dugi niz godina prou?ava dubrova?ku gastronomiju. Želja joj je bila o?uvati gastronomsku stranu nematerijalne baštine i zato je sve prikupljene podatke, ri?ete i pri?e objedinila u  Dubrova?kim kominima. To je knjiga iz koje zaista izbija ljubav prema Gradu i jednostavno je morate u najmanju ruku prolistati ako vas srce veže za Dubrovnik ili ako gastronomiju ne promatrate samo kao zbirku recepata, nego kao odraz društva i trenutka.

 

Kako se rodila ideja za knjigu “Dubrova?ki komini” i kako je tekao proces rada na njoj?

U razgovoru s mla?im ljudima shvatila sam da jako malo znaju o našim obi?ajima i tradiciji, a ni sama nigdje nisam naišla na nijedno djelo koje dokumentira podatke o na?inu i vrsti prehrane. Tada je nastala ideja da istražim taj dio naše prošlosti i  mla?im generacijama ostavim pisani trag o obi?ajima i mnoštvu autohtonih jela koja se pripremaju u našem kraju.  Služila sam se razli?itim izvorima, osobno sam istraživala po selima dubrova?kog kraja, u Državnom arhivu u Dubrovniku i Narodnoj i Znanstvenoj knjižnici. Tražila sam podatke iz starih književnih djela, kao i usputnih bilježaka pisaca o tome što se u Dubrovniku jelo i kako se pripremala hrana koja je punila naše trpeze. Rad na knjizi trajao je punih osam godina.

 

Je li se zamisao tijekom nastajanja kuharice mijenjala ili knjiga koju danas držimo u rukama odgovara po?etnom konceptu?

Od samog po?etka zamislila sam da knjiga obuhvati obi?aje, pri?e i stare ri?ete. Naravno da se koncept mijenjao kada bih pronašla nove zanimljive tekstove koje je trebalo uklopiti u cjelinu.

Koji je dio tog velikog zadatka bio najteži?

Najteže je bilo uspore?ivati sve ri?ete iz starih zada?a i odlu?iti koje uvrstiti a koje ne. Onda ih je trebalo sve prepisati i razvrstati po poglavljima.

Kako ste provodili selekciju recepata i jesu li vam ljudi rado ustupali svoje stare bilježnice?

Ri?ete sam birala po starosti i sastojcima, a uglavnom  sam birala one starijega datuma. Kad se u Gradu pro?ulo što me zanima, mnogi stariji sugra?ani sami su mi se javljali i upu?ivali su me na druge obitelji koje su mi mogle pomo?i u tome. Imala sam sre?u da su shvatili važnost mog istraživa?kog rada i ujedno željeli dati svoj doprinos o?uvanju naše baštine, obi?aja i prehrambenih navika pa su mi dopustili prepisati ri?ete iz njihovih starih zada?a i u razgovoru mi otkrili mnoge zna?ajne pojedinosti koje je bilo bitno zapisati. Uživala sam razgovarati sa tim dragim ljudima koji su bili izuzetno ljubazni  i sretni da ?e napokon netko pisati o dubrova?koj kuhinji.

Cijela je kuharica prožeta anegdotama i crticama iz povijesti – ima li nešto zanimljivo vezano za nastanak same kuharice? Nešto što vas je u procesu prikupljanja gra?e ili dok ste pisali nasmijalo ili iznenadilo?

Najve?a nepoznanica su mi bile bilješke tipa 16 O? ili 5 ZM, naj?eš?e napisane uz slastice. Sve dok jedan dan nisam u jednoj od zada?a pronašla zna?enje tih kratica. O? su bili O?enaši, a ZM Zdravomarije. Naime, tada su žene vrijeme mjerile molitvom pa bi primjerice odre?enu koli?inu jaja trebalo batiti 10 O?. Nije bilo brzina na mikseru ni sata kojim bi izmjerile vrijeme ba?enja.

Na samom po?etku pisanja knjige pisala sam i za Dubrovnikportal  gdje je bila objavljena moja e-mail adresa ([email protected]). Jedan dan  dobila sam mnoštvo starih ri?eta pisanih starim dubrova?kim govorom. Bilo je to pravo malo bogatstvo za mene. U pismu je navedeno da je njegova obitelj odavno odselila iz Dubrovnika, ali da na taj na?in želi pridonijeti  o?uvanju naše baštine. Nije se želio predstaviti, jer kako je sam rekao, njemu ne treba publicitet. Dio ri?eta koje sam tada dobila pronašla sam i u drugim starim zada?ama, a ni do dan danas nisam otkrila tko mi je pisao.

Dubrova?ka kuhinja bogata je mirodijama i za?inima za razliku od drugih kuhinja, a interesantno je da u niti jednoj zada?i nisam pronašla recept sa gljivama koje stari Dubrov?ani o?ito nisu konzumirali.

Trenuta?no ne živite u Dubrovniku, ali vjerujem da je dubrova?ka kuhinja prisutna na vašoj trpezi. Koja su vam omiljena tradicionalna jela?

Odlazak iz Grada ne zna?i nužno i zaborav na sve ono što ?ovjek  voli i u srcu nosi. Nastojim za svaki blagdan spraviti ona jela koja su naši stari od davnina jeli na taj dan.. Tako se obavezno spravljam šporke makarule, stonjsku tortu, zelenu menestru… Najdraže su mi slastice mantala, torta od pinja, torta od kanjele (cimeta), stonjska torta….od slanih jela dubrova?ki pasti?, sipina crna juha… Ma puno toga me gusta, spisak bi bio duga?ak da sve nabrojim. 🙂

Koliko svoje djelo promatrate kao kroniku jednog minulog vremena, a koliko kao priru?nik iz kojeg se može nešto skuhati?

Kronika minulog vremena svakako jest jer je užurbani na?in života promijenio obi?aje i navike. To je knjiga iz koje se da is?itati povijest a isto tako može poslužiti kao kuharica za spravljanje pojedinih jela.

Kakve su reakcije ?itatelja?

Knjiga je pobudila veliki interes ?itatelja. Svaki dan primam e- mailove  ljudi sa oduševljenjem komentiraju pojedine doga?aje iz prošlosti kao i jela koja su spravila svojim uku?anima, a ujedno su ih ti mirisi i okusi vratili u neka davna vremena kad su ih spravljale njihove mame ili none. Uz pohvale naj?eš?i komentar je bio da je ovako nešto bilo potrebno Dubrovniku koji ima bogatu gastronomsku tradiciju.

 

Meni ostaje jedino zahvaliti Jadranki na svom trudu koji je uložila kako tradicija ne bi bila zaboravljena i ?im uhvatim koju slobodnu minutu, uroniti opet u stranice ove knjige (nadasve ukusan rezultat mog prošlog ronjenja po knjizi pokazat ?u vam sljede?i put).

 

0 Comments

  1. Idem tatu nazvat da mi pođe kupit knjigu 🙂

  2. poput poruke upućene iz dalekih vremena

  3. Đe se može nabaviti…

  4. Ljiljana

    Ovo se zbilja isplatilo čekat tako dugo. Sve pohvale Jadri i njenom prvijencu (:)). Mislim da će ova knjiga, kad se prevde, bit i pravi suvenir za turiste. Bravo Jadre !!!!!!!!

Leave a Comment