Saga o Copenhagenu – dio prvi

Kad bi ljudi ?uli da putujemo u Copenhagen, reakcije su varirale od op?eg ushita do totalne ravnodušnosti, ali uglavnom su sve uklju?ivale jednu od sljede?ih re?enica:
a) Pa kud baš tako daleko? (Imam ja u planu i puno dalje destinacije ako Bog i nov?anik daju)
b) U Skandinaviju usred zime? (E, iskreno, na taj detalj nisam baš mislila, ali imali smo više sre?e nego pameti pa je dobro ispalo a propos prognoze)
c) A što ?ete tamo? (A što zaboga ne bismo tamo?)
d) A kako ste se baš odlu?ili za Copenhagen? (E ovo je pitanje ve? malo više na mjestu)

Voljela bih vam re?i da nam je briljantna ideja da po?emo u novu gastro-Meku pala na pamet sama od sebe, ali ustvari proces je bio malo složeniji. Prvo je trebalo uskladiti slobodne dane što je bio možda i najve?i izazov, a onda u skladu s tim na?i prihvatljive avio-karte za destinaciju na kojoj nismo bili ni Milan ni ja. Rim, Venecija, Pariz, London, Be?, Budimpešta, Amsterdam – sve te klasi?ne destinacije su otpale. Cijene karata za neka druga mjesta koja su nam bila na listi želja su bile u najmanju ruku sulude pa se izbor na kraju sveo na Copenhagen, Zürich i još neko tre?e mjesto, ubijte me sad ako se mogu sjetiti koje. Ho?emo li u Copenhagen? Ho?emo. Mala sirena, here we come. Cijelom pothvatu smo pristupili prili?no opušteno – hotel smo rezervirali online, imali smo vjeru u dobrohotnost bogova vremenske prognoze i znate što – sve je na kraju ispalo bolje nego da smo putovanje planirali sto godina.

Nismo imali baš sto godina nego samo pet dana pa je u njih trebalo strpati puno toga. E isto tako ja sad imam osje?aj da u ovaj post treba strpati puno toga pa mi nemojte zamjeriti ako vam se u nekom trenu u?ini da nema ni glavu ni rep.

Dakle, ustajanje daleko prije nego što pijetlovi zapjevaju, mjese?arenje  odlazak do taksija i pravac Pleso. Tamo nas ?eka mo?ni avion bombardier Zagorje (za sve koji ne znaju o ?emu pri?am, to je avion kojem ja sa svojih impozantnih skoro metar i 70 do?em do pola visine kad se popnem na prste – malo pretjerujem , ali you get the point). Netko se u avionu požalio da mu je hladno pa smo se svi mi normalno odjeveni ljudi dva sata i 15 min do aerodroma Kastrup u Copenhagenu pitali je li pilot slu?ajno falio putanju pa krenuo prema suptropskom pojasu umjesto na sjever.

U svakom slu?aju, Kastrup spada me?u najbolje organizirane aerodrome na kojima sam bila (NB: imam fetiš na strelice koje ti jasno pokazuju kamo ideš) i izvanredno je vlakom povezan s centrom Copenhagena (za 30-ak kn i 15-ak min vlak vas dovede na glavni kolodvor koji je u samom centru grada) tako da smo do hotela došli ultrabrzo.

Lijepog li osje?aja kad se ?ovjek riješi kofera… A lijepo je i kad u zemlji u koju otputuješ cca 98% stanovništva govori engleski kako spada pa ?ak i bolje od toga; kad ti je doma?a u odnosu na stranu valutu 1:1 (1 kn = 1 danska kruna) pa nema više matematike, dijeljenja, množenja i jednadžbi pri shoppingu; kad te ljudi koji te na cesti vide s planom grada tapšu po ramenu da vide snalaziš li se; kad u hotelu u kojem odsjedneš sobarica Emina rodom iz Mostara koja je u Dansku odselila prije 15 godina odmah prvi dan ponudi pomo? ako bilo što treba (nismo je iskorištavali, tek toliko da se zna).

A lijepa je i ona prva šetnja gradom kad još uvijek pojma nemaš kamo ideš i kad ti i kanta za sme?e 50 m dalje od ulaza u hotel izgleda dovoljno egzoti?no da potegneš fotoaparat.

Budu?i da imam puno toga prehrambeno orijentiranog što bih u sljede?im postovima htjela podijeliti s vama, samo ?u vam kratko re?i što me se u Copenhagenu osim tu gore navedenog najviše dojmilo. Prvo, (ponavljam se, ali tako je) ljudi su jako ljubazni. Drugo, u Copenhagenu – ako imate malo volje – sve možete obi?i pješke i nikakvo vam prometno sredstvo ne treba (mi smo se opako bacili na to šetanje od jutra do mraka pa sam ja na kraju kao kakva stogodišnja bakica završila s rasklimanim koljenima, ali sve je to sportski). Tre?e, u gradu nema prometnih gužvi. Vjerojatno je to zato što imaju metro (doduše još mi je misterij gdje se u njega ulazi jer nigdje nisam vidjela ulaz u metro, no dobro) i zato što uistinu ogroman broj ljudi vozi bicikl. ?etvrto, grad je lijep i ostavlja dojam grada ugodnog za življenje. Glavna ulica Stroget pomalo asocira na Ilicu, ali ipak ima puno svjetskiji štih. Valjda je to zato što nema onog ?ovje?uljka koji svira harmoniku dok tri psa spavaju pored njega.

 

Ako u Copenhagenu imate samo nekoliko dana, ništa strašno. Grad je dovoljno kompaktan da ga u relativno kratkom roku obi?ete uzduž i poprijeko. Mi smo krenuli od hotela uz kanal pa sve do prelijepog Nyhavena, kanala u kojem se nalaze najšarenije ku?e koje sam ikad vidjela (a H.C. Andresen je u kanalu Nyhaven živio na ?ak tri adrese – na brojevima 18, 20 i 67 – doduše u njegovo je vrijeme sve bilo prljavo i sumnjivo). Kažu da je u ljetnim mjesecima sve prepuno ljudi jer se može sjediti vani te da je kanal toliko ?ist da se u njemu može plivati.

kanal Nyhaven

 

Black Diamond – kopenhagenski NSB

S obzirom na to da je u našem slu?aju kanal prvi dan bio zale?en, to nije baš dolazilo u obzir pa smo se mi zavukli u neki nazovi-ribarski kafi? pod imenom Fisken na kakao i Irish Coffee. U Danskoj u barovima uglavnom naru?ujete sami za šankom, konobar(ica) ne dolazi k vama. U tom slu?aju ne pali ona stara „tko ?eka, do?eka“ – malo je prikladnije „tko ?eka, na?eka se“ (uvjerismo se na svojoj koži). Dakle, pravac šank.

 

 

 

A ja sad idem pravac raditi štogod korisno pa ?u vam o ostatku dojmova tipkati vrlo ubrzo, nadam se ve? sutra, a bit ?e i danskih recepata! Morate sad trpjeti malo danske euforije : )

31 Comments

  1. PREKOKRAŠNO!!!!!!! <3

  2. Cranberrie

    Predivne predivne fotke!!! Jedva cekam nastavak 🙂

  3. Kopenhagen mi je jedna od tri prolecne destinacije, bas bih volela da ga posetim! Sa tvojim postom me je jos vise zaintrigirao 🙂 Bas fino! I lepa si, brate, ko lutka!

  4. Ursa Major

    hmmm..kako li se kaže "ubacila si mi bubicu" 🙂 jedva čekam ostale slike ..

  5. Ursa Major

    i svakako ćeš nam izbacit prosjek cifre za smještaj i put ;o) HVALA

  6. Snasha

    Ja samo čekam recept za danske kekse s maslacom.

  7. Nemoj nas ostaviti da dugo čekamo 🙂

  8. nadam se da ce sutra biti part 2! 🙂 i najvise se veselim receptima, naravno!

  9. Drago mi je da ti se dopao Kopenhagen, predivan grad, predivna zemlja i ljudi.

    Radujem se da procitam nastavak.

  10. rado cu trpjeti jos danske euforije. tako sam se nauzivala uz ove fotografije i opise da me kraj posta bas iznenadio :).
    nadam se da ces uskoro stici napisati i ostatak, jedva cekam novi post ili jos bolje – postove :)))

  11. Krasnog li putovanja! Danska, divna zemlja, a ovo s biciklima me malo na Amsterdam podsjeća, tamo se doslovce živi na biciklu. Jedva čekam nastavak priče! 🙂

  12. predivno si napisala post, čekam post o hrani 🙂

  13. Seymour Glass

    ovako nakošen, ovaj kopenhagenski nsb podsjeća na našu fakultetsku knjižnicu 🙂

  14. Da si meni rekla da idete u Kopenhagen, ja bih odmah odgovorila: ‘Blago vama!’ 🙂 Meni je cela Skandinavija san. Cak sam i na razmenu studenata zelela ici u Finsku, ali sam odustala zbog finansija. Divan post i divan nacin pisanja…
    Da znas da sam te zamisljala drugacije, ali ne znam kako tacno… 🙂

    • Tko zna, zna! 🙂 Meni se Skandinavija isto cini jako zanimljivom, voljela bih je još malo više istražiti. A bas bi mi bilo zanimljivo znati kako si me zamisljala. Super su mi te predodzbe koje stovimo o vritualnim ljudima. Tako sam ja jadnu zenu zamisljala kao nisku, opasnu, a ona ispala visoka 2 m i totalno dobroćudna 🙂

  15. Prekrasna reportaža, zaista si se potrudila…:)! Idem sad na drugi dio :D!

Trackbacks for this post

  1. Saga o Copenhagenu - dio drugi - Da mi je nešto slatko
  2. Saga o Copenhagenu - dio treći - Da mi je nešto slatko

Leave a Comment