Saga o Kopenhagenu – dio sedmi + recept za danske kekse

by Ana-Marija

Od mog je zadnjeg posta i službeno i neslužbeno stiglo proljeće, a kao što svi znamo, proljeće je vrijeme za novo čišćenje prozora nove početke, pa i ovo putovanje – koliko god divno bilo – treba ostaviti za sobom i gledati unaprijed (maštali smo mi o novom putovanju još u avionu, na letu prema Zagrebu). No prije nego što se bacim na svašta nešto lijepo što će, nadam se, ovo proljeće osvanuti na blogu (svega sam kuhala, radila, slikala, čitala), moram zaokružiti priču.

 

A ni jedna priča o danskoj kuhinji ne bi bila potpuna bez

– – trenutak teatralne tišine – – sendviča.

 

 

Da, sendviča.

 

O tom slavnom danskom sendviču zvanom smørrebrød Milanu sam počela puniti uši čim sam saznala ponešto o danskoj kuhinji (čitaj: pet minuta nakon što smo rezervirali aviokarte). U čemu je velika stvar? Pa i nema je baš, ali na tim otvorenim sendvičima (nemaju poklopac) skoro cijela Danska živi svaki dan sve do večere pa mi se ipak čini bitno to spomenuti, a i cijeli grad vrvi natpisima „smørrebrød“ – valjda je to nešto u rangu ćevapčića na Balkanu.

 

 

 

Osnova su, naravno, raženi kruh i maslac (smørre = maslac; brød = kruh), a onda na vrh može ići svašta. Najčešće su to kombinacije s mesom i ribom, a standardne varijante su haringe, losos, krastavci, pašteta od svinjske jetre, jaja, kapula i sve moguće salate. Za ručak ih se može naći u gotovo svim restoranima, a u našem je slučaju došao zadnji dan puta, a da ga mi još nismo bili probali. Dan kad smo posjetili Christianiju bio je ultrazabavan, ali nismo baš imali sreće s restoranima jer smo htjeli jesti u krivo vrijeme – again.

 

Već prilično gladni i umorni išli smo prema centru grada kad mi je sinulo da sam negdje pročitala da se u blizini može pojesti smushi. Da, dobro ste pročitali (smørrebrød + sushi = smushi). Koliko god vam to smušeno zvučalo, zapravo je bilo odlično.

 

Prekoputa razvikanog Café Nordena (gdje je pogled s gornjeg kata prilično jedinstven, hrana prilično dobra, a usluga prilično očajna), malo zavučen, nalazi se Royal Café. Ne znam kako bih vam točno definirala to mjesto pa za detaljniji opis možete kliknuti na njihovu stranicu, a za prvu ruku ću vam reći da je neka mješavina kafića/slastičarne/restorana/dizajnerske trgovine/galerije u kojoj možete pojesti lagani obrok, kolač ili sjesti na čaj koji će vam poslužiti u prelijepim i preskupim rasparenim setovima Royal Copenhagen porculana. Za moj je ukus uređenje malo previše ženskasto, ali da se preživjeti.

 

 

 

Spomenuti smushi ustvari je samo tradicionalni smørrebrød aranžiran na malo ljepši način. Dobro je što ih poslužuju više vrsta tako da možete zaista isprobati svašta (naročito ako osoba s kojom jedete ne čuva ljubomorno svoje pa vam da griz).

Situacija na našim lijepim duguljastim tanjurima bila je sljedeća (pažljivo čitajte, meni je ovo super ideja za neki tematski finger food party – užasna preanglicizirana konstrukcija :/  – zabava sa sitnim zalogajčićima?)

  • Rostbif s celerom, karameliziranim ljubičastim lukom i prepeličjim jajima
  • Pohane mesne okruglice s kaparima, kupusom u bijelom umaku i brokulom
  • Zimska pileća salata s orasima, celerom, jabukama i hrenom
  • Tanko rezani krumpir sa slaninom, lukom i timijanom
  • Haringe s jabukama, karijem, ljubičastim lukom i potočarkom
  • Dimljeni losos sa salatom od jaja i začinskih trava

 

 

Kombinacije su bile maštovite i ukusne i sve smo ih vrlo brzo potamanili. Možda je najbolji i najkonkretnije začinjen bio smørrebrød sa haringama, ali nije ni onaj rostbif bio za baciti. Sve je bilo toliko lijepo izaranžirano da bi mnogi naši cvjećari iz tih sendviča mogli štošta naučiti o kompoziciji.

 

 

E, sad kad sam probala smørrebrød, putovanje smo mogli privesti kraju. Sutradan se još samo trebalo probuditi navrijeme, otpotezati prilično lagane kofere do kolodvora i pravac u zračnu luku Kastrup. Da se ne bi slomila, onu rešetku za hlađenje kolača koju sam bila kupila drugog dana za svaki slučaj ponijela sam u ruci, ali, naravno, u svom stilu sam zaboravila da je u vrećici i mini špatulica za glaziranje kolača koju sam vas na početku sage bila zamolila da zapamtite i koja je na rendgenskoj kontroli izgledala kao nož. Preznojila sam se triput dok je dvoje policajaca vijećalo što s njom i dok sam mislila da će me proglasiti balkanskim teroristom jer me granična policija inače baš i ne ljubi, ali srećom (i za divno čudo) jedna je od njih očito znala čemu nožolika špatulica služi i nisu pravili ni najmanje probleme.

 

Još koji poklončić u izvrsnom duty free shopu i nastupio je rastanak s danskim kopnom (koji nam je prilično uveselila žena koja je, dok smo se vozili autobusom koji iskrcava punike pred avionom, Milana poluizbezumljeno – nakon jedno 6 kontrola, btw –  potapšala po ramenu i pitala: „čujem da govorite naški, je li ovo avion za Zagreb?“). U tom smo se trenutku pristojno suzdržali od smijeha, ali nas je ta scena danima poslije dovodila do suza.

 

 

A da se dostojno (barem na neko vrijeme) rastanemo od danske priče, tu je i recept za prhke kese s maslacem koji jako podsjećaju na Danish cookies koji se prodaju u limenim kutijama, kako na danskim aerodromima, tako i u hrvatskim supermarketima. Autor recepta je čarobnjak Pierre Hermé kojem neizmjerno vjerujem kad su recepti i slastice u pitanju (čak ima i gramažu bjelanjaka) pa nemojte zamjeriti što je autor recepta za danske kekse – Francuz.

 

  • 95 g maslaca
  • 1 g  soli
  • 1 burbon vanilin šećer
  • 40 g  šećera u prahu
  • 15 g bjelanjka
  • 115 g brašna

 

Zagrijte pećnicu na 180 °C i obložite pleh papirom za pečenje.

Mikserom tucite maslac i sol dok maslac ne postane kremast. Dodajte šećer i miksajte dok se sve ne poveže, dok šećer ne nestane i dok se sve ne pretvori u slatku kremu.

Dodajte bjelanjke (smjesa će se možda malo zgrušati, ali taj problem nestane kad se doda brašno).

Rukom umiješajte brašno i miješajte dok se sve ne poveže.

Stavite smjesu u štrcaljku za kolače (s velikim zvjezdastim otvorom) i istiskujte krugove.

Pecite 10-12 minuta.

Kad se ohlade, ili ih smažite odmah uz mlijeko (preporučeno) ili ih spremite u hermetički zatvorenu kutiju.

 

Napomena: Pokušajte istisnuti što pravilnije kruhove tako da u sredini imaju rupu – puno su hrskaviji na dijelovima koji su u izravnom kontaktu sa zrakom nego u sredini.

 

 

Verzija za ispis

Što kažete na ovo?

17 komentara

Snasha 24/03/2012 - 8:04

Ne znam je li ova verzija za ispis novitet na stranici, ali mi se jako sviđa.
I hvala za recept, isprobat ću ga sigurno.

Reply
Ana-Marija 24/03/2012 - 10:36

nije novitet, stara je to stvar 🙂 nema na cemu, nadam se da ce ti se svidjeti!

Reply
Tamara 24/03/2012 - 11:04

Pierre Herme je alfa i omega i keksi fantastično izgledaju. Kao i do sada, baš sam guštala u ovom dijelu putopisa o Danskoj. Meni ovi sendviči na početku priče izgledaju fenomenalno.

Reply
Ana-Marija 24/03/2012 - 14:39

Sendvici su zaista bili super, a pierre herme uvijek zna sto radi 🙂 🙂 🙂

Reply
Amaterka 24/03/2012 - 17:18

Od fotki i opisa smørrebrød sam ogladnjela, a i keksići izgledaju fino 🙂 Krasne su ti fotografije 🙂

Reply
Ana-Marija 24/03/2012 - 19:36

Hvala ti puno! 🙂 Nema druge nego zasukati rukave i baciti se na sendvice 🙂

Reply
Monika 25/03/2012 - 8:31

Kako sam ja ljubomorna… Baš sam prije neka dva-tri mjeseca gledala dokumentarac o Dancima i o tome kako su već nekoliko godina za redom najsretnija nacija na svijetu. Danci su me osvojili, njihov način razmišljanja, činjenica da čvrsto stoje na zemlji i da u svemu nađu nešto pozitivno. Odmah sam Darku rekla da bih se bez razmišljanja preselila tamo 🙂 Sad kad sam pročitala tvoju seriju postova želim se još više preseliti ili barem posjetiti tu zemlju. Ovi sendviči izgledaju i zvuče fenomenalno. Definitivno bi ih trebalo isfurati na nekom partiju. A danske kekse obožavam, u stanju sam cijelu limenku potamaniti bez pardona. Hvala ra ovom receptu!

Reply
Ana-Marija 27/03/2012 - 21:24

Da, oni imaju taj pozitivni stav i uživanje zovu hygge, ono što bi englezi nazvali wellbeing. 🙂 Ma super jedna zemlja, nadam se da ces imati priliku otici!

Reply
Sachiko Haruno 25/03/2012 - 12:10

Koliko bjelanjaka je 15 g?

Reply
Ana-Marija Bujic 25/03/2012 - 20:43

Otprilike pola bjelanjka jednog jaja, dakle ako hoces iskoristiti cijeli bjelanjak, treba udvostručiti ostale sastojke. 🙂

Reply
Nevena 25/03/2012 - 22:38

Uhh, ja bih se preselila barem na mjesec dana u Dansku, tako da stignem sve probati :), pitanje je da li bi se nakon toga htjela vratiti. :/ ovi sendviči su fantastični, obožavam ovu vrstu kruha, što tamniji kruh i što više sjemenki, to za mene bolje. 🙂 keksiće radim prvom prilikom, samo moram na tržnicu po domaći maslac. 🙂

p.s.:ja sam tužna ako je ovo zadnji post o Copenhagenu, baš je bilo krasno malo otputovati kroz tvoje postove i gastro izvještaje. 🙂

Reply
Ana-Marija 27/03/2012 - 21:23

Vidjela sam da si bila na trznici po maslac pa se nadam i tvojoj interpretaciji uskoro 🙂 Malo sam i ja tuzna sto je ovo zadnji post, ali vrijeme je da se krene, kao sto stara pjesma kaze 🙂

Reply
Petra Kranjica 27/03/2012 - 13:57

Jedva čekam da isprobam ove keksiće. Obožavam one iz metalnih kutijica a sigurna sam da nisu ni do koljena ovim domaćim. A za aroyal Copenhagen porculanom slinim već neko vrijeme. Znam da je bezobrazno skup ali voljela bih tamo nešto kupiti.

Reply
Ana-Marija 27/03/2012 - 21:21

E volim i ja one iz kutijica, zato i jesam bila u potrazi za ovakvim necim 🙂 Cim dobijem na lotu, idem i ja u Royal Copenhagen 🙂

Reply
Danski keksi | Gulan u loncu 01/03/2014 - 9:03

[…] Danski keksi s maslacem u onim limenim kutijama vraćaju u djetinjstvo. I dugo je vremena prošlo dok nisam naišla na odličan recept na odličnom blogu. […]

Reply
Natashaaaaa 15/12/2015 - 9:06

Bok! Evo neki dan sam radila keksiće i okusom su bili odlični. Napravih sve po receptu, ali mi nisu zadržali ovako lijepi oblik kao na slici, nego su ispali potpuno ravni nakon što sam ih stavila u pećnicu, razlili su se nekako. Što misliš, gdje sam pogriješila? Pomislila sam da sam možda trebala hladiti smjesu prije? Ili možda dodati još malo brašna? Ili dodati malo gustina?

Reply
anamarija 02/02/2016 - 23:21

Ne bi ih bilo loše malo staviti u hladnjak ili je možda poletjelo previše maslaca? Nadam se da će sljedeći pokušaj biti baš kako treba! 🙂

Reply

Ostavi komentar