Tjestenina s vrhnjem, gljivama i pancetom

Bogu hvala na pasti! Deset minuta kuhanja, neki brzinski umak i za par minuta svi siti i sretni kao ovaj dječačić na slici (doduše, ja nisam danas pravila špagete, ali nema veze).  Osim toga, s pastom možete što god poželite – omjeri sastojaka nikad nisu fiksni i (teoretski) ni sa čim ne možete pretjerati. Danas sam iskombinirala jednu pastu od jednog provjerenog recepta + još malo neprovjerenih dodataka i ispalo je dobro. Neću pisati količine za sastojke jer je sve podložno improvizaciji, a naravno ovisi i o tome za koliko osoba kuhate

Julius Moser, Dječak sa špagetima (oko 1808.)

TJESTENINA S VRHNJEM, GLJIVAMA I PANCETOM

• tjestenina
• ulje
• šampinjoni
• panceta
• vrhnje za kuhanje
• malo brašna
• peršin
• vegeta
• začini po želji
• neki topljivi sir (gauda, podravec npr.)

Operite šampinjone, posušite ih i odstranite im stapke.

Narežite ih što je tanje moguće i stavite na žlicu ulja (ostavite ih na vatri dok ne puste vodu i dok ta ista voda ne ishlapi).

Dodajte im malo vegete, peršin i malo vrhnja za kuhanje.

U drugu posudu stavite na malo masnoće tanko i sitno narezane komadiće pancete pa ih fino zažutite.

Kad su gotovi, preselite komadiće pancete u umak s gljivama, a u ovo ulje u kojem se panceta pržila dodajte otprilike pola čaše vode s malo brašna (otprilike sad negdje stavite pastu da se skuha).

Odmah miješajte da se ne naprave grudice i dodajte preostalo vrhnje za kuhanje.

Kad ste dobili fini gusti umak, dodajte mješavinu gljiva i pancete i zatim naribani sir.

Pusitite da se svi sastojici spoje i da se sir rastopi.

Prelijte po skuhanoj pasti i uživajte u finom ručku.

• Nemojte pretjerati s vegetom ili soljenjem jer je panceta sama po sebi prilično slana (barem bi trebala biti…)
• Stapke sa šampinjona je najlakše skinuti rukom tako da ih samo malo potegnete
• S obzirom na to da je umak skoro bijele boje, efektno izgleda sa šarenom tjesteninom

Za kraj pokoja zanimljivost o tjestenini s Wikipedije:

• Iako su Kinezi jeli rezance već 2 000 godina prije Krista (to se zna po pronalasku zdjele rezanaca koji su stari preko 4 000 godina – pitam se kako li to izgleda?!), legenda koja govori da je Marko Polo donio pastu iz Kine je upravo to – legenda
• Već u 2. stoljeću grčki liječnik Galen spominje tzv itrion – homogenu smjesu od brašna i vode.
• U  Jeruzalemskom Talmudu se spomije da je itrium (vrsta kuhanog tijesta) bio uobičajeno jelo u Palestini u rasponu od 3. do 5. stolje?až
• Rječnik koji je u 9. st sastavio sirijski leskikograf Isho bar Ali definira pojam itriyya kao duguljaste oblike nalik konopčićima koji se prave od krupice i suše prije kuhanja, što sve skupa jako nalikuje današnjoj pasti
• Neki su inovaciju sušenja paste pripisali Arapima koji su doselili na jug Italije (npr. na Siciliju) oko 12.st. – prije toga su Talijani jeli svježe napravljenu pastu (poput tijesta za njoke)