Jedna sasvim posebna tjestenina s bobom i pršutom

Ovaj je paket paste čekao svoj red točno godinu minus jedan dan. Inače nisam baš tip koji tako precizno pamti kad je što kupljeno – dapače, morala bih dobro razmisliti i što sam jučer jela za ručak, a kamoli kad sam za njega kupila sastojke – ali ova je pasta iznimka. Poslala sam VIP-a po nju 27.4.2016. oko 13.30h, kad sam shvatila da mi za brzinski ručak koji sam zamislila neće biti dovoljno nešto malo fusilla koji su se krili na dnu jedne druge kutije. Ostalog je svega bilo u frižideru, i graška i pancete i malo vrhnja.

Ali taj dan nismo ručali.

Lažem, jesmo – meni su u bolnici dali nekakav gulaš, a VIP je nešto prigrizao u Pantarulu. Jer točno je taj dan moja bebica koja je dotad u stomku provela samo 26 tjedana i koji dan odlučila ugledati svjetlo dana. Nije to bio bilo kakav dolazak na svijet, ne, moja Karmen odlučila je svoj debi obilježiti u velikom stilu – pozvao se vojni helikopter i po južini smo usred mrkla mraka nas dvije odletjele na splitske Firule. Uz mene poznanica iz najmlađih dana, specijalizantica koju je eto dopalo da bude pratnja trudnici koju šalju na hitan porod u drugi grad. Tko bi rekao – dok smo u prvom osnovne zajedno učile slovkati na tečaju engleskog  – da će me baš ona u tom trenutku držati za ruku? Pa to je trebao moj VIP.

Ali nije smio sa mnom gore.

Umjesto kraj mene, cijelu je noć čekao kraj telefona i kad je ujutro već bio na putu za Split, oko 9 sam mu javila da se naša mala cura rodila: 37 cm i 1 kg. Teška točno kao dva paketa one paste po koju sam ga poslala dan prije. Pasta je puna tri mjeseca našeg boravka u Splitu ostala na stolu gdje ju je i naslonio kad se vratio iz trgovine, a kad sam nakon 110 dana i ja došla doma s našom novom sustanarkom, odlučila sam da će, kad je već toliko odčekala, ta ista pasta čekati još malo.

I evo napokon smo je jučer ručali u popriličnoj žurbi jer je trebalo obaviti sto stvari prije VIP-ovog radnog vremena. Pa ipak se ovih dana slavi jedan važan rođendan… Pojeli smo dok je Karmen gugutala na kauču, nazdravili čašom crnog za preživljenu godinu, a onda smo i nju doveli za stol pa je sjela, grickala malo kruha i pritom si bila sva važna.

Ako se ovo čini preosobnim, ima razlog zašto je ovaj tekst tu: za onu isprepadanu i nespremnu mamu kojoj ni na kraj pameti nije bilo da će roditi nedonošče i koja gugla sve živo i neživo što počinje s „dijete rođeno s 26 tjedana“. Neka ta mama zna da će sve biti dobro, ma koliko god joj teško izgledalo. Koliko god joj razum govorio drukčije, neka pusti statistike i gleda svoje dijete, doktori (barem oni pravi među njima) ipak znaju što govore. Nije svačiji put isti, ali ti su mališi strašni borci. Dakle, ako ta mama ipak gugla bez obzira na to što su joj rekli da to ne čini, nadam se da će naići na ovih par riječi. Skuhat će se kad-tad taj nesuđeni ručak i sve će biti ok.

Sad odoh praviti tortu za sutra jednim okom i drugim paziti da Karmen ne krene u kakvu nepodopštinu. Ako torta bude i na što sličila, i nju ću podijeliti s vama. Možda se čak i potrudim oko fotki ako stignem, ove su okinute u letu, točno prije nego što smo sjeli jesti.

A ako ste došli po recept, evo i njega, u odokativnim količinama, baš kao što to i inače ide s brzinskim ručkovima. Navedene su količine za 3 osobe:

• 250 g tjestenine
• cca 100 g graška
• cca 100 g očišćenog boba
• maslinovo ulje
• ½ malog ljubičastog luka
• 2-3 češnja češnjaka
• 3-4 šnite pršuta ili slanine, narezano na sitno
• Dva tri lista mente (može i bez nje)
• Malo vrhnja za kuhanje i/ili mascarponea
• Pinjoli (po želji)
• Sol i papar

Skuhajte tjesteninu prema uputama na pakiranju.

Skuhajte i grašak i bob pa odvojite polovicu i blenderom pretvorite u pire.

U tavi ugrijte malo maslinova ulja pa zažutite luk, češnjak i pršut. Dodajte pire od graška i boba i dobro izmiješajte.

Smanjite vatru, dodajte mentu, vrhnje za kuhanje i pinjole pa promiješajte, posolite i popaprite.

U dobiveni umak dodajte procijeđenu tjesteninu pa sve dobro izmiješajte. Po želji na vrh stavite još malo svježeg pršuta.