Hrvatski festival hrane i vina + recept za tarte flambée

Vjerujem da većina vas zna da se proteklog vikenda u Zagrebu održao a prilično sam sigurna da su se mnogi od vas i prošetali do svih tih delicija koje su čekale na jednom mjestu. Prvi dojam koji sam imala kad sam u petak otišla prvi put bio je: „Wow, ovo je puno veće nego što sam mislila!“ (A sad se pitam što sam ja to točno mislila kad sam znala da se održava u Areni). U svakom slučaju, na jednom mjestu mogli ste naći uistinu zavidan broj izlagača koji su došli predstaviti svoja vina, sireve, suhomesnate proizvode, kolače, čokolade, rakije i sl. Osim tog izlagačkog dijela, HFHV uključivao je i dva meni naročito zanimljiva elementa: radionice o vinu (na koje nažalost nisam stigla otići) i show cooking demonstracije u kojima su sudjelovali ljudi za koje ste čuli čak i ako nikad niste ni jaje ispržili: Rendić, Ognjenović, Macchi, Špiček, Gretić, Gastronomadi i tako redom. Svi su oni uz brojnu publiku kuhali na dvije velike pozornice koje su se nalazile svaka na svom kraju Arene.

Dakle, kad sam to u petak vidjela, samo što me srce nije uhvatilo. Razlog? Taj što sam shvatila što me sutradan točno čeka. Naime, prije mjesec dana javila mi se organizatorica Festivala, gđa Đurđica Protić, i pitala bi li ja sudjelovala u programu. Kako nastojim biti otvorena za sva nova iskustva koja život nosi, rekoh da jesam. Mislila ja bit će to neka mala radionica s nekoliko ljudi, kad ono tamo nešto nimalo sitno.

Fast forward 24 sata i eto i mene tamo opet. Odlučila sam skuhati (točnije, smiksati i ispeći) nešto što se uklapa u cijelu priču o blogu – nešto brzo, jednostavno, a opet ukusno za što ne treba sto godina pripreme. Iako bi možda s obzirom na naslov bloga bilo prikladnije da sam ispekla nešto slatko, sve što sam radila bilo je – slano.

Na pozornici 2 istodobno je sa mnom kuhala simpatična ekipa iz Cateringa Lisak. Oni su imali desnu, a ja lijevu stranu pulta (ili iz perspektive publike, obrnuto), a od jednih do drugih je cijelo vrijeme kružila Nevena Rendeli koja je svojim pitanjima publici malo približila ono što se događa (mada bih ja jako volila da su se oni i sami približili pultu, atmosfera bi bila domaćija).

U prvom redu bila je moja draga Višnja sa svojim mobitelom (Višnja uvijek uskoči s aparatom u ključnom trenutku, tako je bilo i na tečaju francuske kuhinje) i njoj mogu zahvaliti što današnji post prate i slike. Kako su na FB stranici Festivala odabrali pomalo retro štih za fotke, odlučila sam ih i ja malo srediti na istu foru.

No vratimo se mi hrani. Rekla sam vam da je repertoar bio slani, a sad ćete vidjeti i o čemu se točno radi. Donijela sam sa sobom već gotove ražene krekere (sve je moralo biti gotovo u 40 min pa ih ne bih stigla tamo ispeći), a uz njih su išla dva dipa/namaza. Prvi je bio hummus, ali ne bilo kakav – jedna malo pojednostavljena verzija – bar što se tiče kupovine sastojaka. Naime, umjesto tahinija (paste od sezama) upotrijebila sam nešto što je lakše pronaći u trgovini – kikiriki maslac. U ostatku recepta nisam ništa mijenjala, ali mu je kikiriki maslac dao sasvim novu aromu. Ako inače volite hummus, svakako probajte i ovu varijantu.

Drugi je na redu bio dip od cikle (ponukala me sva ona silna cikla u Skandinaviji da napravim i nešto roza boje). Njega sam napravila od dvije manje cikle (prethodno moraju biti kuhane ili pečene) koje sam usitnila u blenderu pa im onda dodala otprilike malo manje od pola milerama, peršin, maslinovo ulje, žličicu aceta balsamica, šaku grubo sjeckanih oraha, sol i papar (ako volite, možete dodati i češanj češnjaka).

A dok sam kemijala namaze, u pećnici se pekao specijalitet sa sjevera Francuske – tarte flambée ili na njemačkom flammekuchen – nešto što odlično ide uz pivo i kakvu salatu. Taj recept već dugo želim podijeliti s vama, ali nikako da to i učinim pa evo danas koristim priliku.

• tijesto za pizzu
• dva manja ljubičasta luka
• 2 žlice ulja
• 4 žlice milerama
• 100 g naribane gaude
• crni papar
• muškatni oraščić
• 50 g sitno nasjeckane buđole

Ugrijte pećnicu na 200 °C.

Luk nasjeckajte na kolutove i propržite ga na ulju dok ne omekša.

Tanko razvaljajte tijesto.

U luk dodajte mileram, gaudu, papar i muškatni oraščić pa tom smjesom premažite tijesto.

Sve pospite komadićima buđole i pecite 15-ak min ili dok ne poprimi lijepu boju.

Kad je sve to bilo gotovo, ljudi su mogli degustirati pripremljenu hranu, malo smo popričali, još koji put prošli kroz popis sastojaka i vrijeme je baš nekako proletjelo. Sve usvemu, jedno turbozanimljivo iskustvo. Zato još jednom hvala organizatorici Festivala na pozivu!