Namaz od dimljenih patlidžana – Atena 1/4

Dugo nisam pisala, ali – vjerujte mi – to nikako ne zna?i da sam vas zaboravila. Dapa?e. Radno ljeto sam provela doma, u Dubrovniku, malo napunila baterije s najdražim ljudima na svijetu i evo sino? se vratila u sjevernije krajeve. Uvijek u smjeru obrnutom od lastavica.

A ne znam kamo su lastavice to?no letjele po?etkom 6. mjeseca, ali V.I.P. i ja krenuli smo u smjeru Atene. Prvo ja iz Zagreba prema Dubrovniku pa onda zajedno put juga. Avion popodnevni, uzbu?enje cjelodnevno(tjedno). Oni lijepi trnci koji te prožimaju kad znaš da te ?eka nekoliko dana Novog. Za mene bogatstvo ve?e nego Bill Gatesovo. Poželim nekad da sam ptica lastavica. Ili barem Šalkovi?.

Sletjeli na aerodrom Eleftherios Venizelos (pun je grad ulica i ostaloga s njegovim imenom pa smo zaklju?ili da je bio neki važan lik. I stvarno jest, zovu ga tvorcem moderne gr?ke države). Još jedan izvor sre?e – pregledan aerodrom bez zavrzlama. Ukrcali smo se u poluprazan vlak i pola sata promatrali kako pored nas prolaze polja, nešto maslina, pa onda malo zgrada i za?as stigli na stanicu Syntagma /sintahma/.

Trebalo nam je malo duže da prona?emo hotel jer nisamo imali plan grada sa sobom, samo neke upute na iPhoneu koji sam (naravno) zaboravila napuniti (a zašto i bi, pa nije da idem preko granice) pa smo samo ?ekali kad ?e izdahnuti. Ali uz šaku dobrih ljudi i malo kruženja nije ni to bio ve?i problem.

Recepcionerka nam je dala neki nazovi-plan-grada i krenusmo mi u potragu za najstarijom tavernom u Ateni. Idemo, idemo, a ono sve neke uli?ice koje nam se nikako ne poklapaju s onim što imamo na karti. Možda su ove premale da bi bile ucrtane, možda smo neku presko?ili? Pala poprili?no crna no?, a mi pojma nemamo gdje smo. Tko pita ne skita (doslovno) pa smo zaustavili jednog ?ovjeka i pokazali mu kuda bi to naše umorne noge i gladni želudac htjeli i?i.

Bingo. To je bio valjda najljubazniji ?ovjek u cijeloj Gr?koj. Krenuo on s nama (poga?ate da smo na klju?nom križanju bili skrenuli desno umjesto lijevo?), pokazao nam sva mjesta kuda se lijepo prošetati po danu, baš kao pravi turisti?ki vodi?. Prokomentirao s nama politi?ku situaciju u Gr?koj, EU i na Balkanu, filmove Emira Kusturice, gr?ka otvorena kina i nezaobilazni nogomet. Jedino nam nije znao to?no pokazati gdje nam se nalazi restoran. Okre?e i prevr?e onu kartu, a ja se sjetim reklame jedne poznate banke. Kaže budite fleksibilni. Pa odlu?ila i ja biti fleksibilna i zamolila ga da nam onda on predloži gdje da jedemo. Nakon još malo šetnje uskim uli?icama (koja je potrajala pa me u jednom momentu od njegove silne ljubaznosti ?ak bilo strah da nas ne želi prodati u bijelo roblje, malo sam ja?e stisla ruku VIP-u), ostavio nas je ?ovjek u restoranu To Kafeneio, mjestu na koje bih se voljela teleportirati svaki dan na marendu.

Strma ulica, stoovi uza zidove, a za njima sjede samo Grci. Sjeli smo za zadnji slobodan stol, primili se jelovnika i jedva odlu?ili što ?emo. Princip je da ti konobar donosi malo po malo, nema tu strogo odijeljenog predjela i glavnog jela, nego kako je gotovo, tako on donosi.

Po?etak? Ouzo s malo vode  naravno. Veseli ouzo. Pa onda namaz od dimljenih patlidžana i sušenih raj?ica

hummus s brdom luka (što nikako ne prije?i poljupce ako ga oboje jedete),

lisnato sa sirom i medom (?ak sam i ja koja ne volim baš intenzivne sireve uzdisala za ovim dok sam promatrala VIP-a kako vrijedno ?isti tanjur),

gulaš od svinjetine,

gambori u tijestu s umakom na bazi meda, a sve uz lijepo ku?no bijelo vino malvasiju. Na kraju ?okoladni kola? s keksima, ukusno, ali ne nevi?eno (za razliku od ostatka ve?ere koji je bio predobar).

Konobar je bilo vrlo prijateljski nastrojen, raš?istio je sve naše nedoumice i s ne malo ponosa dodao kako je baš u tom restoranu Jamie Oliver snimao dio svoje emisije o Gr?koj.

Zaklju?ak? Nekad se isplati i izgubiti da iza?eš na put bolji od onog koji si sebi bio zacrtao.

Putem nazad u hotel ve? smo bili malo manje izgubljeni, samo smo namjerno odlutali na praznu tržnicu. Tak tako da vidimo kako je to sjesti na mega dasku za meso.

A doma smo, naravno, oživjeli uspomenu na tu divnu ve?er. Hummus smo davno apsolvirali (iako je to jedna od onih stvari za koju uvijek imaš osje?aj da može biti mrvu bolja), pa smo se bacili na namaz od patlidžana. Da prste poližeš.

Zadnji savjet – izgubite se. Pa makar i u vlastitoj kuhinji.

  • 1 patlidžan srednje veli?ine
  • 2 sušene raj?ice iz ulja
  • 1 ?ešanj ?ešnjaka
  • nekoliko odkoštenih crnih maslina
  • žli?ica meda
  • maslinovo ulje
  • sol i papar
  1. Pripremite patlidžan: ako želite dimljeni okus (koji toplo preporu?am) imate dvije opcije (obje na plinskom štednjaku). Stavite cijeli, neoguljeni patlidžan u tavu za kestene i okre?ite svako malo dok potpuno ne omekša (duljina kuhanja ovisi o veli?ini patlidžana, ali otprilike ?e vam trebati 30 min). Kora ?e mu izgoriti i pocrnjeti, ali ne dajte da vas to zabrinjava – ionako ?ete je poslije odstraniti. Drugi je na?in da patlidžan zamotate u aluminijsku foliju i stavite poviše vatre i tako?er okre?ete svako 5 minuta (tako?er ?e vam trebati 15 do 30 min – gotov je kad je sasvim mekana).
  2. Omekšali patlidžan prerežite na pola i žlicom izvadite unutrašnjost.
  3. U blender stavite patlidža, sušene raj?ice, ?ešnjak i masline pa vrlo kratko miješajte tako da sastojci i dalje ostanu prepoznatljivi i da ne budu presitni.
  4. Dodajte žli?icu meda, malo maslinova ulja, posolite i popaprite i poslužite uz krekere ili prepe?eni kruh.

 

 

 

0 Comments

  1. mare

    fiiiino 🙂

  2. Ovo je divno, i ide post u Favoritse! Samo me zanima, jel moguće ovo spremiti kao zimnicu i, recimo, staviti u škrinju?

    • Pečeni patlidžan može se zamrznuti pa mislim da bi moglo i ovo. Ako se baciš u taj pothvat, javi kako je prošlo 🙂

  3. Marko

    Pa to je obična moutabal (pečeni patliđani) ili baba ganush (pečeni patlidžani na roštilju – miris dima), jelo koje se često jede na istoku, odnosno tipično arapsko jelo. Nije uopće izvorno grčko, iako u to jelo ne ide nikakav med, već tahini (pasta od sezama).
    Više o tome možete saznati na http://en.wikipedia.org/wiki/Baba_ghanoush

    • Samo zato što ima jedan isti sastojak (dimljeni patlidžan), ne znači da je isti namaz. To bi značilo da su i svi namazi na bazi jogurta tzatziki, a dobro znamo da nisu 😉

  4. Kazu arapski recept, nije grcki. Da li su Grci ucili od Arapa i Turaka ili je bilo obratno? Sad su to sve nasi recepti. Specijaltiteti i pratece pjesme se prenose putm usmene i pismene predaje, a uhvatitti im cacu, nije uvijek lako.

  5. Pozdrav,

    Nedavno smo lansirali stranicu Svajela.hr, što je tražilica recepata sa blogova i stranica web s receptima. Primjetili smo da imate super recepte na Vašem blogu koje bih voljeli indexirati na našoj stranici. Ako želite saznati više o nama i kako se prijavit, molimo Vas da posjetite našu stranicu ovdje: http://www.svajela.hr/ ili da nam pošaljete email na [email protected].

    S poštovanjem,
    Senka

  6. anita

    Isprobano. Odlično. Zabilježeno.

  7. Prekrasan namaz, grozan kruh, još grozniji nož. Znam da foto mora biti efektna, ali ipak …
    hrana ne dozvoljava improvizaciju. Ne zaboravi da si ti No. 1!
    Pozdrav,

Leave a Comment