Istanbul No. 1: Istanbulski restorani i meze + tzatziki kuglice

Uhvatio me neki strah od ovog pisanja o Istanbulu. Sve mislim da ?e mi nešto promaknuti i da ?u nešto važno zaboraviti pa od straha nisam ni po?ela. Skroz glupo, znam. A i fotografija ima brdo pa ih nije lako probrati. Ma smislila sam još milijun izgovora zašto da pisanje … Odgodim.  Ali danas je dan od hvatanja ukoštac [napomenuo mi V.I.P. neki dan da je to totalno glupa rije? i fakat ima pravo] sa svim i sva?im. Usput, po?istila sam i komentare u spamu i jako mi je žao što vidim da su neki sasvim legitimni i lijepi komentari ondje završili, sad su svi vra?eni na mjesto koje zaslužuju.

Dakle, khm, khm: Istanbul.

Krenule smo u petak popodne u kvartetu. Upoznajte akterice slijeva nadesno (akterice, suzdržite se od komentara kako niste dobro ispale, ovaj put se ne uvažava).

aerodrom1

Mene znate. Preska?emo.

Zrinka – susjedska ljubav otkad znamo za sebe. The heart of the party. I uvijek za akciju. Prije prve jutarnje kave nekad ima blistave trenutke (ali hm…ja kavu ni ne pijem pa mi je cijeli dan prošaran blistavim trenucima.)

Rea – prijateljujemo ve? pune 23 godine (netko bi mogao pomisliti da smo stare, ali zapravo samo jako dugo prijateljujemo). Tipi?an vodenjak s izrazitom ljubavi prema spajanju nemogu?ih kombinacija nakita, ?izmama sa šljokicama, kaputima s leopardovim uzorkom i divnom sposobnoš?u da stvari sagleda iz sva?ijeg kuta. I zato je volim najviše na svijetu.

Romana – glas razuma u ovoj ?etvero?lanoj kombinaciji. Organizatorica par excellence. Treba vam hotel, restoran, obilazak i prijevoz, sve to u roku odmah i po mogu?nosti jedno blizu drugom? Riješeno. Osim toga, ima sposobnost (koja izaziva strahopoštovanje) dozivanja istog(!) taksista u milijunksom gradu više puta zaredom. I Carrie bi se posramila.

A u avionu – show. I to olfaktivni. Naime, vrlo blizu iza nas sjedila je grupica od 20 Mladoturaka ili preciznije, turskih tinejdžera. Što ih je toliko radilo u Hrvatskoj i zašto su imali policijsku pratnju, a nikoga odraslog uza se, ne znam, ali znam da im malo sapuna i vode ne bi bilo škodilo (nisam jedna od onih kojima smeta svaka sitnica i u Turskoj se moj nos sasvim fino snašao (osim po jednom pitanju, ali to je zasebna pri?a), tako da nije pitanje predrasuda nego – dezodoransa).

Kako primirisali, tako i odmirisali – let do Istanbula traje 2 sata, ali Istanbul je u drugoj vremenskoj zoni (kod njih je sat više) pa se nemojte ?uditi kad pogledate avionsku kartu pa vam let u jednom smjeru traje tri sata, a u suprotnom samo sat. Niste poludjeli i ne, nije greška. Samo se sjetite gradiva zemljopisa iz šestog osnovne.

Aerodrom zvan Ataturk pregledan i korektan, strelice na sve strane, ne?ete ostati ni gladni ni žedni, a ni izgubljeni. Nas je do?ekao voza? iz hotela  i pravac hotel. Prošli put kad sam putovala u Kopenhagen pitali ste za hotel pa ga evo odmah tu: Yasmak Sultan. Super mjesto s uslužnim zaposlenicima, na par minuta od Aja Sofije (ako rezervirate unaprijed, možete pro?i vrlo povoljno). Topla preporuka.

Gledale smo kroz prozor auta, valjda o?ekuju?i da ?e se netko u dimijama materijalizirati uz autocestu, no kako se to – vidi ?uda – nije dogodilo, sasvim smo se zadovoljile nekom turskom verzijom Miša Kova?a koja je dopirala s voza?evog radija.

Sad premotavamo malo naprijed i spajamo dva dana. Naime, dva smo dana jele u restoranu.

Prve ve?eri odmah po dolasku otišle smo u Imbat, po TripAdvisoru restoran br. 1 u Istanbulu. Cijene vrlo pristupa?ne, hrana ukusna, konobar uslužan, u samom centru starog dijela grada, Sultanahmeta. No trebate rezervirati unaprijed (op?enito, to nije loša ideja za sve malo bolje restorane) jer ina?e nema šanse da upadnete kao padobranac. Ambijent me nije baš oduševio, stolovi su malo nagurani (ali takav sam dojam stekla na ve?ini mjesta) i op?enito interijer nije nešto što ?e vam se urezati u pam?enje, ali zato hrana jest. A to je za mene puno bitniji dio pri?e.

Po?ele smo s mješavinom meza (ljubljenih meza i mezica). Nema ?ega nije bilo. Grah s cimetom, cacik (ili po rasprostranjenijem gr?kom imenu: tzatziki) (namaz/umak od jogurta, krastavaca, za?inskog bilja i ?ešnjaka – njega ?e vam ponuditi doslovce na svakom koraku), ukiseljene (a ne prekisele) marelice, namaz od paprike, yaprak dolme (listovi vinove loze punjeni u ovom slu?aju rižom – mljac).

Jedino bih voljela da su to posluživali s nekim doma?im kruhom jer je u ovom slu?aju kruh pola pri?e.

Za glavno smo jelo jele svašta razli?ito, a ja sam se odlu?ila za janjetinu s kestenima i nekom ?udnom konstrukcijom nalik jedru od krumpira. So?no, svježe i izbalansirano. Ja sretna.

Za desert smo podijelile njihovu selekciju deserata koja se sastojala od kola?i?a od sezama, nekih pudingasto-grizastih (i ukusnih) varijanti i meni najboljeg dijela: sladoleda od ruže.

 

Popila sam i ?ašu Sultanye bijelog vina i sad mi je žao što na aerodromu nisam potražila bocu da donesem doma (to se vino  pravi od sorte od koje se prave i žute tzv. sultanija grož?ice) – lagano, pitko, aromati?no, vo?no sa sasvim blagim mineralnim notama. Skoro pa prozirno. Rea (koja ina?e baš previše i ne ljubi vino) rekla je da joj je ‘kao soki?’.

Drugi dan, trk’ u sasvim drugi dio grada, taksijem onamo i nazad (tu se Romana iskazala kao vrstan lovac na te brze žute automobile), a sve za ve?eru od koje sam nekako o?ekivala više. Meze by Lemon Tree restoran?i? (meyhane) je u kojem (za razliku od Imbata) prevladavaju doma?i. Bio je pun, mi smo se kasno sjetile i jedino kad smo mogle ve?erati bilo je u 22 h. Opet vrlo goli zidovi, stol jedan vrlo blizu drugog. Neke hipstersko-minimalisti?ke meze, rekla bih. Definitivno s modernijim štihom. Od cijelog obroka meze su mi (opet 🙂 ) bile najdraži dio mada su bile pikantnije nego što volim (a volim prili?no pikantno). Zanimljive kombinacije s patlidžanom, povr?em i jogurtom i svježi in?uni s lukom.

Poslije toga probale smo pomalo od svega – hummus s pastramijem (sušena i dimljena govedina koja mi nije do kraja sjela), lignje s taratorom i orasima (izvrsno – mada su bili neki gigantski, ali vrlo mesnati i fino mekani lignji), neka pita u kojoj je bilo loja pa me nije osvojila i kozice nalik curryju (nešto što bih ovako na prvu prije povezala s Indijom nego s Turskom, ali lijepog, punog okusa i svježe).

Sad kad pogledam, najve?i je problem na tom mjestu zapravo bio što konobar nije bio pretjerno na ti s engleskim pa nismo bile sigurne što i koliko naru?ujemo, a i cijelo nam se vrijeme pomalo nametljivo motao oko stola. Ali ipak, da završimo pozitivno – super je što imaju meze koje sami birate iz ponude podijeljene na riblje i povrtne. Dosta ih je ve? bilo i nestalo dok smo mi došle tako da o?ito imaju sve vrlo svježe.

Zadnji put kad smo malo zamezile bilo je u ponedjeljak, na dan odlaska. Otišle smo u Mesale cafe, blizu Arasta bazaara (najzapadnja?kijeg od ovih koje smo posjetile) i Plave džamije. Veliki kafe/restoran u kojem ?ete nai?i na mješovito društvo turista i doma?ih. Možete nešto pojesti po vrlo pristupa?nim cijenama, pušiti nargile (dvije vrste: obi?ne i s aromom jabuke) i ako volite, zaigrati damu, kao što rade doma?i.

Nave?er imaju i program s dervišima (mi smo taj dio odradile na drugom mjestu). Tu smo isto svašta lijepo pojele, a najbolji dio – bolji nego u ijednom od dvaju restorana bio je je kruh tanak kao papir. Taman prava podloga za hummus, tzatziki, dolme i tomu sli?no.  A i baklava im je bila ok.

Zajedni?ki nazivnik svih ovih mjesta bio je tzatziki/cacik – nudili su nam ga svuda. Isto kao što u Dalmaciji valjda nema tri restorana koji za couvert ne nude paštetu od tunjevine. Ali ne bunim se jer ga jako volim. ?esto ga smutim i pojedem s krekerima, ali budu?i da to svi vjerojatno znate, danas imam jednu bonus ideju.

Sje?ate se labneha ili po doma?i base? Zašto ne labneh od tzatzikija? [ok, ova sintagma zvu?i kao kineski, ajmo po doma?i: kuglice od cije?enog jogurta s krastavcima]

Ta mi je ideja sinula još prije puta u Tursku i rezultat me totalno oduševio. Ocijedite jogurt (moj favorit je Dukatov gr?ki jogurt Dukatos), dodate mu ostale sastojke i oblikujete kuglice. I imate bombu (bombice?) za sljede?i tulum ili ve?eru.

Za cca 24 bombice:

  • 2 Dukatosa (ili 300 g nekog drugog, ?vrstog jogurta)
  • 1 srednji do ve?i krastavac
  • 4 žlice sjeckanog pešrina
  • 4 žlice sjeckanog kopra
  • 2 do 3 ?ešnja ?ešnjaka, protisnuta
  • po želji žlica maslinovog ulja
  • sol
  1. Procijedite jogurt. (Ako ne znate to?no kako, klik ovdje).
  2. Kad je jogurt gotov, naribajte krastavac na najsitnijem ribežu (onom za koricu limuna npr.) i rukama ga cijedite  sve dok iz njega ne iscijedite svu vodu (ostat ?e vam samo šaka suhe stvari.
  3. Pomiješajte jogurt, ocije?eni krastavac, peršin, kopar, ?ešnjak, maslinovo ulje ako ga koristite i posolite prema ukusu.
  4. Vadite po žlji?icu mješavine, rukama oblikujte kuglice i složite ih na tanjur na kojem ?ete ih posluživati.
  5. Stavite kuglice na sat dva u hladnjak da se još malo u?vrste i prosuše. Poslužite s krekerima ili toplim kruhom, kao dio plate za predjelo (ili odnesite na posao i zasluženo uživajte u vrijeme marende.)

 

 

0 Comments

  1. Draženka Draženović Kostelac

    I love Istanbul

  2. Prekrasan putopis. 🙂

  3. putopisni postovi mi najdraži, veselim se ostatku, divan post i fotke
    i ja sam fan ovog dukatosa baš mi se dopada, krasan recept!

  4. Maja Mujić

    Jedva čekam nastavke i nove fotke, i kad uhvatim vremena isprobavam ovaj Tzatziki, obožavam ga…a i probala sam dukatos ( iako sam prvo rolala očima na naziv kad sam vidjela reklamu 😛 ), svidio mi se 🙂

  5. Iva

    Ana-Marija, diiiivne su ti fotke! 🙂 Broj jedan mi je Žena koja razvaljuje kore (pomislih da je za lahmacun, ali, vidim dalje da je bio ipak samo tanki kruh)…obožavam Istanbul i tursku klopu i veselim se tvom novom postu jer ja kako sam krenula svoj neću nikad napisati :/

  6. Upravo organiziram putovanje u Istanbul za moje prijateljice i mene! I Vaš blog služi mi kao odličan izvor informacija! Možete mi samo reći koliko Vas je otprilike ukupno stajalo putovanje? Ako ne želite ovdje, možete mi, molim Vas, poslati na e-mail ( [email protected] )

Leave a Comment