Znate li da ne znate skuhati tursku kavu? – The School by Pantarul x Kava Family

by Ana-Marija

E, nije ovo neki clikbait naslov kakav ćete vidjeti na portalima.

Ni sama nisam znala da ne znam skuhati tursku kavu po svim pravilima zanata prije nego što su me to naučili Ivana Čirjak i Marko Marinković iz Kava Family (lokacije Split & Hvar). Smiješno mi je zapravo njih predstavljati imenom i prezimenom jer su oni za nas samo Ivana&Marko, isti oni s kojima smo toliko puta sjeli za stol (i kavu!) i isti oni kojima možemo zahvaliti točno onakve fotografije s vjenčanja kakvima smo se nadali. Uzeli smo baš neki dan nakon dugo vremena book u ruke i uživali u svakoj stranici.

Naime, prije nego što im se svakodnevica počela vrtjeti oko napitka kojim gotovo svi započinjemo dan, Ivana&Marko fotografirali su vjenčanja. Prošlo vrijeme u ovoj prethodnoj rečenici i nije baš najbolji izbor jer se zapravo time još uvijek bave samo u puno manjoj mjeri. Život u avionu (jer fotografiraju vječnanja od Singapura do Kube) zamijenili su puno mirnijim splitskim đirom.

A da im putovanja ipak ne prifali, dovukli smo ih jedan vikend u Grad da nas u Pantarulu nauče ponešto o crnoj tekućini koja život, ispite i rokove znači i neke su nas stvari baš jako iznenadile, kao ona turska kava s početka priče.

Kao i vino, i kava ima svoje arome pa smo ih pokušavali nanjušiti i osjetiti u zrnima iz Brazila, Kostarike, Ekvadora i Etiopije. Probali smo filtriranu kavu, razgovarali o moki, turskoj kavi, najboljem mlijeku koje možete nabaviti u većim i manjim dućanima. Objasnili su nam koliko je važan kvalitetan mlinac i upoznali smo se s različitim vrstama aparata za kućnu upotrebu.

Ovaj moj tekstić nije – naravno – ni sjena Markovim objašnjenjima. Na momente su svi pozorno slušali, na momente se smijali ili čudili, a jedina konstanta u cijeloj priči bile su šalice s kavom koje su cijelo vrijeme kružile po stolu.

Za taj sam dan ispekla odlične kekse sa zobenim pahuljicama (dijelim ubrzo recept!) jer… tko je vidio piti kavu na prazan želudac?

Ali vas sigurno i dalje zanima ona turska kava s početka priče. E, ako tursku kuhate kao svi koji su bili na radionici, vjerojatno bi se i u vašoj rutini dalo nešto popraviti. Naime, ono što većina nas radi jest sljedeće: hladnu vodu u džezvu skopa sa šećerom ako ga koristite, kad voda provri dodati dobro napunjenu žličicu kave, promiješati i staviti na vatru tako da “učini još jedan ključ” tj. da još jednom provri i onda sve skupa brzo maknuti sa štednjaka da ne pokipi. Voila – kava gotova.

Što smo time dobili? Vrlo kratak i intenzivan period u kojem voda može izvući okus i arome kave pa osim što voda povuče poželjne arome, ujedno povuče i puno gorčine.

Scenarij br. 2: kavu i vodu u istom omjeru na koji ste navikli (plus šećer po želji) stavljate odmah zajedno u džezvu. Voda treba biti potpuno hladna. Temeljito izmiješajte kako biste razbili sve grudvice i stavite džezvu na štednjak. Kuhajte do trenutka u kojem kava tek počne vreti i čim primijetite da se imalo podigla, uklonite je s vatre. Dajte joj koju minutu da se malo slegne pa prelijte u šalicu.

Što smo time dobili? Puno više poželjnih aroma kave, a manje gorčine.

Probajte pa mi javite dojmove. Polaznici radionice slali su nam slike svojih kava već prvog jutra nakon radionice, a Milanu više ne pada na pamet skuhati jutarnju kavu onako brzinski. Što da vam kažem, potresla nas je ta nova informacija.

Naša mala školica svačemu nas je naučila – odradili smo adventske vijence, keramiku, kavu i vino (o tome vrlo brzo), a čeka nas još moja radionica fotografije hrane mobitelom 21.3. i kuhanje s našim chefom Jadranom Tutavcem u travnju, a možda i svibnju. Prijave idu mailom na adresu restorana [email protected]

Jedva čekam dalje, a dok dočekam, zahvaljujem opet VSP videu na snimljenom materijalu – divno je sve vidjeti sažeto u jednu jedinu minutu!

Što kažete na ovo?

Ostavi komentar