Ma ja san van kiparica, idem u Dubrovnik na radionicu keramike. A to? Ma komadi gline za polaznike. Evo, pokazat ću van. Dajte samo da uzmen mobitel.
Vrijeme radnje: 6. prosinca 2019., večer prije radionice keramike u Pantarulu
Mjesto radnje: carina, granični prijelaz Neum
Likovi: carinik kojemu je sumnjivo sve u paketićima; Tea Radić, akademska kiparica i osnivačica brenda Terra keramika; velika vreća prepuna četkica, spužvica, boja, krpica i… paketića.
Happy end: ✓
Usprkos svim preprekama (priča je vrlo zabavna i dulja od ovog sažetka) Tea a.k.a. Terra Keramika je uspješno prešla granicu i iz svoga Splita stigla do Dubrovnika. I vjerojatno se na toj granici pitala: što je meni ovo trebalo, ali bila je prepristojna da mi to kaže.
U svakom slučaju, premotamo li priču malo unaprijed pa preskočimo navigiranje po kvartu, nekoliko zaboravljenih jaja u receptu za zobene keksiće (nadoknadih ih u zadnji čas) i jednu kasnu večeru, stižemo u svježe zimsko jutro u Pantarul.
Tea i Milan raspoređuju stolove i ona zatim na svakom mjestu ostavlja po kuglu gline i krpicu, a ja u kuhinji stavljam kekse da se peku (tj. oblikujem ih na plehu, a petljanje po konvektomatu prepuštam kuharima). U pozadini lagana muzika, Milan radi kavu, a na vrata pomalo počinju pristizati polaznice, svaka s osmijehom na licu. Tea spašava lampice koje su popadale s Pantarulovog bora.
I tijekom sljedeća dva sata od petnaest identičnih kugla gline nastaje petnaest toliko različitih šalica. Glina se mijenja, ali oni osmijesi ne – iako se čine zadovoljniji i možda i mrvu širi nego pri dolasku. Jer ogromno je zadovoljstvo nešto napraviti svojim rukama, istim onima koje tako često tipkaju ili skrolaju po ekranima mobitela.
Šalice smo oblikovali, s ručkama je Tea priskočila upomoć i na kraju smo ih i oslikali. Keramička dobra vila Mor(g)ana ubacila ih je u svoju peć i desetak dana poslije svi imamo baš posebnu šalicu iz koje možemo piti jutarnju kavu.
Kao i na radionici adventskog vijenca, upomoć nam je priskočio VSP video – da imamo kratki podsjetnik (vidi niže) na te lijepe zimske sate. Hvala im na tome, od srca.
A sljedeći se vikend družimo s još dvoje meni tako dragih ljudi kojima isto tako nije teško iz Splita potegnuti do Dubrovnika da bi s Pantarulcima podijelili djelić onoga što znaju o svojoj najvećoj strasti: kavi.
Ako ste sljedeću subotu u Gradu i zvuči vam dobro, javite se da popijemo kafu, dvije ili tri. Šteta je mimoići Ivanu Čirjak i Marka Marinkovića iz Splitske Kave2 (hvarske Kave37).
