Istanbul No. 2 – Palače i tome slično + hummus od bundeve

Svaku slobodnu sekundu razmišljam o jednom projektiću pa iako vam se čini da se na blogu ništa ne događa, na tom je polju ipak aktivno. Međutim, s obirom na to da vi ne živite u mojoj glavi, bio bi red da i s vama štogod podijelim. Dakle, rekla sam vam već da je naše putovanje u Istanbul bilo prilično kratko i intenzivno, ali da smo ipak uspjele obići dosta toga.

O restoranima sam vas informirala, a danas ću o nekoliko mjesta koja nikako ne smijete zaobići kad otiđete u taj grad o kojem sanja sva populacija koja gleda Sulejmana Veličanstvenog. Ja nisam uspjela izdržati ni jednu epizodu pa sam malo bila lišena te strane uzbuđenja, ali i bez toga mislim da je Istanbul svakako grad koji se isplati vidjeti.

Ako vam je vrijeme ograničeno, kao što je to bio slučaj s nama, jako će vam se svidjeti činjenica da je nekoliko najrazvikanijih spomenika smješteno u starom dijelu grada Sultanahmetu i sve su jedna tik do druge. Kao i uvijek, uputno je krenuti iz ranijeg jutra prije nego što se i ostatak turista odluči probuditi. U Istanbulu vam to zbog one jednosatne razlike u vremenu pada još i malo teže.

Mi smo krenule od Cisterne bazilike/Potopljene palače (tur. Yerebatan Saray?) (ulaz cca 15 TL). Po prijateljičinoj preporuci, otišle smo onamo odmah ujutro, prije spomenutih horda i – omg – prvi put u životu dogodilo mi se da sam pred turističku atrakciju stigla pet minuta prije njezina otvaranja (jako sam ponosna na tu činjenicu). To je zapravo cisterna koju je izgradio car Justinijan u 6. stoljeću (dakle, stara je 1.400 + kusur godina!). Dobro, nije ju baš on izgradio. Ako ćemo baš precizno, zaposlio je cca 7000 robova da to učine umjesto njega. Cisterna se nalazi tik do Aja Sofije (150 m zračne udaljenosti), a u vrijeme kad je nastala, u nju je moglo stati 100.000 tona vode koja se akvaduktom dopremala iz Beogradske šume, 19 km sjeverno od Istanbula. Možda ćete prepoznati i mjesto iz Jamesa Bonda From Russia With Love. (Pronašla sam samo talijansku verziju scene, ali danas smo ionako multikulturalni). U filmu 007 Sean Connery tu veslajući sve u šesnaest špijunira rusku ambasadu koja je zapravo u četrvti Beyoglu, na sasvim drugom kraju grada, ali koga briga za te sitnice?

Što tu čovjek (žena) zapravo vidi? Šumu stupova među kojima se možete prošetati po drvenoj konstrukciji. Zvuk vode vrlo je tih, a sve je osvijetljeno narančastom svjetlošću. Malo spooky. Najzanimljivije su dvije ogromne isklesane Meduzine glave koje služe kao potporanj dvama stupovima. Idealno mjesto za turističke fotke (i to mutne ako zaboravite podesiti aparat).

Kad opet izronite na danje svjetlo, nije se loše prošetati do Aja Sofije (tur. Ayasofya) kad je već tako blizu (ulaz: 25 TL). Za detaljnije informacije obratite se Googleu, udžbeniku ili bivšoj profesorici iz povijesti. Ja ću vam samo reći da je Aja Sofija također djelo robova cara Justinijana (dakle, isto je 1400 g. stara). Prvotno je bila katedrala, pretrpjela je svakakve havarije zbog ikonoklastičkih bockanja i zbog toga su je ogoljeli od brojnih mozaika, a zadnja je misa u njoj održana u 15.st. Onda dođoše Turci koji su je pretvorili u džamiju, ali nisu dirali ono mozaika što je ostalo, samo su je prilagodili svojim potrebama. Pred vratima će vas za rukav vući vodiči koji nude svoje usluge. Mi nismo, ali s obzirom na dugu i zanimljivu povijest tog mjesta, možda bi bilo zanimljivo poslušati priču dok se šetate naokolo.

Odmah preko puta Aja Sofije – Plava džamija tur. Sultanahmet Camii (ulaz besplatan). Ako se pitate zašto plava – plava je iznutra zbog pločica iz Iznika.  Svodovi optočeni pločicama s plavim dekoracijama apsolutno su prekrasni. Meni osobno najljepša od svega što smo vidjele. Budući da je to i dalje mjesto za molitvu, žene moraju pokriti kosu (vidite kako smo Rea i ja odabrale prikladne uzorke – bez prethodnog dogovora).

• 600 g bundeve (mesa izrezanog na kocke) +sol i papar
• 2 žlice maslinova ulja
• 2 glavice pečenog češnjaka
• 2 žlice tahinija
• 1 žlica limunova soka
• prstohvat čilija
• prstohvat mljevenog kima
• 2 žlice pinjola

Začinite bundevu solju paprom i maslinovim uljem pa je pokrivenu aluminijskom folijom pecite 40-ak min na 220 °C, dok sasvim ne omekša. Istodobno možete peći i češnjak.

Izvadite bundevu i češnjak pa bundevu vratite još 10 min u pećnicu, ali bez folije kako bi višak tekućine ispario.

Kad se bundeva ohladi, ubacite je sa svim ostalim sastojcima (osim pinjola) u blender, istisnite i pečeni češnjak i miksajte dok ne dobijete homogen namaz.

Po okusu dodajte soli, papra i čilija, možda još koju kap maslinova ulja i na kraju pospite pinjolima.