Intervju: Lidija Tomas Matijević, Lilihalodecoration

Ima tih nekih ljudi koji me lako natjeraju da razmjestim namještaj, naručim boju za zid iz druge države i popodne provedem s četkom u ruci pitajući se na što će taj garavi zid na kraju sličiti (odličan je, btw).

Ispravak netočnog navoda: nema tih nekih ljudi nego ima ta jedna žena. Ista ona koja mi kad joj tu i tamo pošaljem poručicu oko 1.30 ujutro odgovori u roku od par minuta jer i ona često ukrade koji noćni sat rada da bi dnevni sati bili posvećeni djeci. Ista ona čiji me smisao za estetiku tjera na sanjarenje usred bijela dana i ista ona s kojom se zapravo nikad nisam susrela uživo, ali se nadam da ćemo jednom, u neka normalnija vremena, ipak popiti tu kavu.

Ne sjećam se više kako sam Lidiju Tomas Matijević (koju mnogi od milja zovu Lili, a poznata je i kao Lilihalodecoration) na Instagramu otkrila, ali jedna je od onih čije objave uvijek rado vidim jer znam da će odisati pozitivom. Divim se njenoj upornosti, snalažljivosti i trudu te njenom oku za Lijepo, a ako dosad niste zavirili u njezin svijet, bit će mi jako drago da to učinite baš kroz ovaj intervju.

Lili je prava digitalna poduzetnica – stvara sadržaj za vlastite platforme (blog Lilihalodecoration, IG profil @lilihalodecoration), ali i za klijente i popis vještina kojima je pritom ovladala i više je nego opsežan: fotografija, stiliziranje, osmišljavanje kreativnih koncepata, grafički dizajn, ali i programiranje i tehnička strana cijele priče. Da ne govorimo o tome da je model na fotografijama često ona sama. Ali ako nju pitate (a puno sam je toga pitala!), na prvo će mjesto uvijek staviti svoju ulogu Mame.

A i ona je – baš kao i ja – u tu tako važnu ulogu uletjela navrat-nanos, neočekivanim prijevremenim rođenjem svoga prvog dječaka Tome i sigurno ima neku svoju varijantu Jedne sasvim osobne tjestenine (možda neka sasvim osobna salsa?)  Ali pokazalo se da ni Toma, baš kao ni Karmen, nije dao da ga ta žurba pri porodu smete i da sada odrasta u divnog dječaka.

Objave s profila Lilihalodecoration vesele me i nadahnjuju, u moru sličnoga daje nadu da kvaliteta ipak ispliva, a sve to s osmijehom, pozitivnim stavom i puno puno rada i truda. Potakne me često da isprobam nešto novo pa je tako moj sljedeći post jedan dječji receptić kojem je ona kumovala, a sad zgrabite omiljenu šalicu i nešto toplo i uživajte u njezinoj energiji i fotografijama.

Kako bi opisala svoju karijeru?

Nemam pojma što radim ali u svaku mi je radnju uključeno i srce i mozak. Ja sam mama dvoje djece i moram biti jako oprezna. Igram uvijek na sigurno, ali slušam samu sebe. Ne uzimam „ne” kao znak da je nešto nemoguće. Vjerujem da se svijet može promijeniti. ッ I mislim da sam zapravo tek započela.

Novac mi nije na prvom mjestu, ali ne radim i ne želim raditi besplatno. To je ono što sam naučila, a vidim da još puno ljudi nije. Treba cijeniti tuđi rad i vrijeme. Jer što prije naučite cijeniti sebe i druge, to će vam prije krenuti!

A sebe kao osobu?

Uporna, hrabra, kreativna, odrješita (ljudi ovo nekada ne vole). Jednostavno maknem što nije dobro za mene.

Mada mnogi misle suprotno, rad od kuće uz djecu vrlo je zahtjevan (mooožda su se mišljenja malo promijenila nakon lockdowna. Naglasak na možda). Koji su ti najveći izazovi i kako se organiziraš tako da svi budu zadovoljni?

Pa ovo zapravo jest jako teško, ali je zadovoljstvo najveće na svijetu. Osjetiti svaku emociju mojih klinaca, znati kako dišu, kada su sretni i što ih muči. Sjedimo zajedno za stolom i dijelimo obroke, to je nešto neprocjenjivo. I zato mi nikada nije problem raditi kada oni spavaju, makar to bilo po noći, do 5 ujutro. Samo su jednom mali i sada me toliko trebaju. Osim toga, iako nisam naspavana, smirena sam – a nisam bila takva dok me većinu dana nije bilo s njima. Karijera se može imati i na ovaj način.

Raspored je tijekom dana jako gust. Za sve moram imati plan i biti organizirana. Klinci su mi prioritet. Sve imam zapisano u planeru, uvijek pokušavam što više odraditi večer prije, od zadaće, knjiga, školske torbe, plana za jelo. Često ne stignem kuhati pa uzimam pripremljenu hranu. Imamo mjesto gdje se kuha domaća klopa. Vrlo često radim i iz auta. Koliko sam puta morala stati u vožnji na parking i odraditi neki poziv ili Zoom call.

Vrlo dobro određujem prioritete, okružujem se pozitivnim ljudima uz koje se i sama osjećam dobro. Notifikacije ne mobitelu su mi isključene i kada sam s djecom, s njima sam. Isto tako im objašnjavam da kada mama mora raditi, neka to shvate ozbiljno. Kada svatko ima vrijeme za sebe i svoj posao i kada imamo vrijeme jedni za druge, to je zdrav balans i sve uvijek bude ok.

Koje vrijednosti nastojiš usaditi djeci i na koje praktične načine to i činiš?

Bitno mi je da smo svaki dan na zraku, u šetnji i s prijateljima. To je jako važno za fizičko i mentalno zdravlje. Kada si nasmijan i u glavi ok, sve drugo je isto ok.

I ono što sam naučila i stvarno je istina: 99% stvari za koje ljudi govore da su hitne i bitne, nisu ッ Ono što je hitno i bitno sam prošla u životu i nadam se da neću opet. Matej je još mali, ali s Tomom razgovaram i puno mu objašnjavam. Kad vidim da je nervozan, poslušam ga i osluškujem. Pojasnim mu situaciju i učim ga kako se smiriti i smireno, ili bar smirenije (hahaha) sagledati problem, bilo da je pogriješio on ili netko drugi. Trudim se objasniti mu što je u životu bitno, a što nije.

Učim ih da pruže ruku drugima i pomažu, ali da ne očekuju ništa zauzvrat i ne gledaju na sve kao na posao. Potrudite se ostaviti dobar trag na ovom svijetu. Potrudite se biti tako ugodni i nasmijani da ljudi vole biti pored vas. Ali isto tako im kažem: „Ako se vi negdje ne osjećate ok i nije vam ugodno u nečijoj blizini, pristojno recite ne i odmah se maknite. Ne gubite vlastito vrijeme i budite oprezni.”

Toma se rodio puno ranije od termina, a kako sam i sama mama djevojčici rođenoj puna tri mjeseca ranije, znam da takvo nešto itekako ostavi traga na roditeljima. U kojem te smislu to iskustvo promijenilo?

To je bio potpuni zaokret u mom životu. I prije sam se susretala s gubitcima, ali nikad se prije nisam našla u tako odgovornoj situaciji kao što je bila ta s Tomom. Na Rebru smo proveli puna tri mjeseca od čega je Toma bio mjesec i pol na intenzivnoj i suočili smo se s operacijama i nizom upitnika. To me iskustvo čvrsto prizemljilo i koliko god da sam ja kreativna i da maštam, također sam vrlo prizemna, a nakon tog teškog iskustva imam posve drugi pogled na svijet. Imam krug ljudi s kojima volim razgovarati, znam što mi je važno i kad vidim ljude koji su fokusirani na stvari koje nisu bitne, ne dam im da troše moju energiju i odmah se mičem iz takvih situacija. Zna se dogoditi da ljudi to krivo protumače kao da sam hladna, ali umjesto razgovora koji ne vode ničemu, meni je draže ići s obitelji u prirodu, čitati ili meditirati. Želim stvoriti nešto lijepo i na taj način ostaviti neki svoj trag na ovom svijetu. I svaki dan sam zahvalna što sam se probudila, što se moja obitelj probudila i što smo tu zajedno. Zahvalna sam na takvim tzv. malim stvarima.

Kakva pravila vezana za ekrane vrijede u vašoj maloj zajednici? I je li ih teško provoditi s obzirom na to da je tebi za posao tehnologija (računalo, mobitel) nužna?

Tako je, ja sam na ekranima non-stop. I mislim da su dobri – naravno kada ih se koristi na ispravan način. Međutim kod malih to treba biti s mjerom. Matej jako voli plesati, pa kada gleda u ekran, uvijek pustimo neku pjesmicu uz koju uživa i pleše. Vidim da je kroz te pjesmice naučio pokazivati dijelove tijela, neke plesne pokrete itd. To mi je skroz OK i u određeno doba dana mu to pustimo. Ali nikako cijeli dan i to nije zamjena za šetnju, nikada. Mi smo vani i po kiši!

A Toma je stariji i trudim se usmjeriti ga. Ide na programiranje od svoje 6. godine, dakle sada je upisao četvrtu godinu. Fantastično je što je sve već naučio. Ima znanja više od nekih mojih vršnjaka. Kad je na Play Stationu, trudim se da su to neke igrice poput Minecrafta. Probajte to igrati ッ Mozak vam mora raditi 100 na sat. Dok npr neke igrice poput Fortnitea ne mogu vidjeti, ali i to je dio odrastanja, pa taj dio doziram. Trudim se da prvo odradi svoje obaveze i mislim da je onda skroz u redu nagraditi ga. Pa i ja sam sama znala igrati igrice i ne vidim tu ništa loše.

Mislim da je važno da roditelj zna što dijete gleda. Nikada ne bih dozvolila da ja nemam kontrolu nad tim ekranom i da sama ne pratim što on gleda i koji to sadržaj konzumira. Mislim da je upravo u ovom koraku velika pogreška: roditelji ne znaju što klinici rade na ekranima. I tu je jako važna informatička pismenost roditelja. Mislim da je važno znati kojim aplikacijama možete kontrolirati sadržaj.

Više od igrica bojim se društvenih mreža i chatova. Ni mnogi odrasli se na društvenim mrežama ne ponašaju kako treba, a kamoli ovako mali ljudi. Znam kakve opasnosti vrebaju online i imam sreću što mi je online okruženje poznato. Ukratko: educirajte se, budite prisutni i svakako potražite i stručnu pomoć ako osjetite da je potrebna.

Što bi (pre)poručila bilo kome tko se želi okušati u online poslovanju u kreativnoj domeni poput tvoje?

Da bude uporan i svjestan da uspjeh ne dolazi preko noći. Blog pišem 10 godina i treba vrijeme da se dokažeš i dođeš do poslovnih kontakata. To je ulaganje u razvoj kao i na svakom drugom radnom mjestu. Morate usvojiti neke nove vještine i znanja. Svoj web radim sama, naučila sam fotkati, ulažem u opremu, učim nove programe… Puno je tu posla koji se ne vidi na lijepoj fotki. Ali divno je što tu imate priliku pokazati se baš onakvim kakvi jeste. Moji klijenti to jako cijene.

Kojim svakodnevnim ili tjednim ritualima njeguješ kreativnost i smisao za estetiku?  

Kreativnost i smisao za estetiku njegujem tako što odvojim vrijeme za sebe i da baš budem sama. Kad sam smirena i opuštena, ideje samo dolaze i dolaze. Idealno bi bilo kada bih to vrijeme imala svaki dan, ali to realno nije moguće. Međutim više puta tjedno izdvojim baš takvo vrijeme za sebe, jako ga cijenim i ne dam nikome da mi se u to petlja! ッ

Imaš i vrlo lijep webshop u sklopu bloga Lilihalodecoration. Otkud ti ideja i što te u tom dijelu posla najviše veseli?

Ja sam IT struke od malena ッ I kada to nisam znala, mene je digitalno i online uvijek privlačilo. Najsretnija sam kada vidim neki digitalni proizvod koji savršeno funkcionira, ima odličan UX, koristan je i usto jako lijep!

Meni je važno biti digitalno prisutna, bilo putem bloga, webshopa, digitalnog sadržaja, kolumni, društvenih mreža, sve mi je ok ッ

Fantastično je kako je znanje danas dostupno svima i zapravo pretraživanjem možete stvoriti sve što vas zanima. Ja nisam plaćala nikakave skupe tečajeve za edukcije jer nisam nikada imala love za to. Međutim nije me to obeshrabrilo (a ne treba ni vas!) jer besplatnog sadržaja ima kao u priči. Samo morate znati što tražite.

Inspirativnih Instagram profila ima toliko da ih nikad nećemo stići sve posjetiti, a kamoli pratiti, ali možeš li izdvojiti nekoliko favorita iz par područja?  Koji te strani blogovi i autori inspiriraju i privlače?

Evo ih bez nekog posebnog reda: @archivestore_nl, @smallable_store, @trendenser, @thedesignchaser, @apieceofcake82, @dittesvanfeldt, @pellahedeby, @residencemag, @milk_magazine, @garboandfriends, @elisabeth_heier, @ziiarch, @onlydecolove, @lovelylife.se, @katyasinka 

S kojim hrvatskim kreativcima voliš surađivati i čiji ti senzibilitet naročito leži?

S Ivonom Bezmalinović. Privatno smo jako bliske, naše obitelji i to je neka posebna veza. Uz nju, surađujem i s puno drugih ljudi i iz svakog sam iskustva puno toga naučila.

Da u dvije riječi moram opisati tvoju internetsku pojavu, mislim da bi to bilo nešto na tragu sintagme  “snažna ženstvenost”. Kojim se ženama iz svog virtualnog okruženja diviš iz ovog ili onog razloga? 

Pa posebno mi je draga Irena Orlović. Irena je osnivačica izdavačke kuće Harfa. Njezina priča svima je poznata. Tolika ljubav i upornost. Ona je baš nevjerojatna. Sve je napravila sama. Ima divnu obitelj, jako je iskrena. Jako volim kada se s njom čujem ili kada čitam neke njezine objave.

Da se sad moraš useliti u neki stan u podstanarstvu u kojem nemaš previše slobode mijenjati sve po svom guštu, kojim bi sitnicama pokušala prostor učiniti više svojim? Što za tebe (osim onih koji s tobom žive!) čini dom?

Pa iskreno, mislim da se nikada ništa ne mora. A da se baš nađem usred neke katastrofe, uvijek bih gledala priliku da pobjegnem! Mjesto u kojemu živimo jako je važno. I sigurna sam da se sve može on a budget. Ali ako tu vlasnik radi probleme u smislu da ne da bojiti zidove ili bušiti rupe za slike, e to je baš kompliciranje bez veze. Mislim da je kod nas općenito jako loš standard s najmom stanova i da svega ima na tržištu. To bi zakonom trebalo zabraniti.

Na prvom mjestu je čistoća, tu računam i vlagu u stanu i sl. Zatim kvalitetan madrac, ugodna posteljina, preko stare sofe se može uvijek prebaciti lijepi laneni prekrivač. Često stavljam lijepe male stanove na blog, baš kao inspiraciju ljudima kako urediti stan bez previše ulaganja. Baš iz ovih razloga.

I, naravno, topli dom uvijek čine emocije!

A općenito govoreći, koji su ti elementi u prostoru najvažniji? Bez čega ne možeš (ako ne moraš ッ )?

Toplina i čistoća.

Kad vidim tvoj stan na nekoj fotografiji, poželim si ga cijelog preseliti u Dubrovnik, ali naročito me zanima kuhinja. Vjerujem da si si dala truda da sve bude praktično i da ima svoju funkciju. Čime si u svojoj kuhinji najzadovoljnija? Ima li nešto što bi u nekoj hipotetskoj sljedećoj kuhinji napravila drugačije?

Najzadovoljnija sam što je kuhinja viša od prosjeka, iako mislim da to danas više nije problem. Međutim mi smo našu kuhinju planirali prije 6 godina i to je tada bila pomalo znanstvena fantastika. Sve je dobro organizirano i prostor je maksimalno iskorišten.

Pazili smo da nabavimo solidne, ali opet ne preskupe aparate jer mi je i više nego jasno da se sve kvari. Međutim kupili smo baš jeftinu miješalicu. Zato što se od kamenca sve pokvari, da košta ne znam koliko. I na kraju miješalica radi i radi ッ S nje je samo malo otišla boja.

Vrlo sam zadovoljna radnom plohom, odličnom rasvjetom i cementnim premazom na podu jer je sve jednostavno održavati. A posebno mi je drag betonski zid koji smo ostavili original kakav je još od izgradnje. Prvi upadne u oko i tako je lijep!

Uvijek stavljaš naglasak na prirodu i ekologiju i posebnu pozornost pridaješ materijalima koje koristiš pri uređenju stana, prirodnoj kozmetici, eteričnim uljima i zdravoj hrani. Imaš li neki omiljeni “go-to” doručak ili ručak?

Domaća jaja, domaći špek, salata od cikle ili masline ッ Druga varijanta bi bila granola s bademovim mlijekom, orašidima i voćem.

Moji klinci jedu dosta mesa pa pazim koliko mogu da nabavim domaće. Zasad imam dobru dostavu piletine. Uvijek (ali baš uvijek!) uz meso imamo povrće. I svi su se naviknuli na to. U slučaju da ga nema, fali im i traže ga. Sve je to navika od malih nogu. Tako da baš vole pojesti domaćeg piceka i blitvu s krumpirom. Ili ono što jako volimo raditi i gosti se dave u tome, isto kao i klinci je: špinat s rižom. Gotovo je za 10 min, a toliko zdravo i fino. To je meni radila baka kada sam bila mala.

Klinci jako vole, a i ja, šalšu. To je favorit. Isto jedno od jela koje je baka spremala. Ja jako volim fuže s tartufima i obavezno salatu od radiča, rikole, matovilca, mix svega. Veliki sam fan boba i artičoka. Ali to ne znam baš dobro spremiti, ali zato moja mama zna! Daj nam ti neki recept for dummies!

Koja jela vežeš uz djetinjstvo i imaš li neki comfort food?

Nemam comfort food. Ja jako volim jesti i sve me veseli. A uz djetinstvo vežem sve što je raslo u bakinom vrtu. Posebno čaj od metvice.

Duboko si u svijetu eteričnih ulja, primjenjuješ li ih u kuhanju? 

Ne, ne koristim ih u kuhinji. Ali su redovito na koži i u difuzoru. Svaki ali baš svaki dan.

I za kraj – tvoj je profil jedan od onih koje rado pratim jer šire potizivu – što bi ljudima preporučila u ovim neobičnim vremenima? Kako sama sebi podižeš raspoloženje?

Morate raditi na sebi. Svaki dan. Ali baš svaki. Ako ne znate kako, pitajte za pomoć. Ulažite u svoje mentalno zdravlje, i fizičko, budite primjer svojoj djeci i drugima. Ja se jako volim zezati i smijati. Volim opustiti situaciju. Kada je situacija opuštena, tek tada možemo biti kreativni. Svi smo mi kreativni, ali smo zaboravili na to. Društvo nas je naučilo na neka pravila. Njegujte svoju intuiciju, ona je tako divan vodič kroz život.

Meni je jako bitna fizička aktivnost, dokazano je koliko je bitna za regulaciju hormona stresa. Zatim boravak u prirodi, zdrava hrana, mir i vrijeme za sebe. Makar pola sata na dan. To je toliko važno.

I maknite od sebe sve negativno, od ljudi do situacija, svega lošega. Naučite lijepo reći: ne hvala.

Isto tako naučite pohvaliti sve lijepo što vidite. Pružite ruku drugome, ne očekujte ništa zauzvrat. Dobro srce osjeti se kroz pogled i oči.