S nekim ljudima jednostavno klikneš. Meni je tako Edita Šimić koju svi vjerojatno znate s bloga Kuživancija kliknula na prvi… klik. Naime, kako smo obje blogerice, prvi kontakt s tom elegantnom Splićankom koja odiše pozitivom bio je, naravno, digitalan. Svidio mi se njen definiran pristup kuhanju, svidjela mi se osobnost koja proviruje iz njezinih riječi, a najviše mi je za oko zapela njezina estetika koja se na nekoj razini podudara s mojim poimanjima lijepog.
Dugo smo se lovile po Dubrovniku i Berlinu i svaki put kad bi se jedna zatekla na adresi na kojoj se druga inače nalazi, e onda bi ta druga utekla na drugi kraj svijeta. Napokon smo lani sjele zajedno za stol u Pantarulu (moj omiljeni, koji zbog građevinskih radova nažalost upravo nestaje) i nadoknadile sve. Danima sam se poslije pitala jesam li je previše udavila pričama, ali temeljiti odgovori koje mi je dala na ova pitanja ulijevaju mi nadu da možda ipak nisam.
Ovaj je razgovor prvi u nizu blogerskih intervjua koje planiram za nadolazeću godinu, a jako sam sretna ovim timingom zato što uskoro izlazi Editina kuharica! A dok ne dočekamo to izdanje kojem se jako veselim, za koji dan stiže jedna interpretacija recepta s njenog bloga, zajednička nagradna igra na Editinom i mojem Instagram profilu i upravo vam tipkam novi newsletter sa četiri recepta (pretplatite se ovdje) na koja me upravo nekako nadahnulo sve ovo dopisivanje s njom.
Pa da ne duljim dalje, evo naše virtualne ćakule – do sljedeće uživo!
Sigurna sam da na tvoj blog Kuživancija zavire svi oni koji žele nešto zdravije (a ukusno!) – u kojem si trenutku s domaće spize zaokrenula prema svom sadašnjem načinu kuhanja? Kako su izgledali ti prvi koraci?
Putovanje je počelo prije 10 – 12 godina, možda čak i prije, kada sam imala velikih problema s bakterijom E.coli. Uf, bilo je to užasno razdoblje, šest kutija antibiotika u devet mjeseci i potpuni raspad sistema. Imala sam problema i s tenom zbog čestih upala mjehura. Zapravo mi je kozmetičarka savjetovala da pripazim na prehranu i prestanem jesti šećere, mliječne proizvode i pšenicu. To je bio prvi put da sam se susrela s idejom povezanosti prehrane i zdravlja. Recimo to tako…
Jako dobro se sjećam, bilo je subotnje jutro, otišla sam do rive na kavu i računala sam nešto kupiti u gradu za doručak. Sjela sam u kafić, iza mene je bio Bobis, otišla sam nešto kupiti za jesti i shvatila da nema ništa što smijem. Vratila sam se za stol, naručila kavu bez mlijeka i šećera, gladna kao vuk! To je bio trenutak kada mi je prošla ona poznata rečenica kroz glavu koja vjerojatno svima prođe tko se nađe u sličnoj situaciji – mili Bože što ću ja jesti?!
I tako je sve počelo, a uslijedilo je puno čitanja, istraživanja i pripreme obroka. Sve izgovore sam prošla i sama. I evo me sada tu gdje jesam ツ
U zadnje vrijeme dosta čitam o navikama i metodama malih koraka u svim sferama života pa me zanima koje bi male promjene preporučila ljudima koji se nisu spremni posve odreći jela na koja su generacijama navikli? Koje će sitne promjene u izboru namirnica imali najveće učinke?
Kuhati kod kuće i jesti manje. Kad kažem kuhati kod kuće ne mislim na kupnju gotovih namirnica koje kod kuće samo podgrijete ili dovršite, već kuhanje kod kuće kako bi Englezi rekli from scratch. Pročitala sam vrlo zanimljivu tezu o prehrani koja kaže da možemo jesti apsolutno sve što želimo, ali sve moramo skuhati sami. U praksi bi to izgledalo ovako: ako ujutro želite doručkovati krafne, ispecite ih. Vrlo zanimljiva misao koja svakako može služiti kao vodilja: što bismo jeli da apsolutno sve moramo pripremiti i skuhati sami? Mislim da u tom kontekstu smoothie zvuči kao odlična ideja (haha)! Općenito jedemo previše, apsolutno svi. Osim što jedemo kad smo gladni, jedemo i kad nismo gladni, jedemo iz dosade, jedemo ispred televizije, jedemo zbog društva, jedemo kada smo nervozni, tješimo se hranom, slavimo s hranom, tugujemo s hranom… Zapravo ne postoji stanje u kojem ne jedemo, a to je loše, jako loše… Iskreno, Ana-Marija, mislim da smo potpuno zastranili i da nam ovakve navike ne čine dobro. Dapače, upravo suprotno!
Živiš u Berlinu, ali imaš čvrstu vezu s rodnim Splitom – kako bi usporedila Nijemce i Hrvate kad je u pitanju ekološka osviještenost te stavovi prema zdravlju i prehrani? Što bi jedan Nijemac mogao naučiti od Hrvata i obratno, Hrvat od Nijemca?
Tako je, živim u Berlinu, ali Berlin definitivno nije Njemačka i nije reprezentativan predstavnik Nijemaca, ali svakako mogu pričati o ljudima u Berlinu. Ovaj grad me naučio toliko toga, ali najviše da je važno živjeti svoje stavove. Nerijetko ćete čuti da se raspituju odakle su namirnice, nije im problem odvojiti vrijeme za ono što vjeruju da je ispravno, na markete većina dolazi sa svojim platnenim vrećicama i posudama. Ali možda najvažnije, ne osuđuju, ne osuđuju tuđe stavove i izbore i definitivno više djeluju.
S druge strane, kod nas sve ima bolji okus, ali apsolutno sve. Ne znam je li do mene, ali kad mi mama donese mladi kravlji sir od kolegice iz Sinja, kad ljeti uberem svekrvine rajčice i blitvu, kad mi mama napravi juhu od mola koju sam pokušala ovdje tisuću puta skuhati i svaki put je bezukusna, ništa se ne može mjeriti s tim. Trebamo više podržavati ono što je dobro, važno i što nam služi. Trebamo imati vremena za takve stvari. Treba nam biti stalo gdje smo i kakvo meso kupili. Rekla bih da od toga sve počinje i u tome su Nijemci puno bolji.
Kad smo kod Berlina, nama si jako pomogla pri pripremi našeg kratkog, ali slatkog vikend-putovanja prije godinu dana. Možeš li preporučiti nekoliko pouzdanih berlinskih gastro adresa za one koji uskoro onamo putuju?
Tim adresama nikad kraja, svaki dan, ali ne pretjerujem kad kažem svaki dan otkrijem jedno novo mjesto koje stavim na listu! Ali evo, ni jedna moja preporuka ne može proći bez najdraže mi Dalume koja servira zdravu hranu. Tu sam najčešće, mislim da bi me mogli zaposliti! Obožavam japansku kuhinju tako da su Ushido (japanski grill) i Cocolo (ramen juha) uvijek na listama. Obožam P&T dućan čaja, a u shopping centru KaDeWe imaju i brew bar. Čekaj imam još! Flat white sa zobenim mlijekom u Nano caffee, jednostavno the best! Betty’n’Caty je super za brunch, a odmah u Kollwitzstrasse svaki četvrtak ima mali organski market uglavnom lišen turista gdje možete pojesti organsku pizzu, raviole ili kobacisu i kiseli kupus. Volim ovaj market, jako!
Posao, djeca, obveze u kući i izvan nje – svi imamo puno posla, a vremena uvijek nedostaje barem još jedan sat i onda se dogodi da ljudi posežu za namirnicama koje i nisu baš najbolji prijatelji našeg zdravlja. Kako preduhitriti taj manjak vremena? Koja su brza, zdrava i jednostavna rješenja?
Ana-Marija, sad već imam osjećaj da smo kod tebe u Pantarulu i da nam nedostaje sati za sve ispričati što bismo htjele ツ Ovo je tema oko koje sam užasno strastvena. I sama koristim riječi kao što su brzo i jednostavno jer budimo iskreni, to je ono što publika najviše voli. Ali ne volim ih i zapravo sve manje vjerujem u njih. U jednostavno da, ali brzinu… Kud se nama to žuri? Mi stalno negdje žurimo. Ali istina je da sve što vrijedi i što je važno – traje! Sve u što smo uložili vrijeme – traje! Stoga umjesto da uporno pokušavamo tražiti brza rješenja, vjerujem da je ključ u pronalasku vremena za ono što je važno. Voljela bih da se u tom smjeru krećemo i da u tom smjeru razmišljamo. Ne mora sve biti savršeno, ali moramo se truditi. Sve onda ima ljepši okus, ne samo jelo već i naša svakodnevica. I znaš što, ne moramo uvijek sve stići, ne moramo uvijek biti dostupni, odgovoriti na svaki poziv ili poruku, ali moramo biti dostupni sami sebi i svemu onome što je važno za naše psihičko i fizičko zdravlje. Hrana to definitivno jest. Uostalom cijeli proces je meditativan, pokazuje nam moć jednog sasvim običnog trenutka. Za to se zalažem i želim biti glasnija po tom pitanju. Ako smijem nadodati, otkrila sam Youtube kanal jedne Kineskinje koja se preselila na selo i snima videe kako kuha. Zove se Lizigi. Ovakav život je za većinu nas nezamisliv, ali je odličan podsjetnik na to koliko smo daleko od izvora.
Upravo si upisala tečaj za plant-based chefa. Kako si se odlučila na taj korak?
Dugo mi se to motalo po glavi, sigurno dvije godine. Došla sam u fazu da mi treba više strukture i da sve što sam naučila pospremim u ispravne ladice kako bi znala gdje, kada, kako i što upotrijebiti. Strastvena sam prema povrću tako da je plant-based program bio logičan izbor. I drago mi je da sam se upustila u ovu avanturu ツ
Kako protječu prvi dani i jesi li naučila poneku novu sitnicu koja je primjenjiva i za kuhanje kod kuće?
Još uvijek sam na nekim činjenicama, organizaciji namirnica, čitanju sastojaka na proizvodima itd. Ali budi bez brige, dijelim sve što naučim ツ
Koja ti je najdraža namirnica? Zašto?
Ajme meni sir ツ Iako ne jedem ga često, uglavnom ga nemam kod kuće i važno mi je gdje ga kupujem. Ali ne znam jelo koje feta dobrog sira ne može poboljšati!
Što ni u snu ne bi više stavila u usta?
Ni jedan junk food, to je kao amen. Pri tome mislim na lance kao što su McDonald’s ili KFC. Osim toga, ne jedem prerađene mesne proizvode kao što su kupovne salame i paštete, ne pijem mlijeko i ne jedem kokoš. Ali ovoj temi bih mogla roman napisati.
Kruh je kod tebe rijetko na jelovniku. Veselim se tvojoj novoj verziji čuda od kruha, a u međuvremenu me zanima (s obzirom na to da poznajem hrpu ljudi kojima je kruh poput droge!) – čime ga zamijeniti ili barem kako smanjiti količinu koju konzumiramo?
Nije da kruh ne volim, volim ga, dapače, ali bijeli kruh iz pekarnica i njemu slični proizvodi su nutritivno potpuno prazni i u tom smislu ne služe ničemu osim debljanju. Osim što jedemo, nazovimo ih “krivim” kruhovima, pogrešno ih jedemo, s pogrešnim namirnicama.
Uvijek kažem, edukacija čini čuda. Znaš li koliko sam puta čula – ne želim znati! Tako da rekla bih da od edukacije treba krenuti. Možda se čini kao najteži put, ali nije, jer razumijevanjem možemo daleko dogurati. Duboko u to vjerujem. Drago mi je da se pojavio val novih pekarnica koje peku proizvode s prirodnim kvascem, ali svejedno nisam za to da se jedan proizvod zamijeni drugim, a količina koju jedemo ostane ista. Ako želite, kruh jesti treba jesti umjereno i svakako kvalitetan proizvod.
Postoji bezbroj recepata za kruh bez bijelog brašna i kvasca, ali opet se vraćamo na prioritete i vrijeme. Danas zaista nema informacije koju ne možete pronaći – ako želite naravno! Zato prvo edukacija, zatim u kuhinju zasukati rukave ツ
Koji te strani blogovi i autori inspiriraju i privlače?
Ima ih dosta, ali u zadnje vrijeme sam više virila u kuharice nego u profile. Evo da ne budu svi iz svijeta kuhanja super mi je Lauren Singer @trashisfortossers koja pokazuje kako izgleda zero waste život. Jako volim Dariu Alizadeh @dariadaria koja je strastvena veganka. Iako nisam ni veganka ni vegetarijanka, volim ljude koji strastveno žive svoja uvjerenja jer me tjeraju da pomičem vlastite granice. I jedna i druga su odlične u tome! Athenu Calderone @eyeswoon volim zbog njene estetike općenito, ali i načina na koji kuha. @goop obožavam i imaju odlične recepte, kod @food52 redovito svraćam vidjeti ima li šta novoga od kuhinjskih accessoriesa i otkrila sam novi “concious cafe” u Hamburgu, Aendre, koji me inspirira i namjeravam ga uskoro posjetiti!
U posljednje vrijeme sve je popularnije tjedno planiranje jelovnika i o njemu pišu mnogi domaći i strani blogeri. Radiš li dugoročniji plan prema kojem kuhaš ili se više vodiš inspiracijom (kuhanje za kuharicu iz ovoga izuzimam – tu se kuha strogo po planu i programu!)
Vrlo rijetko! Kako ja ovu svoju priču živim od 0 do 24 stalno sam po marketima i dućanima, svaki dan! Ponekad smislim 2-3 ručka unaprijed, ali ne mogu se sjetiti kad sam to zadnji put napravila.
Tvoja predivna kuhinja baš je onako da staneš i uzdahneš. Osim što je silno fotogenična, vjerujem da si jako pazila na to da bude praktična. Čime si najzadovoljnija, tj. što bi ljudima preporučila prilikom uređenja? Ima li nešto što bi sada napravila drugačije?
Kuhinja je jedina 100% dovršena prostorija u stanu – i jedina s kojom sam 100% zadovoljna ツ Znam da na fotografijama izgleda veća, ali je zapravo jako mala tako da sam inzistirala da viseći elementi budu do plafona što nije nimalo praktično jer su stropovi visoki 3 m tako da se nerijetko penjem po radnoj plohi da bih nešto uzela ili spremila. Ali nije mi žao što je tako! Najzadovoljnija sam upravo vratnicama od kovanog željeza koje su bile pravi pothvat za izradu i radnom plohom od kvarca. Ne mogu je dovoljno nahvaliti. Nikako mi nije sjela indukcija koju imam po prvi put, nikada je više ne bih uzela. Pobornik sam plina, ali to nije bilo moguće izvesti. Potajno planiram otok zamijeniti kuhinjskim elementima u koje ću ugurati bocu plina. Nadam se da mi ovo muž ne čita ツ
Želim zamijeniti stol, s njim od početka nisam bila zadovoljna iako je rađen po mojim željama. To mi je ipak prvo na listi za zamjenu.
Osim kuhinje, i ostatak stana je baš kao iz žurnala. Što te inspirira pri uređenju? Koje sitnice za tebe čine dom?
Znaš što… mislim da estetika u stanu uopće ne odgovara mojoj estetici za koju bi rekla da je poprilično jednostavna. Ali kod domova volim šušur, uspomene, razbacane knjige i časopise, osjećaj da se tu kuha i živi, ne volim da je sterilno i volim da je jako cosy.
Osim namirnica koje unosiš prehranom, paziš li na to i da sastojci u kozmetici koju koristiš budu prirodni? Postoji li neki kozmetički brend kojemu baš vjeruješ?
Trudim se, neopisivo se trudim, ali teško mi je pronaći kozmetiku koja mi uopće odgovara, a kamoli da je clean i organska. Odrasla sam na Dr. Hauschka proizvodima i imaju divnu osnovnu njegu, cijeli koncept je u skladu s prirodom. I dan danas njihov tonik za lice mi je jedan od najboljih proizvoda koje sam koristila. Trenutno sam obožavateljica Skintegre. Nisu organska kozmetika, ali nemaju nikakvih nepotrebnih dodataka u sebi. I funkcionira! Od dekorativne kozmetike volim Kosas, RMS beauty i Kjaer Weis proizvode.
I najbolje za kraj – kuharica. Još sam prije godinu-dvije na tvom blogu pročitala da ti je vlastita kuharica najveća želja i pomislila: “E, tu bih kuharicu rado imala u rukama.” I evo još malo, imat ćeš je u rukama i ti pa onda i ostatak svijeta! Pripremala si je baš temeljito, dugo i studiozno, pa znam da na ovo pitanje nije lako odgovoriti, ali ukratko nam predstavi svoje izdanje.
U pravu si, ovo mi je zaista teško odgovoriti jer proces je bio dug, prepun izmiješanih emocija i jako sam subjektivna. Mislim da je kuharica, bar ovo prvo izdanje, dosta osobna i prožeta osjećajem da mi se ostvarila velika želja. Osim recepata, najviše bih htjela prenijeti upravo ovo o čemu smo prethodno pričale, voljela bih da čitatelji dožive moć jednog sasvim običnog trenutka kojeg mogu proživjeti uz pripremu doručka. Prvo izdanje se odnosi na doručak i brunch, ima 40-ak recepata i držim fige da ugleda svjetlo dana nakon Uskrsa. Veselim se! Imam dobar osjećaj i mislim da je ovo početak jedne nove priče za mene.
Proces izrade kuharice vrlo je složen, u kojem dijelu najviše uživaš?
Ja i dalje naviše uživam u kuhanju. Za pisanje moram biti raspoložena, a prema fotografiji sam dosta kritična pa me često optereti.
Kada će kuharica Kuživancija biti u prodaji i hoće li je biti u knjižarama ili samo online?
Bit će dostupna u svim knjižarama i na harfa.hr webshopu. Dostavljat ćemo u Srbiju i Bosnu, a i u ostale zemlje po potrebi.
Kada možemo očekivati sljedeće nastavke (#jupiiii)?
Sljedeći nastavak bit će posvećen zdravijim slasticama, izlazi u studenom, a ja s pripremom krećem već za mjesec dana.