Deset godina bloga i brownie-cheesecake torta

[Sinoćnji telefonski razgovor s mamom]

Ja: … jer je sutra točno deset godina otkad pišem blog.

Mama: Ma daaaj, već deset godina?

Brat (u pozadini, mrtav ozbiljan): Samo deset?

Pa sad, ovisi kako gledamo, ali danas je već (ili tek) deset godina da se družimo i u mom svijetu to je definitivno razlog za tortu. Pale su mi na pamet razne kombinacije, ali s obzirom na veliku okruglu obljetnicu, htjela sam nešto za općenarodno veselje, a koji god vam bio desertni profil, vrjerujem da će vam se barem jedan sloj ovog kolača svidjeti.

Zapravo, nema tu ništa novo – iskombinirala sam dorađeni recept za brownies sa starim receptom za cheesecake i iz estetskih razloga sve prekrila pozamašnom hrpom bobičastog voća (progone me prizori bobica s nedavnog putovanja iz Finske – btw, bi li vas zanimao neki foto post o tome? Javite). I onda sam si priuštila sat vremena onoga što u vijeloj ovoj priči s blogom najviše volim – fotografiranja. Ne stignem se fotografijom baviti koliko bih htjela, a imam milijun ideja i želja, no nadam se da će se s vremenom raspored malo drukčije posložiti.

A kako glasi rekapitulacija stanja nakon deset godina? Šaroliko.

Trenutačno blog baš i nije u bajnom stanju. Dok sam se lani bavila puno važnijim životnim i zdravstvenim pitanjima, neki su mi hakeri provalili na blog i začinili ga linkovima na webshop u kojem se prodaju proizvodi srodni Viagri i usput su sva hrvatska slova s dijakritičkim znakovima najednom postala upitnici. Krasno. Onda mi je moja draga Lukre (FER-ovka i pol) pomogla da to počistimo, međutim iako se na blogu više ne nude sredstva za potenciju (sorry ako ste se ponadali), upitnici su i dalje tu i nema druge nego ih riješiti jedan po jedan. Poslije toga je Photobucket također promijenio uvjete korištenja svoje plaćene usluge (bez najave), višestruko podigao cijenu i dobro me iznervirao i usosio što se tiče fotki (da, znam da sam ih odmah trebala sama hostati). Mislim da bi se sve to zajedno moglo lako opisati jednom riječju: rasulo.

No odlučila sam situaciju promatrati iz pozitivnog kuta – proći ću sve tekstove i usput prepraviti eventualne tipfelere, a fotografije će konačno dobiti svoj pravi internetski dom. Kad sve to riješim, u planu je i redizajn, ovog sam se izgleda već pomalo zasitila. Sve u svemu, blog bi trebao malo živnuti.

A osim toga, nedavno je dobio i mlađeg brata na engleskom. Na anamarijabujic.com sadržaj je nešto drukčiji: Dubrovnik, Dalmacija, Hrvatska. Veseli me novi početak, s vremenom ipak treba malo promjene.

Kad je krenula priča s Da mi je nešto slatko… blogovi su u našem podneblju bili nepoznanica, a pisala ih je tek šačica velikih zaljubljenika u hranu i kuhanje. Do te je mjere to išlo da često ljudima nisam ni govorila o svom hobiju, a katkada, kad bih nekome i rekla, znala sam za odgovor dobiti nešto tipa: ‘Blog? A što je to?’ S vremenom se situacija promijenila, sada blogova o hrani ima na svakom koraku i, iskreno, za mnoge od njih i ne znam. Ne zato što ne bih htjela ili što me ne zanima, nego jednostavno zato što ne stignem.

Osim toga, 2007., kad sam počela, bila sam studentica, što znači da je bilo puno više slobodnog vremena nego sad. Bilo je čak perioda kad sam nešto objavljivala svaki dan. S.v.a.k.i.d.a.n. Uh. Danas mi je s obitelji, restoranom, prijevodima i instrukcijama to nezamislivo. No, mislim da se u ovom slučaju kvantiteta nadomješta kvalitetom. Nakon toliko godina pisanja, nisam više sretna s bilo kakvom fotkom i bilo kako sklepanim tekstom, a nakon toliko godina interesa za hranu, ne oduševljava me baš više ni svaki recept na koji naiđem. Ukratko – ostarjela sam ツ.

I što sad? Za početak ništa radikalno. Prvo će Da mi je nešto slatko… dobiti prijeko potrebni remont, a nakon toga je plan nastaviti objavljivati novi materijal jedan do dva puta mjesečno. Nadam se da će se u međuvremenu malo zakotrljati i engleski blog. Ako vas zanima što se ondje događa, novi sadržaj možete pratiti na Instagramu i Facebooku, a najsigurnija je varijanta pretplata na newsletter. Za novosti iz restorana, pratite Pantarul.

I tako… Imam još barem deset ideja usko vezanih za oba bloga, ali prvo skoči pa reci hop.

A vama čestitam ako ste došli do kraja ovog teksta dugačkog kao… deset godina. Nadam se da nam je ovo tek prvo desetljeće.

Što se tortice tiče, procedura je sljedeća:

SASTOJCI ZA KALUP PROMJERA 24 CM

Za brownie dio:

• 150 g čokolade
• 90 g maslaca
• 90 g smeđeg šećera
• prstohvat soli
• 1 burbon vanilin šećer
• 1 jaje + 1 žumanjak
• 70 g brašna

Za cheesecake dio

• 600 g sira (npr. ABC sir)
• 100 g šećera
• 1 burbon vanilin šećer
• 2 jaja

Za dekoraciju:

• 300 g zamrznutog šumskog voća
• šećer po želji

UPUTE:

1. Prvo pripremite kalup – obložite donji dio papirom za pečenje, a strane namažite maslacem pa sve malo pospite brašnom i lupkanjem otresite višak.
2. Pećnicu ugrijte na 170°C.
3. Na pari rastopite čokoladu, maslac, šećer, šećer vaniliju i malo soli. Kad se smjesa prohladi, dodajte brašno, jaja i žumanjak. Miješajte tek toliko dok se smjesa ne poveže.
4. Izlijte pripremljenu smjesu u kalup i pecite 25 min dok se ne uhvati korica po vrhu.
5. Netom prije nego što će brownie biti spreman, pripremite cheesecake dio (gotova smjesa ne smije predugo čekati prije nego što je stavite u pećnicu). Mikserom tucite sir, šećer i vanilin šećer. Kad ste dobili jednoličnu smjesu, dodajte i jedno po jedno jaje.
6. Izvadite kalup s brownie smjesom iz pećnice i preko nje prelijte mješavinu za sloj od sira.
7. Vratite u pećnicu i pecite još 30-35 min.
8. Ostavite tortu da se prohladi u pećnici s otvorenim vratima, a kad se kalup posve ohladi prekrijte ga  prozirnom folijom pa sve  stavite na nekoliko sati u hladnjak (zajedno s kalupom).
9. Prije posluživanja, prebacite tortu na tanjur i pripremite šumsko voće. Možete ga ostaviti sirovog i samo posuti šećerom ili ga možete ukuhati s 50-ak g šećera tako da dobijete sirup s komadima voća.
10. Voće pospite po vrhu torte.