Slatko od bresaka – Atena 4/4

Jasno vam je koliko ovaj tekst zapravo kasni kad je u ovom trenutku skoro pa bliža sljede?a sezona bresaka nego što je ova koja je prošla. Ali neka, godina dana brzo pro?e, govorio je neki moj stari dundo kojeg nikad nisam upoznala, a kojeg cijela obitelj zdušno citira u situacijama sli?nima ovoj.

Prije nego što se bacimo na druge teme i druge kutke kugle zemaljske, red je da zapakiramo i gr?ku avanturu. Zadnji dan putovanja uvijek je neka mješavina iš?ekivanja, veselja i blage sjete. Kad su prije prošla ?etiri dana?

Vjerovali ili ne (a mnogima koji me poznaju to ?e biti teško za povjerovati) – moj je zadnji dan u Ateni zapo?eo posjetom Olympiakosovom stadionu. Sjeli smo na metro i vozili se jedno pola sata dok nismo stigli u južni dio grada koji se nalazi na samoj obali. Oko stadiona, sve se crveni. Naravno, poljubili smo vrata jer nismo provjerili kad se može u?i, ali bilo je zanimljivo osjetiti totalnu promjenu u gradskoj klimi. Sli?no je i kad se približite Maksimiru.

Kad smo se ve? zatekli u Pireju, produžili smo i do Mikrolimana (ime doslovce zna?i “mala luka”). Prepuno restorana, taverna i kafi?a, ali za mene ne baš previše upe?atljivo. Déjà vu. Najzanimljiviji mi je dio bio trenutak kad sam ugledala neku reinkarnaciju svoje mame. Otkud ti tu? samo što nisam izvalila i na glas. Na vrijeme sam se zaustavila. Sve u svemu, zgodna šetnjica, ali preživjeli bismo i bez nje.

Vrijeme je bilo da se nešto i pojede. Ha. Vratili smo se u Atenu i potražili mjesto koje nam je preporu?io konobar iz restoran?i?a u kojem smo bili prvu ve?er. Lanac pe?enjara restoran?i?a kojih ima po cijeloj Ateni (a mislim i šire) zove se Ladokolla i tamo stvarno morate – ali baš ono morate – po?i. Ne toliko zbog gastro doživljaja (mada je meso odli?no), koliko zbog što bi susjedi rekli, meraka.

Najbolje ?e biti da kao i mi sjednete u prvi taksi koji nai?e (cijene su kao u Zagrebu) i da se prepustite voza?u. Ovaj naš bio je prili?no namrgo?en sve do trenutka dok ga nisam pitala koji to vrag prevr?e po rukama (izbor rije?i bio je ipak nešto finiji). Svugdje po Ateni – na ulici, u metrou, u restoranima pa ?ak evo i u taksiju za vrijeme vožnje vi?ala sam ljude koji po rukama vrte nešto nalik maloj krunici. Objasio mi je da to nema nikakvo religijsko zna?enje nego da ljudi tim lan?i?em zapravo krate vrijeme. Sude?i po koli?ini vi?enih “krunica” – nervozan neki narod.

No vratimo se Ladokolli. U par rije?i: nas dvoje i stotinu Grka. Bila je nedjelja, svi su se sjatili na ru?ak, muzika je bila nekakva gr?ka cajka. Na upit za jelovnikom na engleskom samo što nije nastala panika. Stavili su nam papirnati stolnjak, donijeli vino u nekom mini bakrenom vr?u za koji sam ih poslije preklinjala da mi ga prodaju, ali nije bilo šanse i ostavili nas da kontempliramo što da jedemo. Oko nas gr?ko gorje – ali ne mislim pritom na krš i planine, nego na omanja brda hrane i salate koja su se nalazila na tanjurima gladnih nam susjeda za stolovima. Odlu?ili smo ipak presko?iti testise neke životinje koji su na meniju figurirali popra?eni smajli?em i napomenom da za objašnjenje pitamo na šanku i bacili smo se na janjetinu radi koje smo i došli. Ni salata sa “nice sauce” u tome nas nije poljuljala.

 

 

Tanjura nema, samo papir. Ali nije nam tanjur ni trebao. Kad malo bolje razmislim, uop?e se ne bi uklapao u cijelu tu pri?u. Janjetinu i jest najsla?e jesti rukama. Prionuli smo na posao i odradili taj heraklovski zadatak. Platili smo cijelo zadovoljstvo za nas dvoje neka 24 eura i jedva dišu?i otišli nazad u centar.

Na Monastirakiju (jednom od središnjih i turisti?kih dijelova grada) potražili smo slavnog postolara-pjesnika, zaklju?ili da je rije? o vrhunskoj navlakuši za turiste (što se dalo fino razabrati po broju Amerikanki koje su ?ekale na red kao djeca na cijelpljenje) i produžili dalje. Šetnju smo zaokružili zale?enim gr?kim jogurtom sa svakakvim dodacima i preljevima. Šlag na kraju.

 

A poviše šlaga nekad do?e i ona jedna crvena trešnja. Upravo je to bio naš odlazak metroom do aerodroma. Kako smo i više nego savjesno kupovali dnevne karte za metro i pritom niti u jednom momentu nismo naišli na kontrolora, oboma nam je palo na pamet da možda malo švercanja do aerodroma i ne bi bilo strašno. Kontemplirali smo o tome (o?ito istodobno) u tišini vuku?i kofere. VIP je prvi progovorio, a ja baš i nisam bila sigurna što da mu kažem.

‘Ma znaš što, pitat ?u ja nekoga koliko su tu ?este kontrole nedjeljom.’

‘OK, ja te ?ekam ovdje.’

Par minuta poslije gromki smijeh. ?ak ni usred atenskog metroa nema sumnje: VIP. ‘Do?i ‘amo!’ Eto mene i kofera kad tamo imam što i vidjeti. VIP i tri kontrolora. Pa što je bilo? A eto, ja sam pitao ima li se smisla švercati, pa me ovaj nije razumio, pa sam mu ja išao objasniti na što mislim.

‘You know, the control…’

‘And what do you think; who am I?’

Pogled na torbicu oko struka bio je dovoljan. Kontrolor, naravno. Pravili smo se neuki i naivni kao Vidoševi? pred novinarima, kupili smo kartu i umiru?i od smijeha stigli na aerodrom.

Okus Gr?ke prizivala sam poslije raznim kombinacijama (1,2,3), a dok je bilo bresaka radila sam i slatko. Grci rade slatko od svega mogu?ega – dunje, višnje, breskve itd. i miješaju ga s jogurtom. To je jedina vrsta vo?nog jogurta koja mi se zaista i svi?a (mada po okusu može pro?i i onaj ultrakemijski Dukatos s bademom i pistacijom). Osim toga, slatko se pojavljuje i na jelovnicima u restoranima, a možete ga kupiti i u slasti?arnama koje prodaju zamrznuti jogurt.

S obzirom na to da breskve sad nisu u sezoni, nešto sli?no možete pokušati s  dunjama. A onda kupite jedan gr?ki jogurt, i poslužite ga sa žli?icom do dvije slatkog. U prijevodu – imate spreman desert kad god poželite.

  • 630 g še?era
  • 250 ml vode
  • 2 vanilin še?era
  • 650 g bresaka narezanih na osmine
  • 250 ml vode
  • 1 žlica limunova soka
  1. U lonac stavite še?er, vanilin še?er i vodu pa pustite da se še?er otopi i da provri. Potom dodajte breskve.
  2. Na srednje jakoj do slaboj vatri pustite sa se breskve kuhaju u sirupu dok breskve ne omekšaju, a dok se še?er i voda ne pretvore u gusti sirup. To ?e trajati otprilike 40 min.
  3. Maknite slatko s vatre i dodajte mu žlicu še?era.

Napomena: Ako ?ete ga iskoristiti u narednih 10-ak dana, spremite ga i držite u hladnjaku. Ako ga namjeravate ?uvati dulje, pobrinite se da su vam staklenke propisno sterilizirane. Ako ga budete ?uvali dulje, a on se u me?uvremenu stvrdne i kristalizira, to nije razlog za op?u histeriju. Samo mu dodajte još malo vode i ponovno ga prokuhajte.

0 Comments

  1. Tamara

    Od srca i do suza sam se nasmijala pitanju upućenom kontrolorima :))) I desertić izgleda mljac!

  2. Divan blog! Isprobala sam nekoliko recepata i s nestrpljenjem išćekujem nove:)

Leave a Comment