Rolat s mermeladom + giveaway dizajnerice Ane Tevšić

Babe su zakon. I pritom ne mislim na nego na babe, bake, none. Vozila sam se prekju?er u tramvaju i iza mene se odvijao sljede?i razgovor:

A: Postat ?u tetkaaaaa!

B: (nerazumljivo mrmljanje)

A: A ti si ve? baba!

B: Ne baba, nego baka. Baba je ružno.

A: (opet nerazumljvo mrmljanje)

Meni baba nije ružno. Op?enito vjerujem da rije?i same po sebi nisu ni lijepe ni ružne (neke su možda malo zvu?nije), nego njihova ljepota ovisi o zna?enju koje im pridajemo. Naravno da ?e vam rije? baba biti ružna ako je samo ?ujete u kontekstu „Babo jedna [ovakva ili onakva, ne?emo sad ovdje prosta?iti]“.

Ali ako vam rije? baba cijeli život zna?i nekoga tko vas je ?uvao, pazio, mislio na vas, kuhao vam ru?ak da na vrijeme stignete u školu, šio vam vjen?anice za barbike i haljinice kakve nitko u razredu nije imao, u?io vas što je dobro, a što nije, uvijek vas stavljao na prvo mjesto, pomagao vam u svemu što vam treba, krpio poderane traperice po pet puta, šio haljinu za matrualnu zabavu dok i zadnji ušitak nije bio savršeno namješten (što s uskom haljinom od klizavog pliša dobokog proreza na le?ima nije nimalo jednostavna stvar), uvijek krijum?ario džeparac za studentske dane i želio vam sve najbolje, onda ta rije? u vama budi neke sasvim druge emocije.

Moja baba nije obi?na baba. Tko god je poznaje, zna da baba Ina ima energije za tri (mla?e) žene, da tr?i, kuha, šije, radi, nosi visoke pete i torbice iz H&M-a. Njezinim praskama (breskvama) nema premca, kao oko sokolovo kruži dubrova?kom placom i zna što se na kojem banku nudi. Ima strašno oko za detalje i ne daj ti Bože da ti slika na zidu stoji 2 mm nakoso. A ima srce od zlata.

 

A, po svemu sude?i, još je jedna nona bila pravi dobri duh ku?e. Kaže meni Ana:

„Moja nona Foška je davno preminula, ali moja prva i jedina sje?anja na nju su ti da cijela ku?a miriši po njezinim njokima..i da kad je radila, da je cijela kuhinja bila u brašnu i tijestu i da je uvijek govorila nešto tipa “Koliko truda ide u ovo, a sve pojedemo za 2 min”. To, i da smo nas dvije u pauzama jele pomidore kao jabuke i ?ekale da se tijesto pripremi. Recimo, ja to i dan danas radim. Nonina borša je baš ljubav prema obitelji i onoj toplini koju osjetiš kad si doma..“

Sigurno se pitate koja sad Ana i koja Nonina borša?

Ana = Ana Tevši?

© Ana Tevši?

 

Nonina borša = jedno od meni najdražih dizajnerskih rješenja ikad

 

© Ana Tevši?

Za Anu sam prvi put ?ula prije pola godine, kad je izašao boži?ni broj Dobre hrane. Tad sam bila goš?a urednica, a na prvim stranicama ?asopisa bio je ?lanak o mladoj i lijepoj hrvatskoj dizajnerici koja je recepte svoje bake Foške laserski ugravirala na valjke za tijesto, kuha?e i kuhinjske daske pa sve to stavila u jednu lijepu platnenu vre?icu ili, kako bi Ana rekla, boršu. Ne mogu vam opisati koliko mi se ta ideja svidjela. Što se mene ti?e, zamisao je genijalna i da se mene pita, svi bi mi obiteljske recepte trebali ugravirati ako ne ve? laserski u kuhinjske daske, a onda bar u pam?enje ili u kuharice.

 

© Ana Tevši?

Ja sam puno svojih obiteljskih ovdje ve? podijelila s vama, ali došao je red na još jedan babin recept – rolat. To vam je pravi recept za moju babu Brzog Gonzalesa koja rolat ?esto zna smotati i poslije „obi?nog“ objeda. ?etiri sastojka, pet minuta, šest nahranjenih usta.

A ima i Ana nešto za vas (hvala, Ana : ) ). Sve se vidi na slici ispod:

1.žlica s receptom za fritule
2.borša s krpom i trakom za kosu (lila satenske trake)
3.borša s dvije krpe sa satenskim trakicama (roza trake)

 

© Ana Tevši?

 

Ako vam je srce zatitralo na spomen neke od ovih stvar?ica,

DO NEDJELJE 13.05.2012. u 23.00 h, trebate:

  1. u komentarima (isklju?ivo preko FB forme!) s ostatkom svijeta podijeliti nešto po ?emu je vaša baba posebna, neki kratki recept ili zrno mudrosti
  2. lajkati Aninu FB stranicu
  3. pri?ekati ponedjeljak ujutro da saznate koje je troje sretnika dobilo neki poklon?i? od Ane. Imena ?u objaviti na FB stranici bloga.

 

A evo i malo detaljniji recept za rolat.

 

 

  • 6 jaja
  • 12 dkg še?era
  • 12 dkg glatkog brašna
  • mermelada za premazivanje (ja sam stavila Podravkinu od šipka)
  • kristal še?er za posipanje

 

  1. Ugrijte pe?nicu na 180°C i veliki lim za pe?enje obložite papirom za pe?enje. Papir o-ba-vez-no još malo premažite maslacem.
  2. Odvojite bjelanjke od žutanjaka pa bjelanjke istucite mikserom u ?vrst svijeg. U dva navrata, i dalje miksaju?i, dodajte še?er, a zatim i jedan po jedan žutanjak.
  3. Na kraju rukom lagano umiješajte brašno pa smjesu izlijte na papir za pe?enje i poravnajte je u oblik pravokutnika.
  4. Pecite 15-20 min.
  5. Dok se rolat pe?e, jednu kuhinjsku krpu pospite kristal še?erom i pripremite mermeladu (ako treba, ugrijte je ili promiješajte malo tako da se lakše maže).
  6. Pe?eni rolat stavite na krpu posutu še?erom i dok je još vru?, namažite mermeladom i pažljivo zarolajte u štrucu.

 

 

Verzija za ispis

 

0 Comments

  1. Krasna rolada, zbog pekmeza me i podsjeća na moju baku. Kako god da ih zovemo, bake svi volimo jako, jako. Ja bez nje ne mogu ni zamisliti svoje djetinjstvo jer je svaki trenutak vezan uz nju. A i sadašnjost mi je bez obje moje bake potpuno nestvarna.
    Sviđa mi se šećer na roladi, volim takve romantične dekoracije 🙂

  2. predivan post! moja baka je umrla ali ja je se često setim i spominjem. jednog dana, ako budem imala ćerku, nosiće prabakino ime:)
    a za anu sam saznala baš jutros preko tvoje fb stranice i mnooogo mi se sviđa šta radi!

  3. Posebna je po tome što je u vrijeme rata i sveopće krize sama odgojila sedmero djece i usadila im trajne vrijednosti poput poštivanja, pomaganja i ljubavi. Iako je više nema, još uvijek je se često sjetim i žao mi je što nisam provodila više vremena s njome. Jer, vrijeme je dragocjeno i nepovratno, ono je prolazno i ne briše lijepe uspomene moga djetinstva već ih čini snažnijima iz dana u dan.

  4. suze idu niz lice.
    one lipe..ne tužne. 🙂

    Ni meni baba nije ružno. Nikako…
    Imala sam samo jednu babu. Onu koja je u traveši za mene uvijek imala komad kruha jer sam kao dijete non stop kruh žvakala 🙂
    Ne mogu doći k njoj, a da ona isti moment ne vadi ono što joj je ostalo od ručka – a ja to uvijek spremno prihvatim jer baba tako dobro kuha 🙂
    Njena blitva je najbolja na svijetu, njene debele palačinke posute cukrom, ”ratnici” koji se tope u ustima, pohane šnicle i mali raspadnuti frigani kumpirići koji su hrskavi i slatki….
    ajme 🙂
    Baba je ta koja bi mi ujutro spremila bijelu kavu, pored pijata sa pecivom ostavila malo maslaca i čekala da to pojedem da možemo na kupanje 🙂

    Težak je život imala, i još uvik joj je težak… 🙁
    ali ima onaj sjaj u očima, bore smijalice duboko urezane pored očiju unatoč svoj patnji i tugi…i dalje ima svašta u traveši, i svaki put kad joj dođem pakira boršicu da ju odnesem doma. Jedna čokolada, malo mrkve, jogurt – dva, maslac, nekoliko naranči, par jabuka i kivija… domaće blitve, armelina i amula.

    baba je baba.
    I jedina je 🙂

    Prvi put čujem za Anine stvarčice ali ovo je genijalno. svaka joj čast na ideji i realizaciji…

    A rolat..izgleda fantastično! Jednostavno, a opet bogato..slatko i domaće.

    Prekrasan post.

  5. suze idu niz lice.
    one lipe..ne tužne. 🙂

    Ni meni baba nije ružno. Nikako…

    Imala sam samo jednu babu. Onu koja je u traveši za mene uvijek imala komad kruha jer sam kao dijete non stop kruh žvakala 🙂
    Ne mogu doći k njoj, a da ona isti moment ne vadi ono što joj je ostalo od ručka – a ja to uvijek spremno prihvatim jer baba tako dobro kuha 🙂
    Njena blitva je najbolja na svijetu, njene debele palačinke posute cukrom, ”ratnici” koji se tope u ustima, pohane šnicle i mali raspadnuti frigani kumpirići koji su hrskavi i slatki…njena riblja juha zaslužuje mjesto na jelovniku prvoklasnog restorana. Moram ju pitati za recept… 🙂

    ajme 🙂
    Baba je ta koja bi mi ujutro spremila bijelu kavu, pored pijata sa pecivom ostavila malo maslaca i čekala da to pojedem da možemo na kupanje 🙂

    Težak je život imala, i još uvik joj je težak… 🙁
    ali ima onaj sjaj u očima, bore smijalice duboko urezane pored očiju unatoč svoj patnji i tugi…i dalje ima svašta u traveši, i svaki put kad joj dođem pakira boršicu da ju odnesem doma. Jedna čokolada, malo mrkve, jogurt – dva, maslac, nekoliko naranči, par jabuka i kivija… domaće blitve, armelina i amula.

    baba je baba.
    I jedina je 🙂

    Prvi put čujem za Anine stvarčice ali ovo je genijalno. svaka joj čast na ideji i realizaciji…

    A rolat..izgleda fantastično! Jednostavno, a opet bogato..slatko i domaće.

    Prekrasan post Ana – Marija.

  6. Ovo mi je jedan od najdražih tvojih postova, ako ne i najdraži. Oduševljena sam bila i ja Aninom idejom čim sam je vidjela u Dobroj hrani. i svaka čast na vašoj suradnji, pun pogodak! I ja imam puno toga lijepoga reć za svoju 80-godišnju nonu, ali valjda čekam pravi trenutak i inpiraciju da jo posvetim jedan od postova, svašta sam naučila od nje kuhati.. i puno malih tajni koje zlata vrijede.. evo baš planiramo jedan od ovih dana zajedno peć kruh po 2. put. 🙂
    Rolatom sam oduševljena, sad bih ga išla raditi sa mojom omiljenom marmeladom od aronije, ali nemam jaja 😀
    oh, da ne zaboravim, divim se fotkama, tako jednostavne a taako efektne, pričaju cijelu priču! 🙂

  7. Nonin brudet od palamide sa palentom, jedan jedini, za 2 osobe:
    2 odreska palamide uvaljamo u brašno, zagrijemo maslinovo ulje, zapečemo dobro odreske palamide s obje strane, izvadimo iz ulja i stavimo sa strane na tanjur.
    Na tom istom ulju pirjamo 1 mali luk i 2-3 češnja češnjaka na sitno, malo nasjeckanog peršina i zatim dodamo 1 dl pelata ili malo konšerve, par žlica bijelog vina i malo vode, da dobijemo umak. Dodajemo popečene odreske palamide i sve zajedno kuhamo na laganoj vatri oko 10-ak minuta dok odresci nisu gotovi. Poslužimo sa običnom palentom ili palentom krumpiricom! 🙂

  8. Moja baka radi najbolje kiflice na svijetu! Uvijek u svojoj kuhinji ima neki slatki zalogajčić kojeg sama priprema (iako ima 77 godina!!), a najdraži su mi njeni kolači s makom i orasima!! ♥
    41 seconds ago · Like

  9. Ursa Major

    ma genijalna kombinacija cure!!

  10. Ira

    Uvijek ću baku s tatine strane pamtiti po predivnim čupavcima i oblatnama koje je pravila svaki kada bismo došli u podjet. Rađeni su prema starom obiteljskom receptu kojeg je radila njezina majka, a sada te recepte imam i ja i rado ih pripremam i prisjećam se starih trenutaka. 🙂

  11. Ira Sanja

    Uvijek ću baku s tatine strane pamtiti po predivnim čupavcima i oblatnama koje je pravila svaki kada bismo došli u podjet. Rađeni su prema starom obiteljskom receptu kojeg je radila njezina majka, a sada te recepte imam i ja i rado ih pripremam i prisjećam se starih trenutaka.

  12. Marina Biljak

    Dok smo bili djeca baba bi nam uvijek pripremila pomfrit kad bi dolazili u posjet – ali obavezno bi nam dala da ga jedemo s malim šarenim koktel pinjurićima 🙂 Nikad to neću zaboraviti, boljeg pomfrita nigdje nije bilo!

  13. Jako lijepi post, a Anu sam primjetila i ja u Dobroj hrani. Jako mi se sviđa njezina ideja, preslatko i prekrasno! Za mene je ovaj post jako nostalgičan i tužno-radostan jer sam nedavno izgubila baku koja me odgojila (nisam išla u vrtić nego me podigla baka), a po čemu je ona posebna ne stane u jedan komentar. Što se konkretnije kuhanja tiče, uvijek ću pamtiti bakin kruh, zbog kojeg sam zavoljela domaći kruh, ja bih ga pola pojela dok je bio još vruć, krpu sam odmotavala kao da odmotavam najdragocjeniji poklon. I uvijek sam s njom mijesila kruh i rezance. Meni bi dala mali komadić tijesta od kojeg bih ja oblikovala nešto neprepoznatljivo, ali to bi se ponosno peklo skupa s bakinim kruhom 🙂 E da, i da ne zaboravim da me štrukle naučila raditi, ali tek sam ih se nedavno usudila isprobati potpuno sama. Pozdrab tebi i Ani za krasan post i hvalevrijedno darivanje!

  14. Hm, zaboravih recept, uglavnom ju pamtim po najboljem kruhu na svijetu…domaćem kruhu. Jedan mali trik od nje: vrući pečeni kruh nakvasimo vodom i obavezno umotamo u krpu i pustimo da se prohladi. Tako će mu korica ostati divna meka 🙂

  15. Ja sam svojoj babi uvek tražila da mi pravi padobrance od kokosa… a i kiflice su joj bile fenomenalne…
    Ovaj rolat je zaista super i obeležio je moje detinjstvo (mama ga je često pravila).
    A ove daskice, varjače i ostalo sa ispisom recepta… zadivljena sam lepotom!

  16. Za Anu sam čula na samim počecima Nonine borše. Čitala sam u nekom časopisu o njoj i čini mi se da je čak bio i prilog na TV-u i odmah sam poželjela sebi jednu takvu. Ideja je stvarno fenomenalna, a izvedba sjajna! Kako ja volim sve što u sebi ima duh starine, Anine stvarčice su mi prekrasne! Moja baka danas već jako slabo vidi, teško se kreće i dosta je zaboravna, ali svaki put kad Darko i ja dolazimo k njoj ona se potrudi i nešto nam na brzinu pripremi. To je uvijek nešto skromno i simbolično ali toliko je truda i ljubavi uloženo u tih nekoliko zalogaja da mi srce zaigra svaki put. I naravno, od koga bih drugog naučila raditi štrukle da nije bilo nje? 🙂

  17. Katarina Brekalo

    I moja baka je bila 'baba', i nikada mi ta riječ nije imala negativan prizvuk, baš zbog nje 🙂 Pamtit ću je po svojoj dobroti, to je bila najbolja osoba koju ću ikada u životu imati priliku sresti, puna ljubavi, davanja i razumijevanja za sve ljude. Osim toga, iz njene je kuhinje, moram priznati, uvijek najbolje mirisalo. Čak je i obična kajgana imala poseban okus kada ju je ona spremala. A najviše sam obožavala njezine pite, jela sam ih posvuda, no njezina je uvijek broj 1 – ne znam koja je tajna, jer nije koristila ništa neuobičajeno u receptu, vjerojatno savršeno doziranje sastojaka i ljubav 🙂

  18. I moja baba je baba. Nikad mi to nije zvucalo ruzno…
    A Dinca (mamina mama) je samo Dinca, a to je skraceno od jedinica tj. jedina baka. E, a to smo sklepali mi unuci sasvim slucajno jer nam je bilo lako za izgovoriti. I ostao joj taj nadimak… Ona je najboja na svetu i pravi jako slican rolat… Uvek sa pekmezom od sljiva… 🙂
    Anini radovi su predivni i jako bih volela nesto imati, ali nemam FB profil. Ugasila sam ga…

  19. super nadimak! 🙂 dodijelit cu i tebi broj za random odabir, za tebe znam da nije neki fake profil 🙂

  20. Ja sam svoju zvala bakom i više je nema, ali je pekla najbolje kolače i kiflice i sve iz glave. Godinama već tražim recept za breskvice i štanglice od orasa kakve je moja baka pekla, a najdraži su nam bili njeni čupavci, 'piškota' (kako je ona zavala biskvit) natopljena čokoladom i uvaljana u kokos se topila u ustima. A dok je ona umakala, ja bih joj ukrala koji komad piškote i izjurila na dvorište. 🙂

Leave a Comment