Ultrajednostavne palačinke iz pećnice i snimanje za Dobru hranu

Prošli sam vikend barem na koje popodne. Ionako je negdje trebalo pripremiti editorial za a unato? svoj dobroj volji, bez kuhinje bi to bilo teško izvedivo.

Onda sam opet malo razmišljala (pogubna aktivnost) i shvatila da sve ovo vrijeme dok sam under cover radila na kuharici i tu i tamo snimala priloge za Dobru hranu nisam zapravo nikad o tome pisala. A tema je zanimljiva.

Kako to izgleda? Prvo i osnovno, kad se odseliš u Dubrovnik i kad te urednica nazove s temom „bobi?asto vo?e“, padne ti mrak na o?i. Dubrova?ka placa ima svojih svijetlih trenutaka, ali se u mnogim aspektima ne može mjeriti sa zagreba?kom. Dva u ovom slu?aju bitna jesu sljede?a:

a) Ako si došao iza 8.30, ve? prili?no kasniš. Podne? Nisi trebao ni dolaziti.

b) Vrhunac bobi?astog vo?a koje sam srela u Dubrovniku je ?ašica od jogurta napunjena divljim kupinama (divna stvar kad je prona?ete u bursi sa stvarima koje je baba kupila na placi i poslala i pozobate prije nego što stigne do frižidera, ali ni približno dovoljna za fotogeni?an prilog).

Onda optimisti?no pomislim kako bi se možda nešto i moglo prona?i kod lokalnih distributera koji rade s restoranima.

–          A što vam treba, sinjorina?

–          Maline, kupine, ribiz, borovn…

–          Maline ste rekli? Aaa, teško. I kupine isto… Borovnice i ribiz bi mogli.

Nakon iscrpnog objašnjenja što ?e mi maline i kupine i zašto mi trebaju baš u utorak, pokazalo se da mi želja ne može biti uslišena jer posebna(!) dostava može do?i tek u ?etvrtak. Mda.

Zovi Mateju upomo?. A tko je Mateja? Mateja je alfa i omega + dobri duh Dobre hrane, dobrica krhke gra?e (što je samo opti?ka varka) i lavlje grive, zaljubljenica u sadnju vlastitih pomadora i stru?njak za kumice sa svih zagreba?kih placeva. Ona samo malo zažmiri i zna ti nabrojiti koja kumica u kojem redu ispod kojeg suncobrana na kojem placu ima koju vrstu limuna. I kojim ih danom donosi. Ukratko, doktorica za kumice.

E, pa moja je doktorica ovaj put žestoko prisko?ila upomo? i napunila mi punu kašetu bobi?astog vo?a za editorial, stavila ga na autobus i 10 sati poslije mogla sam zasukati rukave. Ali to baš sad više i nije bio problem jer je Mateja odradila ono što je ovaj put bio najgori dio posla – nabavku.

Ostalo je zapravo ono što najviše i volim.

Prvi korak je smisliti koji su recepti u igri. Kako je Skandinavija poznata po kola?ima s bobicama, prvo sam inspiraciju potražila na sjeveru (i na kraju vam je donosim upravo ovdje u obilu ovih finskih pe?enih pala?inki), onda sam htjela nešto prizemno i jednostavno i pod obavezno jedan klasik (u ovom slu?aju Pavlova).

Drugi korak je odrediti u kakvom bi tonu prilog trebao biti (tu sam jako sretna jer mi Mateja uvijek daje odriješene ruke). Nisam htjela ništa dramati?no niti tamno jer je prošli prilog o zdravijim varijantama kola?a bio u dosta kontrastnim mra?nijim tonovima pa sam htjela nešto sasvim suprotno od toga. Mada sam ina?e u životu ljubitelj crne, bijele, bež i prljavoroze, ovo sam ljeto raspoložena za žiži boje [kad me na ulici sretne u naran?astoj suknji i indigo plavoj majici sa šarenom ogrlicom moja je najbolja prijateljica uvijek iznova istinski iznena?ena. Tu su još i naran?aste cipele]. Tu sam želju za bojama prenijela i u tonove editoriala. Ne može se re?i da baš pršti bojama kao moja odijevna kombinacija nadahnuta Matisseom, ali ima ih nešto više nego ina?e. Baza je bila keramika koju mi je lani izradila predivna Marina Marinski, a upotpunila sam je detaljima s dodirom boje. U ovoj fazi još obi?no nemam jasnu predodžbu na što ?e fotke sli?iti pa je tako bilo i ovaj put.

Tre?e je kuhanje. Tu nema puno filozofije – zavrni rukave i kreni. To svi znate kako izgleda. Bitan je element raspremati u hodu ina?e na kraju balade možeš poželjeti Normabel.

Kad je kuhanje gotovo, kre?e najzabavniji dio – igranje s rasporedom i fotkama. Obi?no krenem nekako uredno i dobijem sterilne fotke s kojima sam silno nesretna pa po?nem raspremati uvjerena da ?e to biti najgori editorial ikad i onda stvorim neki dodatni nered koji je u mom slu?aju obi?no prvi korak za drugu seriju fotki – onu koja mi se svi?a. Tako je bilo i ovaj put. Ta bi se moja metoda mogla nazvati kontra-styling.

Snimanje sam morala podijeliti na dva dana što ina?e nije najsretnije rješenje jer je svjetlo previše varira i prvi dan sam snimila samo dio materijala. Na VIP-ovo pitanje je li sve ok i jesam li zadovoljna, mogla sam jedino slegnuti ramenima. Korektne su to fotografije bile – sve na svom mjestu, tehni?ki ok, ali falilo im je onog nekog štofa.

Sutradan sam skratila proceduru i odmah u startu napravila nered. Puno bolje. Jednu po jednu, uz varljivu svjetlost obla?nog ljetnog dana snimila sam sve kako treba. Entuzijazam se instant vratio. Naravno, ne treba ni spominjati da sam dvaput usred kuhanja shvatila da mi fali neki sastojak i tr?ala u butigu – to je standardni scenarij. Isto se tako podrazumijeva da sam uspjela prosuti punu zdjelicu štauba po podu i zaboraviti dva do tri rekvizita na koja sam ra?unala na drugom kraju grada. Ali s vremenom sam se istrenirala da se oko toga ne nerviram previše. Baš kao i okad nemaš kuhinju, i u tim se situacijama treba sna?i.

Kad su sve fotke preba?ene na kompjuter, malo dotjerane i poslane u redakciju, dolazi najbolji dio. To je trenutak kad imaš o?iš?enu kuhinju, odra?en posao i brdo kola?a pred sobom. A brdo kola?a ima i brdo potencijala da usre?i ljude.

–          Znaš, kad ti i Milan budete imali kuhinju, nema nikakvog razloga da ti i dalje ne dolaziš doma snimati, kaže mi tu ve?er mama na telefon nakon što je pronašla dvije neiskorištene mjerice bobica, bocu muškata (o tome sljede?i tjedan) i nekoliko skoro pa punih plehova kola?a na kuhinjskom pultu.

Ostatak kola?a u kutijici je otputovao u naš beskuhinjski stan i do?ekao nas kad smo se kasno nave?er vratili iz Pantarula. VIP-u je favorit bio upravo ovaj koji slijedi i koji je mali preview za editorial koji izlazi sutra u Dobroj hrani.

Što se može o?ekivati od ovog kola?a? Pa, ne puno kad je elegancija u pitanju. Ovo je jedan dobri priprosti kola?. Zvu?i katastrofalno, ali time nisam mislila ništa loše – priprost u smislu da su potrebni samo najosnovniji sastojci i skoro pa ništa vremena za pripremu. Ako znate isprigati pala?inke, znat ?ete se sna?i i s ovim kola?em jer je još jednostavniji od pala?inki – nema beskrajnog stajanja uz štednjak. Samo u jednoj zdjeli pripremite smjesu i izlijete je u pleh. Ostalo se sve radi samo. Gust je i kompaktan, nimalo prozra?an (‘zbabljen’ kako bi rekla moja baba), malo podsje?a na clafoutis/flognarde (i zapravo je to skoro pa ista stvar samo bez vo?a – njega možete dodati naknadno). Kako ja vidim situaciju, idealan za one dane kad vam se ama baš ništa ne da, ali ipak vam se jede slatko.

  • 140 g še?era u prahu
  • 180 g glatkog brašna
  • ½ vre?ice praška za pecivo
  • prstohvat soli
  • 2 jaja (malo ih istucite vilicom)
  • 800 ml mlijeka
  • 1 vanilin še?er
  • korica limuna
  • 1 žlica ruma
  • 100 g maslaca

  1. U zdjelu stavite še?er u prahu, brašno, pecivo i sol pa na sredini napravite mjesta i po?nite dodavati ostale sastojke: jaja, mlijeko, še?er, limun, rum. Dobro izmiješajte dok ne dobijete smjesu nalik onoj za pala?inke.
  2. Ostavite je da odleži pola sata. Rastopite maslac i odvojite dio da njime premažete pleh veli?ine 23×32 cm. Zatim ugrijte pe?nicu na 200°C.
  3. Dodajte rastopljeni maslac u smjesu, dobro izmiješajte i prelijte je u pleh. Pecite 30 do 40 min, dok rubovi ne porumene.
  4. Izrežite na kvadrate i poslužite s dodatkom po želji (šlag, mascarpone, bobilasto vo?e, aromatizirani še?er, neki gusti kompot, ?okoladni preljev, mermelada…).

11 komentara

  1. Mirela

    supita <3
    tako ja to zovem

  2. Silvana

    Jupi, novi post, opet divota, što reć …………………..We love you AM 😉

  3. Silvana

    I Mateju također 🙂 poslala je divne ‘bobice’

  4. Silvana

    Draga AM, pridružujem se čestitkama za “Pantarul” na stranicama
    http://www.buro247.hr/lifestyle/gastro/dubrovacki-restoran-koji-ne-smijete-zaobici.html

    Jedva čekam jednom doći u Dubrovnik i Pantarul naravno!

    Ma bravo!

  5. Gušt mi je bilo čitati!

  6. helena

    Draga Ana Marija!
    Opet se javljam nakon dugo vremena (ne stižem ništa), ali evo, s obzirom da sam vidjela i da je knjiga izašla i pročitala za restoran, sve što mogu reći-ČESTITAM!

    Jako sam sretna, pogotovo jer pratim ovo od početka i vidjeti da su se nekome snovi ostvarili mene jednako tako čini sretnom 🙂

    Zanima me samo ako mi možeš reći gdje se knjiga u Zagrebu može kupiti? I svakako kada dođem iduće ljeto u Dbk, dolazim u Pantarul! 🙂

    Svežderica

  7. Marija

    A koji je gornji kolač na slikama? Recepta za njega nema.

    • anamarija

      Nema još, to je bio jedan od kolača sa snimanja sa zobi i bobičastim voćem, isto jako fin 🙂
      Ako bude prilike, objavit ću i njega 🙂

Leave a Comment