Galaktoboureko – Pita od griza u šerbetu – Atena 3/4

Vrijeme je da se atenska saga privede kraju. Tre?i je dan naše gr?ke avanturice bio pravi turisti?ki – u svakom smislu rije?i. Ranije ustajanje i pravac na ono na što sigurno prvo pomislite kad se sjetite Atene – Akropolu.

Dobra je vijest da nema šanse da je mimoi?ete, kao ni Eiffelov toranj u Parizu, a nešto lošija da – ako po?ete u toplijem dijelu godine – zaista morate poraniti da se ne pretvorite u meso s ražnja – na Akropoli je naime vru?e. Jako. No ugodno su iznena?enje golemi automati s bo?icama vode koji se nalaze to?no pred ulazom. Pola litre vode košta cca 3 kn. Meni, navikloj na dubrova?ki sistem ‘oderi-turista-gdje-god-možeš’, to je bilo poput fatamorgane.

Ako budete imali priliku, za obilazak Akropole priklju?ite se nekoj grupici i vodi?u. Tako možete izvu?i puno više same od šetnje uz monumentalno kamenje. Naša je vodi?ka pošteno odradila turu, objasnila nam sve od mitologije do povijesti i dalje i taj mi je dio puta bio jedan od najzanimljvijih. Ne pitajte me da vam sad sve to ponovim jer ?e se u protivnom ovaj post pretvoriti u nekakav krnji udžbenik iz povijesti za peti razred prepun neto?nih navoda. Godine mi nikad nisu bile ja?a strana.

 

Ali ono što vam mogu re?i jest da od tolike šetnje… ?ovjek ogladni. Rezervirali smo bili prethodno mjesto u restoranu Strofi koji se nalazi blizu Akropole. Cijene u njemu nisu onako pristupa?ne kao u dva o kojima sam vam prethodno pisala, ali ovaj restoran i pretendira na nešto druk?iji i više fensi šmensi profil (mada to još uvijek nije fine dining u ekskluzivnom smislu). Pogled je divan (Akropola na dlanu), posluga iznimno ljubazna (nose ?ak i odijela usred ljeta što je udarilo na moju suosje?ajnu stranu), a hrana bez ikakve zamjerke.

Jeli smo sarmice od vinove loze u umaku od jaja i limuna, kruh sa ?ešnjakom, izvrsne punjene raj?ice (u njima su bile riža, luk, ?ešnjak, kopar, peršin, pinjoli i grož?ice), bakalar s povr?em u umaku i stifado (Andrea ima odli?an recept). Sigurno vam je jasno da smo se od svega toga prili?no najeli. No, kako sam na meniju vidjela galaktoboureko (mlije?nu pitu s grizom prelivenu slatkim šerbetom), nije bilo šanse da i to ne isprobamo. Osim toga, ra?unali smo da je restoran ipak onako, finiji, pa da nas ne?e ni zatrpati nekim prevelikim komadom. ?im vam sve ovo pri?am, jasno vam je da smo bili u krivu.

Na stol je sletio ogroman komad.

Nismo se dali. Da u zemlji Ahileja, Herakla i ostale ratni?ke kompanije posustanemo pred obi?nim komadom kola?a? Ne bi išlo. Još smo malo sjedili na terasi, odmarali noge, a žli?icu po žli?icu zajedno smo mi tom kola?u došli u kraj.

Uostalom, trebalo nam je ionako još energije za sve što nas je taj dan ?ekalo – obilazak Nacionalnog arheološkog muzeja i Muzeja Akropole (predivan, moderan i po mom mišljenju nezaobilazan) i ve?ernje penjanje na brdašce Lycabettus – najvišu to?ku u gradu (270 m nadmorske visine).

 

 

Iako do vrha možete ži?arom (ne o?ekujte spektakularnu vožnju, ide se nekakvim tunelom i pro?e u tili ?as), ve? se možete u?laniti u amatersko alpinisti?ko društvo samo dok do?ete do ži?are. Stepenice, pa još stepenica i onda opet stepenice. Na vrhu je crkvica sv. Jurja u koju smo ?ak i supjeli zaviriti jer je ondje kad smo došli u punom zamahu bilo pravo Big Fat Greek Wedding. Isplati se taj kardio trening jer s vrha stvarno puca predivan pogled.

No vratimo se hreni. Kola? koji smo probali u Strofiju doživio je i svoj ku?ni remake. Pravila sam ga prijateljima za jednu gr?ku tematsku ve?ericu (tako je bilo najlakše – po?neš s mezama (uklju?uju?i namaz od dimljenih patlidžana), nastaviš sa ?uftama, a zaokružiš mlije?nom pitom), a mislim da bi svakako bio red da se ponovi još koji put. Recept sam pronašla ovdje i nisam puno eksperimentirala.

Odri?em se svake odgovornosti za še?erne udare i dodatne kilograme. Ali ovo je stvarno predobro. Samo nemojte pretjerati da vas ostatak života ne moram nositi na savjesti.

Za pitu:

  • 5 jaja
  • 1 žlica ekstrakta vanilije
  • 1 l mlijeka
  • 160 g še?era
  • 120 g fine pšeni?ne krupice (griza)
  • 50 g maslaca
  • 1 paket kora za savija?e
  • 100 ml rastopljenog maslaca

Za šerbet:

  • 400 g še?era
  • 700 ml vode
  • kora neprskanog limuna (u traci)
  • 1 žli?ica limunova soka
  1. Lagano istucite jaja i ekstrakt vanilije.
  2. U drugom loncu stavite mlijeko i še?er na laganu vatru.
  3. Postupno dodavajte griz i neprestano miješajte, dok se smjesa ne zgusne. Maknite lonac s vatre.
  4. Sasvim polagano i ne prestaju?i miješati dodavajte istu?ena jaja. Bitno je da ovo radite sasvim polako kako se jaja ne bi skuhala i pretvorila u kajganu.
  5. Naposljetku dodajte i maslac te miješajte sve dok se ne rastopi u kremi.
  6. Pustite kremu da se prohladi, miješaju?i s vemena na vrijeme kako se ne bi stvorila korica na vrhu.
  7. Zagrijte pe?nicu na 180°C.
  8. Uzmite kalup promjera 26 cm (ili neku posudu – nije proporu?ljivo da ima odvojivo dno).
  9. Redajte kore jednu po jednu, a svaku premažite rastopljenim maslacem. Dno kalupa prekrijte sa sesam ili osam kora. Kore trebaju visjeti malo preko ruba kalupa.
  10. Ulijte kremu.
  11. Kremu prekrijte sa šest do sedam kora. Svaku premažite maslacem. Na vrhu izrežite kore u šnite (kako ?ete ih rezati kasnije), a višak kora odrežite (ako imate neke kuhinjske škare – tako ?e biti najlakše).
  12. Premažite vrh pite maslacem, poprskajte vodom i pecite 30 do 40 min dok vrh ne postane zlatnožut.
  13. U me?uvremenu stavite sve sastojke za šerbet na srednje jaku vatru i kuhajte 5 min, dok se še?er ne rastopi. Dodajte limunov sok i kuhajte još 3 min.
  14. Kad izvadite pitu iz pe?nice, polako je prelijte šerbetom. Ostavite je da se potpuno ohladi i dok ne upije šerbet.
  15. ?uvajte je u hladnjaku.

0 Comments

  1. korak 4 se radi dok se griz kuha ili nakon što se skuha?

  2. Ovo je genijalno, ide u bookmarks 🙂 falili su mi tvoji postovi 🙂

  3. svežderica

    Znam da sam ti već bila negdje komentirala, zaboravila sam gdje i evo sjetih te se danas,tražim taj komentar da vidim jesi li mi odgovorila,ali nisam našla 🙁

    Eto, dakle, da ponovim… Pratim te još uvijek i zapravo mi je drago da si uspjela, jer mogu reći da te pratim od početka (makar ne inteznivno kao na početku, ali bože moj) i moram priznati da si zaslužila to jer vidim da ljubav koji ti imaš prema kuhanju i hrani, rijetko tko ima.

    Želim ti sreću i da nastaviš sa entuzijazmom kakav si imala na početku, zato što te upravo zbog toga pratim tako dugo! 🙂

    I da, čujem da izlazi knjiga? Ili sam nešto krivo pokopčala… Ako je istina, čestitam od srca!

    Za kraj, moram ti reći da sam praktički odrasla uz tvoj blog i kad sam vidjela članak u dobroj hrani i ime ‘da mi je nešto slatko’, nekako mi je bilo toplo pri srcu 🙂

    Tvoja Svežderica :*

    • Draga moja Svežderice,

      jesi komentirala si već i to ti čak mogu reći i gdje 🙂 (http://damijenestoslatko.dobrahrana.jutarnji.hr/slatko/keksi-i-mali-slatki-zalogaji/suhe-sljive-u-cokoladi)

      Jako me veseli kad vidim da se pojavi komentar nekoga od “starih” – odmah mi je osmijeh na licu (i kao što ti kažeš, toplo u srcu). Čim sam ugledala ovaj, sva sam ga ushićena pokazala VIP-u 🙂 pa ti još jednom hvala na tako lijepim riječima.

      Ima svakakvih planova, još ima jako puno upitnika u zraku, ali uglavnom – svašta se kuha (i u doslovnom i u prenesenom smislu). Kako sam malo praznovjerna, ne govorim o stvarima prije nego što su 100% sigurne pa ću se i s dva projekta koja se kotrljaju još malo strpiti 🙂

      Nadam se da si mi ti dobro i da se opet tipkamo 🙂

      AM :-*

  4. Svežderica

    Drago mi je da sam te razveselila!

    Ja sam dobro, guram kako znam i umijem, ništa drugo mi ne preostaje…

    Držim ti fige za projekte i moram ti reći da se veselim ko malo dijete 😀

    :*

Trackbacks for this post

  1. Galaktoboureko – pita od griza

Leave a Comment