Antonjete

by Ana-Marija

Nisam baš sigurna kako da započnem ovaj post, a da ne zvuči kao da stiže s propovjedaonice. Naime, htjela bih vam reći nešto što ste čuli već milijun i jedan put:  da je poanta Božića i okolnih mu blagdana u ljudima, a ne u stvarima. Stvar je u tome da sreću i tiho zadovoljstvo treba podijeliti s onima koje volite, pa bilo to uz nijednu, jednu ili deset vrsta kolača, uz fetu sira ili cijelog pečenog odojka, uz bor nacrtan na komadu papira ili uz jelku koja ide do stropa. Ako su uz vas dragi ljudi, sve će to biti sporedno.

U to sam se ove godine uvjerila još dok sam bila u Zagrebu, prije nego što sam doputovala doma u Dubrovnik za blagdane. Nemam baš običaj kititi svoj Zg-stan i rijetko išta pečem dok sam gore jer računam na to da Božić kreće onog momenta kad avion sleti u Čilipe, kad mama dođe po mene na aerodrom, kad se vozimo do doma i kad s prekrasnog vidikovca na stari grad pukne pogled od kojeg vam zastaje dah, a o kojem u Zagrebu mogu samo sanjati gledajući slike zalaska sunca na zaslonu mobitela.

Ove godine bilo je nešto drugačije. Zahvaljujući svojim prijateljicama koje sve odreda peku slasne kolače, Božić se u moje srce uvukao puno prije nego što je avion poletio. Dogovor je bio sljedeći: od nas pet svaka će napraviti dva puta po 20 keksića za ostale. Matematika je vrlo jednostavna – ispečete dvije vrste keksa, a doma se vratite s njih osam. U teoriji je sve izgledalo sjajno, ali, naravno, ponestalo je vremena pa sam sve to radila dan prije ugovorenog druženja. Novi eksperimentalni keksi završili su u smeću jer su se toliko tužno spljoštili i pretvorili u neke jadne palačinke da nije bilo šanse ni da ih sama pojedem, a kamoli odnesem nekome na poklon. Umjesto njih nabrzinu su morali uskočiti mendiants, koji su inače divna stvar, ali nisu bili ono što sam zamislila, a keksi br. 2 bili su upravo ovi za koje ćete danas dobiti recept.

Dakle, prošlu nedjelju našle smo se kod Matee i uz liker od kave, bruschette, paštetu od tune, mekane kiflice, smokve i topli čaj samo što se nismo raspukle od delicija, ali i od želje da jedne s drugima podijelimo sve što se novo dogodilo u mjesec dana koliko se nismo vidjele. Kad sam se vratila doma u stan koji je mirisao po orasima i cimetu, bilo je i službeno: stigao je božićni duh, a sve zahvaljujući tih nekoliko sati provedenih u tako dobrom društvu.

Vjerujem da je velikom dijelu vas ovaj recept poznat pod nazivom „polumjeseci“, ali kod nas doma se iz meni nepoznatog razloga ovi kolačići zovu Antonjete. Još u zagradi u našoj kuharici piše „tete Drage“. E pa, tete Drage,  tko god vi bili, puno vam hvala, ovi su vam kolačići sjajni.

Za 80 sitnih kolačića

TIJESTO

  • 190 g šećera
  • 190 g maslaca
  • 5 žlica brašna
  • 190 g mljevenih oraha
  • 5 bjelanjaka

PREMAZ

  • 5 žumanjaka
  • 190 g šećera

KREMA

  • 90 g maslaca
  • 1 burbon vanilija
  • 190 g šećera
  • 125 ml mlijeka
  • 190 g mljevenih oraha

POSIP

  • 100-150 g mljevenih badema

TIJESTO

1)      Lim za pečenje veličine pećnice (cca 30×30 cm) obložiti papirom za pečenje.

2)      Ugrijati pećnicu na 160°C.

3)      Pjenasto umutiti šećer i maslac.

4)      Dodati brašno i mljevene orahe.

5)      Istući snijeg od bjelanjaka i pažljivo ga rukom umiješati u dobivenu smjesu tako da bjelanjci ne splasnu.

6)      Dobiveno tijesto izliti u pleh i žlicom rasporediti tako da se dobije (vrlo) tanki sloj.

7)      Peći cca 25-30 min dok tijesto blago ne porumeni (ne smije se prepeći jer će ostati presuho).

PREMAZ

1)      Istući žumanjke i šećer i njima premazati topao kolač.

2)      Peći cca 10 min na 160°C.

KREMA

1)      Istući maslac i burbon vaniliju.

2)      Šećer prokuhati s mlijekom i preliti preko samljevenih oraha.

3)      Kad se smjesa šećera, mlijeka i oraha posve ohladi, pomiješati je s tučenim maslacem. Ako je krema prerijetka, dodati još malo mljevenih oraha.

4)      Dobivenom kremom premazati posve ohlađeno tijesto pa zatim sve posuti bademima.

5)      Rezati na kockice veličine 2,5 x 2,5 cm i čuvati u hermetički zatovrenoj kutiji.

I najvažnije: pojesti s nekim do koga vam je stalo 🙂

Što kažete na ovo?

13 komentara

Lucille 28/12/2010 - 17:34

u mom receptu u premaz ide šećer u prahu, s ovim običnim osjeti se kako hrska pod zubima. prefino! 🙂

Reply
Ana-Marija 28/12/2010 - 18:09

moze i secer u prahu, da 🙂

Reply
Ana-Marija 31/12/2010 - 12:55

i meni 🙂 jedni od blagdanskih favorita! 🙂 sve najbolje!

Reply
Lucille 28/12/2010 - 19:48

bit će da je njen finiji 😉

Reply
Ana-Marija 28/12/2010 - 18:11

a mila moja 🙂 ja se vec zabrinula da ti se nisu svidjeli jer ih nije bilo na slici na fb – ovaj preobrat me jako veseli! 😀 i tebi sve sve sve najbolje i najvaznije, da ti se svaka svakcata(!) zelja ispuni u 2011. (i jedva cekam da se opet skupimo.)

Reply
Snasha 28/12/2010 - 19:29

Htjedoh i ja reći da su to polumjeseci koje obožavam u svim verzijama a do sad sam ih našla pod nazivima “Micika”, “Pita kraljice Marije Antoinette” i evo konačno i “Antonjete”, bit će da je to nešto s bečkog dvora.

Reply
Vali 28/12/2010 - 19:51

Haha, i moji su stajali na posebnom tanjuru u frizideru! 🙂
I znala sam da me na nesto podsjecaju, pa to su polumjeseci! Odlični! Uživaj!

Reply
Ana-Marija 29/12/2010 - 13:27

@snasha: ma za sve kolače koji su se dobro udomaćili ima po milijun imena. doduše, i mene bi zanimalo zasto bas kraljica antoaneta, ali dobro…

@vali: e bas mi je drago da su ti se svidjeli. uzivaj i ti i javi nam novosti…

@Lucille: ustvari nije! mislila je na brioche:

http://damijenestoslatko.com/?p=300

Reply
Lucille 30/12/2010 - 19:33

izgubilo se u prijevodu! 😀

Reply
Ana-Marija 31/12/2010 - 12:55

mudro zboris 😉

Reply
Ana-Marija 02/01/2011 - 18:18

to mi je tako drago! ja nisam znala na koje bi se od vaših kolačića prije bacila, svi su bili sjajni (nazalost, morala sam malo raposdijeliti naokolo jr sam imala samo dva dana da to sve pojedem pije odlaska 🙂 ) pusa!

Reply
maja 01/12/2011 - 23:25

Čitajući ovaj post, nisam skidala osmjeh s lica, jer sam se itekako prepoznala u onom dijelu ”što za mene znaći Božić”. Samo što je za mene Božić u mom rodnom Zagrebu, a ja eto već petu godinu živim na moru. I moram priznati da te potpuno razumijem kada kažeš da Božić počinje onog trenutka kada sletiš na aerodrom. U mom slučaju to je Pleso (no to su samo detalji, zar ne?)
No dobro, detaljno ovih dana proučavam rubriku Božić na tvom blogu, jer sam se ove godine odlučila za poklanjanje jestivih stvarčica. Definitivno sam se odlučila za arancine i ušećerene bajame (kako bi opravdala status dalmatinske neviste :), a sigurno će tu biti još nekih keksa koji mogu stajati duže vrijeme. Imaš li kakvu posebnu preporuku, jer ovo more recepata na tvom blogu izgleda jako dobro i otežava mi izbor.
i ako imaš kakav prijedlog glede pakiranja istih divota, bit ću ti jako zahvalna.
Pozdrav i nadam se da ćeš uživati u lijepom Dubrovniku!

Reply
Ana-Marija 04/12/2011 - 18:19

Draga Majo,

evo u danasnjem broju Dobre hrane uz jutarnji izasle su sitnice koje najvise volinm poklanjati za Božić pa ti mozda nesto od toga bude inspiracija. Svidjelo mi se jako kad sam procitala kako je tvoj bozic obrnut u smjeru od moga, ali ustvari ispod povrsine, to je sasvim isto – poseban osjecaj vracanja doma onima koji ti vecinu vremena fale. Nadam se da ce tvoje pecenje proci sto uspjesnije i da ces imati lije zagrebacki bozic (što se pakiranja tice, nisam bas neki maher pa bih tu radije upute prepustima svemocnom googleu 🙂 )

Reply

Ostavi komentar