Salata od pomadora

Dogodilo se i to, ju?er je stigla jesen. Zašto je to baš bilo neophodno, ne bih vam znala re?i, ali ?ovjek se mora pomiriti sa situacijom. Ili ne?

Ma ipak ne – mislim da bismo svakako trebali pokušati ukrasti još koji sun?ani dan i pretvarati se da je ljeto, zime nem ne?e nedostajati. Moj skromni doprinos tim ljetnim Potemkinovim selima neka bude ova tako obi?na, a ve?ini ljudi draga salata. Ona je za mene jelo br. 1 ovog ljeta, nekako nam se ?eš?e nego ina?e nalazila na stolu i nekako sam je jela s više gusta nego prethodnih godina. Jesu li to znakovi starenja?

U svakom slu?aju, godinama mi ova salata nije bila baš po volji jer je gotovo i nezamisliva bez maslinovog ulja koje je meni bilo upravo to – nezamislivo. E onda su došle sve ove djevi?ankse i kontradjevi?anske vrste maslinovog ulja, ja sam zaklju?ila da to i nije nešto od ?ega se završava na hitnoj pomo?i i odmah je i ova salata pala u milost.

Sigurna sam da svatko od vas ima neku svoju verziju u kojoj ima razli?itih glavnih i sporednih uloga poput krastavaca i paprika, ali meni je najdraža ova gotovo do kraja ogoljena verzija s pomadorama (za koje je presudno da budu punog okusa, a ne ono nešto anemi?no što se prodaje u trgova?kim lancima) i malo kapule. Neki dodaju i ocat, meni je draže bez. Ljepota salate je u tome što nema strogih pravila – ona je kao slikarsko platno koje možete oslikati sasvim po vlastitom ukusu.

Evo sad i „recepta“. Odaberite najružnije pomadore na placi – bit ?e najukusnije. Operite ih pod mlazom hladne vode koju ste otvorili taman malo previše, dovoljno da vas isprska dok stignete oprati te dvije pomadorice. Ostranite im onu to?ku s vrha, narežite ih na bar?ice. U me?uvremenu pojedite jednu bar?icu da vidite je li sorta pomadore kakva se vama svi?a. Jest? Nije? Treba probati još jednu. Može.

Uzmite jednu sasvim malu kapulicu iz stražnje police, one koja krije doma?e stvari za koje neupu?eni uku?ani i ne slute da se tamo nalaze. Presijecite je popola, maknite koru i pustite suzu za sve nepravde ovoga svijeta. Sad jednu polovicu narežite na što tanje, gotovo prozirne polumjesece, a drugu zamotajte u foliju i spremite u frižider da sutra ne morate ponovno plakati nad sudbinom svijeta. To ?ete prekosutra.

Uzmite najstariji i najdraži pjat koji imate, pomiješajte sve te bar?ice i polumjesece (koja romantika u tanjuru) i krenite se pretvarati da ste Jackson Pollock. Malo maslinovog ulja lijevo, malo desno, jedna to?ka vamo, još jedan mlaz tamo. I onda završni dodir. Plus, pljus, pljus, malo krupnije morkse soli. Sve to malo izmiješajte i ako se osje?ate naro?ito avangardno, dodajte par ?isti?a rukama iš?upkanog svježeg bosiljka. Ma ni Pollock vam nije ravan.

0 Comments

  1. JLo

    S guštom sam pročitala – recept za salatu s pomidorama! 🙂

Leave a Comment