Pikantna piletina s čilijem i dijonskim senfom

U nedjelju mi je dolazila jedna draga prijateljica na ručak, prijateljica koja uči francuski, voli fino i raznoliko jesti i s kojom vrijeme uvijek proleti kao rukom od ruku. Obožavam imati odriješene ruke za pripremanje ručka, tj. lijepo je kad ne treba razmišljati o tome voli li netko svinjetinu ili gljive, smeta li mu malo začinjenija hrana, podnosi li pomisao na iznutrice i slično. Maja je po tom pitanju kompanjon za ručak kakvog samo možete poželjeti.

Kako joj u zadnje vrijeme francuski jezik i kultura teku venama, činilo mi se da će najbolje biti za leitmotiv za ručak bude francuska kuhinja. Iako vam ovo što sam joj napravila za glavno jelo neće odisati šarmom francuskih bistroa, za mene je ovo ipak nešto što me veže uz Francusku. Naime, ondje sam prvi put probala cous cous (i jako se čudila kad sam u studentskim kantinama očekivala klasična jela francuske kuhinje, a tamo cous cous s piletinom na svakom koraku) i ondje sam prvi put provirila nosom u marokanske i tuniske restorane i oduševila se pikantnim jelima koja su se u njima posluživala. Imala sam sreću da su mi prave restorane otkrivali Arapi koji su se udomaćili u Francuskoj pa se nijednom nisam razočarala.

Osim toga, sastojak koji ovaj inače poprilično klasični recept izdvaja iz mase jest tzv. „moutarde à l’ancienne“ – senf proizveden na starinski način, što znači da sadržava cijela zrnca gorušice i da je začinjen bijelim vinom. Ima drugačiji (i meni puno draži) okus od senfa kojim na Trgu obilato zasipaju kobasice, a može ga se kupiti u sve više i više samoposluga. Gotovo ćete ga sigurno pronaći u većim trgovačkim lancima. U francuskim i svjetskim okvirima najpoznatiji je onaj koji se proizvodi u Dijonu, gradu senfa, otprilike na isti način kao što je najpoznatiji aceto balsamico iz Modene.

Ako ne možete pronaći „moutarde à l’ancienne“, radije posve izbacite senf nego da dodajete onaj obični, piletina će i bez njega biti sasvim ukusna. Količinu čilija prilagodite vlastitom nepcu, a sve zajedno poslužite s cous cousom (najbrža i najbolja varijanta što se mene tiče), basmati rižom ili čak tjesteninom. Ovo jelo možete pripremiti i dan unaprijed pa samo pogrijati – neće nimalo izgubiti na kvaliteti.

• Za 4 do 6 osoba:
• 500 g piletine (odkoštenih pilećih zabataka ili bataka)
• 2 ljubičasta luka (kapule), sitno nasjeckana
• 2 češnja češnjaka, protisnuta
• 800 g pelata
• malo majčine dušice
• 2 lista lovora
• prstohvat mljevenog čilija
• 80 ml bijelog vina
• 3 žličice dijonskog senfa s cijelim zrnima gorušice (po želji)

Na tavi velike zapremnine ugrijte malo maslinova ulja i na njemu rasporedite piletinu pa je popržite s obje strane na jačoj vatri da uhvati boju (cca 3 minute sa svake strane)

Maknite piletinu na tanjur i na istu tu tavu stavite luk i češnjak pa ih povremeno miješajući ostavite da omekšaju na srednje jakoj vatri otprilike 5 minuta.

Dodajte pelate, majčinu dušicu, lovor i čili pa u taj umak raspordite piletinu. Dolijte vino.

Pustite da sve provri pa kuhajte na laganoj vatri 40-ak minuta, dok piletine posve ne omekša. Povremeno promiješajte.

Dodajte senf pa sve kuhajte još 10 minuta i poslužite toplo s cous cousom, basmati rižom ili tjesteninom.