Pikantna piletina s čilijem i dijonskim senfom

U nedjelju mi je dolazila jedna draga prijateljica na ru?ak, prijateljica koja u?i francuski, voli fino i raznoliko jesti i s kojom vrijeme uvijek proleti kao rukom od ruku. Obožavam imati odriješene ruke za pripremanje ru?ka, tj. lijepo je kad ne treba razmišljati o tome voli li netko svinjetinu ili gljive, smeta li mu malo za?injenija hrana, podnosi li pomisao na iznutrice i sli?no. Maja je po tom pitanju kompanjon za ru?ak kakvog samo možete poželjeti.

Kako joj u zadnje vrijeme francuski jezik i kultura teku venama, ?inilo mi se da ?e najbolje biti za leitmotiv za ru?ak bude francuska kuhinja. Iako vam ovo što sam joj napravila za glavno jelo ne?e odisati šarmom francuskih bistroa, za mene je ovo ipak nešto što me veže uz Francusku. Naime, ondje sam prvi put probala cous cous (i jako se ?udila kad sam u studentskim kantinama o?ekivala klasi?na jela francuske kuhinje, a tamo cous cous s piletinom na svakom koraku) i ondje sam prvi put provirila nosom u marokanske i tuniske restorane i oduševila se pikantnim jelima koja su se u njima posluživala. Imala sam sre?u da su mi prave restorane otkrivali Arapi koji su se udoma?ili u Francuskoj pa se nijednom nisam razo?arala.

Osim toga, sastojak koji ovaj ina?e poprili?no klasi?ni recept izdvaja iz mase jest tzv. „moutarde à l’ancienne“ – senf proizveden na starinski na?in, što zna?i da sadržava cijela zrnca gorušice i da je za?injen bijelim vinom. Ima druga?iji (i meni puno draži) okus od senfa kojim na Trgu obilato zasipaju kobasice, a može ga se kupiti u sve više i više samoposluga. Gotovo ?ete ga sigurno prona?i u ve?im trgova?kim lancima. U francuskim i svjetskim okvirima najpoznatiji je onaj koji se proizvodi u Dijonu, gradu senfa, otprilike na isti na?in kao što je najpoznatiji aceto balsamico iz Modene.

Ako ne možete prona?i „moutarde à l’ancienne“, radije posve izbacite senf nego da dodajete onaj obi?ni, piletina ?e i bez njega biti sasvim ukusna. Koli?inu ?ilija prilagodite vlastitom nepcu, a sve zajedno poslužite s cous cousom (najbrža i najbolja varijanta što se mene ti?e), basmati rižom ili ?ak tjesteninom. Ovo jelo možete pripremiti i dan unaprijed pa samo pogrijati – ne?e nimalo izgubiti na kvaliteti.

  • Za 4 do 6 osoba:
  • 500 g piletine (odkoštenih pile?ih zabataka ili bataka)
  • 2 ljubi?asta luka (kapule), sitno nasjeckana
  • 2 ?ešnja ?ešnjaka, protisnuta
  • 800 g pelata
  • malo maj?ine dušice
  • 2 lista lovora
  • prstohvat mljevenog ?ilija
  • 80 ml bijelog vina
  • 3 žli?ice dijonskog senfa s cijelim zrnima gorušice (po želji)
  1. Na tavi velike zapremnine ugrijte malo maslinova ulja i na njemu rasporedite piletinu pa je popržite s obje strane na ja?oj vatri da uhvati boju (cca 3 minute sa svake strane)
  2. Maknite piletinu na tanjur i na istu tu tavu stavite luk i ?ešnjak pa ih povremeno miješaju?i ostavite da omekšaju na srednje jakoj vatri otprilike 5 minuta.
  3. Dodajte pelate, maj?inu dušicu, lovor i ?ili pa u taj umak raspordite piletinu. Dolijte vino.
  4. Pustite da sve provri pa kuhajte na laganoj vatri 40-ak minuta, dok piletine posve ne omekša. Povremeno promiješajte.
  5. Dodajte senf pa sve kuhajte još 10 minuta i poslužite toplo s cous cousom, basmati rižom ili tjesteninom.

0 Comments

  1. Mljac! Baš dobro izgleda! Sviđa mi se čili 😉

  2. Cranberrie

    pošto sam pod zadnje kuhana i pečena u arapskom restoranu, ovo mi je sjelo ko naručeno 🙂
    meni će prilog naravno biti kuskus ali mužiću bum morala rižu skuhat 😀

  3. Vidiš i ja sam prvi put za couscous čula od Francuza, odn. od hrvata koji žive u Francujskoj. Tada sam mislila (jer sam bila mala) da oni pričaju o nečem slatkom jer su mu se jako radovali, a čemu bi se ljudi mogli toliko radovati ako ne kolaču. 😀 😀
    Kasnije sam naučila što je couscous, a posebno mi je bilo smiješno što su moji kolege koji su voliontirali po francuskim arheološkim kampovima tamo dobivali couscous za sva tri obroka. Dakle ovu namirnicu svakako možemo tretirati kao francusku. 😀 😀

    Volim ovakva jela i svakako ću i ovo probati, inače ja za sutra baš imam u planu jednu kombinaciju s couscousom i piletinom 🙂

  4. @maslinka: hvala!

    @josipa: ma ti si nasa cura od cilija! 🙂

    @cranberrie: to je onaj novi restoran neki sto se otvorio?

    @mary: hvala!

    @andrea: bas sam se nasmijala na taj dio gdje spominjes kolege koji su cous cous dobivali za sva tri obroka jer se i meni to znalo dogoditi u studentskom domu u franc. Dakle – problem rijesen, cous cous = francuska stvar 🙂

  5. Ivana

    Draga Ana-Marija: kako si me raznježila ovim postom… dok sam ja studirala i hodočastila Francuskom, kod nas gotovo nitko nije ni čuo za dižonski senf, a u dućanima su valjda mislili da sam pala s Marsa kad bih ga tražila. Pa sam ga donosila s putovanja ;-)) možeš si misliti čuda kad bih se s puta u Francusku vratila s koferom punim senfa, sira i vina ;-))) Apsolutno najdraža stvar uz meso mi je moutarde a l’ancienne. Probaj salatu putericu začiniti dresingom od dižonskog senfa: ja ga umutim s malo maslinova ulja, malo soli, mrvicu jabučnog octa ili ako slučajno imam dobre kvasine i ubacim natrgane i obavezno osušene listiće puterice. iako je rano jutro, već mi sline cure 😉

  6. Bok Ana Marija! Blog ti je bez konkurencije zasluzeno najbolji. Cestitam i na angazmanu u Dobroj hrani i zelim ti puno uspjeha. Covjeka zbilja razveseli kad se prepozna i nagradi kvaliteta. Inace, ova piletina je izvrsna i na mom je jelovniku postala redovna stavka. Svi se uvijek oduseve. Nekad dodam malo povrca, a couscous pase savrseno.

    • anamarija

      Puno ti hvala na lijepom komentaru i na čestitkama 🙂 Blog me i dalje jako veseli pa se nadam da ide nekim pravim putem. Drago mi je da je piletina kod tebe udomaćena 🙂 Do tipkanja!

Leave a Comment