Hummus

Da mi je netko rekao da će od mog otkrića savršenog hummusa do trenutka dok to otkriće podijelim s vama proći godinu dana, rekla bih mu da nije normalan, ali eto, upravo se to dogodilo. Godina dana prošla za tili čas i ne mogu vjerovati da je od mog putovanja u London prošlo toliko dugo. Čini mi se kao jučer. Neka poznanstva koja sam ondje stekla održala su se, neka nisu, sve ono što sam ondje učila nastojala sam što češće primijeniti, svako malo me neki detlj ili prostor podsjeti na nešto što sam ondje vidjela i svako malo se vratim svojoj želji da otiđem ponovno.

Kako su me u onoj mojoj školi bile pritisnule obveze o kojima sam vam djelomice pričala, ono što je krenulo kao svakodnevno bilježenje dojmova nažalost nije tako i završilo, ali svejedno, još neke stvari moram podijeliti s vama.

Hummus.

U Londonu sam ga jela dvaput i oba me puta oduševio. Prvi put bilo je to u restoračniću/zalogajnici Hummus Brothers – mjestu na kojem sva jela uključuju hummus kao podlogu. Nadam se da mi vjerujete da od kombinacije hummusa, pita kruha i mesnog gulaša stvarno možete lizati prste. Možda zvuči neobično, ali to je jedna od najboljih stvari koje sam u Londonu pojela. Kao sad se sjećam, tog je popodneva kipa rvo padala pa prestala, trotoar je još bio mokar, a ja sam ušla u Hummus Brothers željna isprobati ono što mi je nekoliko poznanika preporučilo. Kako sam bila sama, smjestili su me na barsku stolicu za stolom prislonjenim uz prozor, ljubazno su mi objasnili veličine porcija i što da očekujem i naposlijetku mi donijeli željenu hranu. Osjećala sam se pomalo kao da jedem u izglogu i stvarno, svi su prolaznici bacali barem letimične poglede u moj tanjur s kojeg je hrana nestajala brzim i ujednačenim ritmom. Onima koji se nisu libili gledati malo dulje nisam se ni ja libila signalizirati da uđu jer je hrana izvrsna. Bilo je to jedno od onih mirnih popodneva koja pamtite.

Hummus klapa dva.

Zadnjih nekoliko dana svog boravka u Londonu nisam spavala u studentskom domu Nido nego kod jedne prijateljice. Neobična je ta priča o našem prijateljstvu, a počela je još kad sam ja bila u osnovnoj školi. Djevojka crnkinja podrijetlom iz Zanzibara koja je u to vrijeme živjela u Švedskoj došla je k meni zahvaljujući učeničkoj razmjeni. Tih smo se sedam dana tako lijepo družile da smo ostale u kontaktu do dana današnjeg. Ona sada živi u Londonu u jednoj kućici koju dijeli s toliko sustanara da ih ja nisam uopće stigla sve upoznati. Ta je kućica s plavim vratima za mene ideal sustanarstva – svatko ima svoju sobu u kojoj ga nitko drugi ne ometa, a opet kad se pozele drustva, uvijek ima nekoga u jednoj od zajednickih prostorija. Prema onome sto sam cula, jedine nezgode nastupaju u jutarnjim satima kad bi se svi tuširali prije faksa/posla, ali taj ćemo dio sad zanemariti.

Uglavnom, dok sam ja jednu večer tako s prijateljicom i njenim dečkom zavaljena u kauč uživala u poprilično blesavim razgovorima, na vratima se pojavio (opet!) neki novi cimer. Upoznali smo se, malo porazgovarali o Dubrovniku (u kojem je nekim čudom bila polovica ljudi s kojima sam razgovarala) i onda je on odmotao vrećicu koju je donio sa sobom. U obližnjem je restorančiću kupio pita kruh, hummus i neko fino varivo od povrća i to je s takvim guštom podijelio s nama da sam se isti čas poželjela preseliti u tu kućicu u kojoj se tako zajednički iskreno uživa u hrani.

Ove sam zime isprobala nekoliko različitih recepata za hummus i nijednim nisam bila zadovoljna dok mi najednom nije sinulo: hummus brothers + google! Našla sam ono što se deklarira kao njihov recept, mrvu ga izmijenila prema svom ukusu i to je to – najbolji hummus iz ku?ne radinosti koji sam dosad probala. Potragu za hummusom proglašavam završenom.

limenka slanutka, ocijeđenog i opranog
100 g tahinija
½ žličice mljevenog kima
½ žličice čilija
3 žlice soka od limuna
2 žlice ekstra djevičanskog maslinovog ulja
češanj češnjaka (ili 2 za velike ljubitelje češnjaka)
sol

1)    Sve sastojke dobro sameljite u blenderu.
2)    Ako želite namaz koji se lakše razmazuje, dodajte još koju žlicu vode