Ćufte u umaku od rajčica s cimetom – Atena 2/4

Lijepo je nekad pogledati na putovanje ovako s vremenskim odmakom, kao da ti se vrti filmi? pred o?ima, pa onda neke scene bljesnu malo ja?e nego neke druge. Drugi dan našeg atenskog putovanja pun je takvih bljeskova. [skoro da te o?i zabole; nije za epilepti?are]

Ulica Atinas, ona ista kojom smo se šetali prethodne no?i, ujutro dobiva neko sasvim novo, užurbano, dnevno lice. Za razliku od make-upa, Atena je za mene dramati?nija danju nego no?u. Na ulicama koje su prethodne no?i bile puste, sad su odjenom posvuda tutnjili auti, motoristi od kojih polovica ne nosi kacige, na svakom koraku uli?ni štandovi i ljudi koji vo?e prodaju iz automobila.

Prvo što nas je zanimalo: tržnica. Ono isto prazno i gluho (ali sre?om dobro osvijetljeno) mjesto od prethodne ve?eri po danu je tako?er neprepoznatljivo. Najzanimljiviji je – bez dileme – dio gdje se nalaze mesari. Ljudi moji, vi tu razinu buke ne možete zamisliti ni na najžeš?em koncertu. Mesarski heavy metal. Dozivaju, vi?u, samo što ne potežu za rukav. A, kao što po slici vidite, vole i malo baciti oko.

 

I na  prebogatoj ribarnici je sli?no, ali ipak mrvicu mirnije.

Dio s vo?em i povr?em i za?inima toliko je tih da (u ovom kontekstu) nije vrijedan ni spomena.

Ali tik uz tržnicu privukao nas je ogromni natpis Big Bazaar.

E, ako vas put ikad nanese u Atenu, po mom je mišljenju ovo zanimljivije od Akropole. Dakle, približili smo se nekoj hrpi starina izloženoj ispred vrata.

Kao što to obi?no biva, nema ?ega nema. Jedan stari telefon, milijun figurica, kolekcija štapova za hodanje, neizostavni porculan i neke krpice, sve izmiješano i nabacano. Pitali smo se koliko im samo vremena treba da to sve iznesu van svaki dan, a onda nas je prodava? pozvao unutra.

Za nama je ušlo i neko dvoje Amerikanaca, jednako znatiželjih kao što smo bili i mi. Dvije prostorije prepune od poda do plafona svega i sva?ega. OK, nevjerojatna koli?ina stvari. Ve? ti je malo svega previše. Kad kaže lik odjednom da imaju još toga gore. Da skratim pri?u, cijela je ku?a kr-ca-ta, toliko da te prolaze?i uskim prolazima me?u svim tim ?udima strah da nešto ne prevrneš.

Nije se znalo tko je u ve?em ?udu, mi ili oni Ameri. Samo smo se svi me?usobno pogledavali i smijuljili. Kad sam kona?no došla do dijela s tanjurima, bilo je toliko toga da sam od silnoga izbora odabrala jedan jedini, cjenkala se tako da se ni najstariji starosjedioci Hreli?a ne bi posramili (to sam sposobna samo u inozemstvu, ina?e me to sram) i pobjedonosno izašla.

-Otkud vam sve ovo? pitam ja.

My magic [u prijevodu o?ito: desna ruka-lijevi džep], odgovara prodava? koji nam je kad je ?uo da smo Hrvati – onako usput – objasnio kako mu je ro?ak završio u zagreba?kom zatvoru. Da se Lini? dohvati njegove trgovine, i on bi.

Tog smo se dana šetali po centru, po Plaki i Monastirakiju, ?etvrtima koje se nalaze tik uz Akropolu. Htjedosmo i?i u jednu tavernu u kojoj smo opet poljubili vrata pa smo umjesto toga ušli u Brettos, bar koji se nalazi odmah vrata do. Kakav prizor – taj su nam dan o?ito bila su?ena mjesta krcata od poda do plafona – ovaj put bila je rije? o likerima doma?e izrade.

 

Sve jedan do drugoga u šarenim bocama. Obiteljski biznis, kako nam je objasnila i više nego ljubazna žena za šankom. Trebalo je naravno nešto popiti. Po mogu?nosti nešto ljubi?asto (sad mi je žao što si nisam kupila jednu bo?icu za doma – slatkasti, pravi ženski liker, neka mješavina, ubijte me, zaboravila sam ?ega sve unutra ima).

Nakon još malo šetnje, glad je ipak pobijedila i morali smo posustati. Vratismo se u istu ulicu u kojoj smo ve?erali prethodnog dana i sjeli u susjedni restoran, Sholarhio. Na tom se mjestu jedu samo meze i imaju zanimljiv sistem – konobar ti na velikoj tacni donese sve što imaju taj dan [vidi dolje], a ti izabereš koliko komada ho?eš. Cijena za nas dvoje (5 vrsta meza, desert i kava): 30 eura. Odabrali smo pikantni sir, tzatziki, kobasice, riblji namaz i ?ufte. Divota.

Bile su toliko dobre da sam odlu?ila i doma pokušati nešto sli?no i mislim da ?e se udoma?iti na meniju. Recept sam pronašla na divnom blogu s gr?im receptima Souvlaki for the Soul i nisam ništa mijenjala, osim oblika ?uftica (kod njega su duguljaste, kod mene okrugle) i malo kra?e pripreme. Dakle, sve zasluge idu njemu (zapravo autoru kuharice Vefa’s Kitchen iz koje je on preuzeo recept). Mislim da ?u sljede?i put u umak ubaciti još koju suhu šljivu  i možda još malo vina.

Za ?ufte:

  • 2 deblje šnite (ju?erašnjeg) kruha bez kore
  • 80 ml crnog vina
  • 1 manji ljubi?asti luk, sitno nasjeckan
  • 2 ?ešnja ?ešnjaka, protisnuta ili sitno nasjeckana
  • 4 žlice sitno sjeckanog peršina
  • 500 g mljevene govedine
  • 1 jaje
  • ½ žli?ice mljevenog kumina
  • sol i papar

Za umak od raj?ice

  • 4 žlice maslinova ulja
  • 1 manji luk, vrlo sitno nasjeckan
  • 1 ?ešanj ?ešnjaka
  • 500 ml pirea od raj?ice
  • 1 žli?ica cimeta
  • sol i papar

 

  1. Najprije pripremite ?ufte. Namo?ite kruh u vinu. U drugoj pisudi pomiješajte sve ostale sastojke pa dodajte i kruh kad upije vino. Dobro izmiješajte i stavite u hladnjak na pola sata (mješavina ?e biti prili?no mekana).
  2. Za umak na maslinovu ulju propršite luk i ?ešnjak dok ne omekšaju i ne postanu staklasti. Zatim dodajte raj?icu, cimet, sol i papar i kuhajte na sasvim laganoj vatri dok se umak ne zgusne.
  3. Izvadite meso iz hladnjaka i oblikujte ga u kuglice.
  4. Na odvojenoj tavi ugrijte malo maslinova ulja pa propržite ?ufte po dvije minute sa svake strane dok se potpuno ne ispeku.
  5. Stavite ?ufte u umak, izmiješajte i pustite da se lagano kr?kaju još 5-10 min.
  6. Poslužite s rižom, pireom ili bulgurom/kuskusom.

 

Leave a Comment